Savjet Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj smatra da regenerativna poljoprivreda može biti vrlo dobar način gospodarenja zemljištem, posebno zbog očuvanja kvalitete tla, boljeg zadržavanja vode i dugoročnog očuvanja proizvodnog potencijala. Međutim, njegovi predstavnici upozoravaju da se regenerativna poljoprivreda ne smije nametati kao jedini ispravan model proizvodnje niti druge proizvodne sustave unaprijed proglašavati lošima.
Hrvatska poljoprivreda razlikuje se po prirodnim uvjetima, veličini gospodarstava, raspoloživom zemljištu, strukturi proizvodnje i tržišnim mogućnostima. Zato poljoprivredna politika, smatraju u Mostu, mora omogućiti različite modele proizvodnje, uz jednake i jasno definirane standarde sigurnosti hrane, zaštite okoliša i dobrobiti životinja.
'Regenerativna poljoprivreda ima svoje mjesto i svoje prednosti, ali poljoprivrednicima se ne smije unaprijed određivati jedna tehnologija kao jedini ispravan put. Ključno je može li gospodarstvo dugoročno biti održivo, konkurentno, sigurno za potrošača i prihvatljivo za okoliš', poručuju iz Savjeta Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Jednim od najvećih problema hrvatske poljoprivrede smatraju nedostupnost poljoprivrednog zemljišta, posebno za stočare. Bez dovoljne količine zemljišta teško je razvijati održivu stočarsku proizvodnju, posebno sustave koji se temelje na ispaši i proizvodnji vlastite voluminozne hrane.
Stava su kako zato država mora osigurati transparentno i dugoročno raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem. Cilj, ističu, ne smije biti samo formalna raspodjela zemljišta, nego omogućavanje aktivnim poljoprivrednicima da na njemu razvijaju proizvodnju i imaju dovoljno dugoročnu sigurnost za ulaganja u tlo, infrastrukturu i stoku.
Savjet Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj smatra i da se budućnost hrvatskog govedarstva ne može svesti na izbor između pašnog i intenzivnijeg sustava proizvodnje.
Pašni sustavi, pojašnjavaju, mogu omogućiti korištenje travnjaka i zemljišta nepogodnog za intenzivnu ratarsku proizvodnju, smanjiti potrebu za kupnjom dijela hrane te se dobro povezati s načelima regenerativne poljoprivrede. Istodobno zahtijevaju dovoljno zemljišta, kvalitetnu organizaciju ispaše, infrastrukturu i pristup vodi.
Intenzivnija tovna proizvodnja omogućuje veću kontrolu hranidbe i proizvodnog ciklusa te u odgovarajućim uvjetima može biti gospodarski opravdana, ali zahtijeva, prema njihovim riječima, veća ulaganja i nosi veće proizvodne troškove.
'Ne treba birati između tova i ispaše na razini države. Tamo gdje postoje uvjeti treba razvijati pašnu i regenerativnu proizvodnju, a tamo gdje postoje prirodni i ekonomski uvjeti treba omogućiti održivu i konkurentnu intenzivniju proizvodnju. Poljoprivrednik mora imati mogućnost odabrati model koji odgovara njegovu gospodarstvu', navode iz Savjeta Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj.
U Savjetu Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj upozoravaju i da raspravu o budućnosti hrvatske poljoprivrede ne treba svesti samo na pitanja pesticida, antibiotika ili stanja tla. Ta pitanja zahtijevaju stalnu kontrolu i jasne standarde, ali trenutačno nisu jedini ni najveći problem domaće poljoprivrede.
Hrvatsku poljoprivredu, navode, i dalje opterećuju niska produktivnost, nedovoljna konkurentnost, usitnjenost proizvodnje, nedostatak dostupnog zemljišta i slab interes ljudi da ostanu u poljoprivredi ili u nju uđu.
'Ako želimo snažnu hrvatsku poljoprivredu, moramo stvoriti uvjete u kojima poljoprivrednik od svog rada može pristojno živjeti. Bez toga niti regenerativna, niti pašna, niti intenzivnija proizvodnja neće dugoročno biti održiva. U središtu poljoprivredne politike mora biti poljoprivrednik koji može održivo poslovati, a ne unaprijed određena tehnologija proizvodnje', zaključuju iz Savjeta Mosta za poljoprivredu i ruralni razvoj.
