Od Teksasa i Floride te brojnih drugih američkih saveznih država u kojima je živjela kao dijete, tinejdžerica i mlada žena, sve do Hrvatske – to je put koji je prošla 27-godišnja Mariah Cahill Kusić kako bi pronašla svoj novi dom u Dalmaciji, na obližnjem Čiovu. Simpatičnu Amerikanku primijetili smo na društvenim mrežama nakon što je objavila viralni video o prednostima života u Hrvatskoj, zahvaljujući kojem smo je, uz malu pomoć algoritma, pronašli kao sugovornicu za naš serijal ‘Splićani vani vs. stranci u Splitu’.
S Mariahom smo razgovarali o brojnim temama, počevši od usporedbe američkog i hrvatskog načina života, prometne kulture i vozačkih vještina, pa sve do iskrenosti ovdašnjih ljudi, domaće kuhinje zbog koje smo i sami požurili na ručak te hrvatske autentičnosti.
Ako se pitate otkud prezime Kusić, iako Mariah nema hrvatske korijene, odgovor je jednostavan - ljubav.
- Moj suprug je Hrvat, upoznali smo se sasvim slučajno, na plaži i to posredstvom prijateljice. Inače, u mjestu u kojem sam živjela bilo je mnogo Balkanaca, a u kafić u kojem sam radila zalazila je jedna Srpkinja. Sprijateljila sam se s tom djevojkom pa me pozvala na druženje na plaži. Ona je, pak, bila prijateljica s mojim današnjim suprugom koji je došao raditi ondje i tako se na toj plaži dogodio sudbonosan susret, a ostalo je povijest. Već brojimo sedmu godinu, zajedno smo od 2019. godine – ispričala nam je Mariah svoju životnu priču na početku.
Međutim, jednom kad napuste Hrvatsku, mnogi Hrvati uglavnom i ostanu u svojoj novoj domovini pa nas je zanimalo što je Mariah i njezina supruga Ivana potaknulo da se vrate u Lijepu Našu.
- Hrvatsku smo prvi put posjetili u ljeto 2023. kada sam bila trudna, ali tada nisam razmišljala o trajnom preseljenju ovdje jer sam već sve bila pripremila za bebu u SAD-u. Jednostavno, prioriteti su mi bili drugačiji, no nekako sam uvijek htjela doći živjeti u Hrvatsku, pogotovo otkada je naša veza postala službena. U Americi sam često imala doživljaj da je onaj poznati američki san više nemoguće ostvariti i činilo se da kad napraviš jedan korak naprijed, da te istovremeno nešto povuče dva koraka natrag. Kad sam bila djevojčica, još se moglo dobro zaraditi i stvoriti lagodan život, no sada to više nije moguće, osim ako se nisi već rodio u situiranoj obitelji. Američke plaće možda jesu više, ali su i troškovi života znatno veći tako da sve to dođe na isto - kazala je, a zatim nastavila:
- Veliki minus bila je i politička klima kao i nasilje, ponajviše oružani napadi koji su gotovo svakodnevni u većim američkim gradovima. Bilo ih je već nekoliko u Teksasu, no posebno me pogodio onaj koji se dogodio u trgovačkom centru u kojem sam kao tinejdžerica često znala kupovati nakon škole. To je bio ogroman šok jer su ranjeni ljudi ležali u onom istom H&M-u u kojem je radila moja najbolja prijateljica i njena sestra, u trgovini u kojoj sam i ja kupovala odjeću za školu. Zato smo ljeto nakon rođenja našeg sina, kad smo ponovno došli u posjet, shvatili da bi možda bolje i sigurnije bilo ostati živjeti ovdje. Ostala sam ovdje, našla posao, a suprug i dalje često putuje u Ameriku zbog posla – obrazložila je Mariah.
Brzo se udomaćila…
- Rekla bih da je moja prilagodba bila postepena, ali uglavnom pozitivna. Suprug ima prijatelje još iz djetinjstva pa su me brzo ‘usvojili’ u svoju grupu. Zato je bilo nešto lakše upoznati ljude i steći osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici, a i na poslu se lako ostvare poznanstva jer nema razgraničenja između poslovnih kolega i prijatelja, svi se druže sa svakim. Sin se zaista brzo prilagodio jer je još dijete pa već odlično priča hrvatski dok ja shvaćam kontekst, ali nešto teže pričam. Kao agentica za nekretnine, nemam mnogo vremena pa nikako da se upišem na neki tečaj jezika – ustvrdila je.
Ovdje i njihov sin ima ljepše djetinjstvo, a ljepše je i njima kao roditeljima.
