Veteran Domovinskog rata i bivši HDZ-ov saborski zastupnik Petar Škorić osvrnuo se na prosvjed na Trgu Bana Jelačića uoči Oluje.
'Istina o Domovinskom ratu ne može se graditi na prešućivanju agresije.
Povodom prosvjeda održanog na Trgu bana Josipa Jelačića uoči 31. obljetnice veličanstvene Vojno-redarstvene operacije Oluja, ne mogu se oteti dojmu da dio udruga, pojedinih aktivista i dijela medijskog prostora ponovno pokušava nametnuti jednostranu sliku Domovinskog rata, u kojoj se sustavno zanemaruju njegovi uzroci, a u prvi plan stavlja isključivo odgovornost Hrvatske.
Nitko razuman ne osporava da svaki ratni zločin treba istražiti i da svaki počinitelj, bez obzira na nacionalnost, mora odgovarati za svoja djela. Zločin nema naciju, on ima ime i prezime.
Međutim, jednako je neprihvatljivo prešućivati činjenicu da je Domovinski rat započeo velikosrpskom agresijom na Republiku Hrvatsku. Bez te agresije, bez okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, bez razaranja hrvatskih gradova i sela, bez progona hrvatskog stanovništva i bez tisuća ubijenih hrvatskih civila i branitelja ne bi bilo ni Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Posebno zabrinjava što se organizatori ovakvih prosvjeda ponovno pozivaju na određene dokumente i interpretacije koje su bile predmet osporavanja i pravnih rasprava tijekom postupaka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, predstavljajući ih kao konačnu i jedinu istinu. Istodobno, gotovo se u potpunosti prešućuju činjenice o velikosrpskoj agresiji i njezinim razornim posljedicama za hrvatski narod.
Još više zabrinjava što Hrvatska radiotelevizija i dio drugih medija takve poruke prenose bez potrebnog povijesnog konteksta. Izostaju podsjetnici na Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik i brojna druga mjesta hrvatskog stradanja. Ne govori se dovoljno o okupaciji gotovo trećine Republike Hrvatske, o tisućama poginulih hrvatskih branitelja i civila, o stotinama tisuća prognanih, o spaljenim hrvatskim domovima i selima, o razorenim crkvama, kulturnoj baštini i gospodarstvu, kao ni o sudbini brojnih nestalih osoba čije obitelji i danas, više od tri desetljeća nakon rata, traže istinu i mjesto njihova počinka.
Gledajući snimke s prosvjeda, transparente i natpise na ćirilici, na trenutak sam pomislio da promatram skup u Beogradu, a ne na glavnom zagrebačkom trgu, u glavnom gradu države koja je bila žrtva velikosrpske agresije i koja je svoju slobodu izborila u obrambenom i oslobodilačkom ratu.
Svima koji danas uporno i pod povećalom traže hrvatsku krivnju preporučio bih da poslušaju pokajničko priznanje Milana Babića, predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine i osuđenog ratnog zločinca. Njegove riječi možda su najbolji odgovor na pitanje kako je rat započeo i tko je snosio odgovornost za progon hrvatskog stanovništva.
Pred Međunarodnim kaznenim sudom Babić je izjavio: 'Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi... Molim svoju braću Hrvate da oproste braći Srbima...'
To nisu riječi političara niti hrvatskih povjesničara, već čovjeka koji je bio jedan od glavnih nositelja pobune i velikosrpske politike u Hrvatskoj te je pred sudom priznao vlastitu odgovornost.
Zato se s pravom može postaviti pitanje: zašto se upravo to priznanje gotovo nikada ne spominje u hrvatskom javnom prostoru? Zašto dio medija uporno zanemaruje uzroke rata, velikosrpsku agresiju i njezine posljedice, a iz godine u godinu uoči Oluje otvara prostor narativima koji prešućuju temeljne povijesne činjenice?
Poštovanje prema svim nevinim žrtvama podrazumijeva cjelovitu istinu, a ne selektivno prikazivanje povijesti. Hrvatska nije vodila osvajački rat. Branila je svoju državu, svoj narod i pravo na slobodu. Na to imamo pravo biti ponosni, uz trajnu obvezu da svaki pojedinačni zločin bude istražen i kažnjen.
Ali jednako tako imamo obvezu odbaciti svaki pokušaj izjednačavanja agresora i žrtve. Istina o Domovinskom ratu ne smije se prešućivati niti relativizirati, jer bez pune istine nema ni pravednog sjećanja, ni iskrenog pomirenja, ni odgovornosti prema budućim naraštajima', poručio je.