- Mislim da je ovdje lakše odgajati dijete jer je naglasak na obitelji, to je naprosto dio kulture. Također, puno je sigurnije pa ako sam vani sa svojim sinom ne moram biti zabrinuta oko njegove i svoje sigurnosti. Dijelom mi je ostala navika da se stalno osvrćem dok hodam, no ovdje se stvarno nikad nisam imala razloga bojati. Da smo suprug i ja sada u Americi i da odgajamo sina tamo, vjerojatno bismo se osjećali i više izoliranima, a bilo bi mnogo teže i s financijske strane. Naime, u Americi cijene za vrtić sežu do 1900 dolara i to samo za jedno dijete, a ovdje se troškovi kreću oko 70 eura mjesečno. Razlika je zaista golema počevši od praktičnosti do financija – napomenula je.
Osim razlika u financijskom smislu, upitali smo Mariah je li joj još ponešto ‘upalo u oko’ nakon prvog posjeta Hrvatskoj.
- Prvo što sam primijetila bilo je da se ovdje na cesti voze mnogo starija auta, barem gdje sada živim. Uz to, većina auta još uvijek nisu automatik, već imaju mjenjač, dok u Americi to više nije slučaj. Kad sam polagala, kao i svi koje znam, već tada su u ponudi bila samo automatik vozila i nitko nije naučio kako voziti na mjenjač. Budući da i ja nisam znala voziti taj tip auta i da ispočetka nismo imali automatik, nisam vozila godinu i pol dana, ali sada vozim. Naprosto moram jer moj posao kao agenta za nekretnine traži da vozim kako bih mogla obići klijente i pokazati im nekretnine na prodaju - pojasnila je.
Nakon takve izjave, morali smo provjeriti kakvi su Hrvati vozači iz perspektive jedne Amerikanke.
- Rekla bih da su Hrvati dobri vozači, no malo spori. U Americi postoji puno više traka pa je lakše razviti brzinu, a rekla bih da imam naviku dodati gas i često mijenjati trake. Ovdje si ljudi ipak uzmu vremena, pogotovo ako putuju od jednog do drugog grada. Tada često voze i starom cestom jer je vizualno ljepša, a uočila sam i da su cestovne trake nešto uže - konstatirala je.
Živi na Čiovu, a radi u samom centru Splita.
- Možda će zazvučati čudno, no zaista volim svoj ured jer je odmah na Rivi i imam zaista lijep pogled. Volim i cijelu ovu rivijeru, no definitivno najviše volim biti na brodu i sunčati se s bocom dobrog pića u ruci. Usprkos svim prednostima i ljepotama Dalmacije, nedostaje mi pomalo Florida, njezine pjeskovite plaže u koje možeš utonuti, kao i toplina Atlantskog oceana. Istina je da je ovdje ljepše plivati jer je čistije, mirnije i zato što se ne moram bojati morskih predatora, no Jadransko more je definitivno puno hladnije – istaknula je.
Ipak, Hrvati, a posebno Dalmatinci, po Mariahinu mišljenju nisu hladni, baš naprotiv.
- Hrvati nemaju filtera uopće. Šalu na stranu, nije to negativno, dapače, ljudi ovdje samo svima pristupaju s nezlonamjernom znatiželjom. Uz to su ljubazni i pokazuju solidarnost, posebno susjedi. Primjerice, ako sam s djetetom u parku i pritom pijem kavu, sve će mame pripaziti i na moje dijete, a takva vrsta solidarnosti i pomoći se rijetko ili nikada može vidjeti u Americi. Postoji jak osjećaj pripadnosti zajednici i osjeti se toplina među ljudima. Čini mi se da su Hrvati i više ekološki osviješteni u odnosu na Amerikance jer, kada smo na brodu, svi kupe svoje smeće i ne bacaju ga u more. Hrvati više brinu o krajoliku u kojem žive pa nije rijetkost vidjeti ni da vrtlare, obrezuju voće i slično. To je pravo osvježenje jer smatram da nije prirodno stalno biti pred ekranima - navela je.
Izgleda da nas ta naša iskrenost, i onaj poznati izostanak ‘dlake na jeziku’ ponajviše i razlikuje od Amerikanaca.
- Ako uspoređujemo život u Americi i život u Hrvatskoj, najveća razlika bili bi moral i iskrenost. Ovdje su ljudi mnogo pristojniji pa i oni mladi u odnosu na Amerikance. Primjerice, i u mojem uredu postoji mnogo mladih kolega i primjetno je da su jako odgovorni te da je poštovanje kao i radna atmosfera na mnogo višem nivou. Ako mlade kolege i odu na piće iza posla ili se podružiti, sljedeći dan sigurno neće kasniti ili odlučiti ne doći. Ovdašnjim ljudima njihov posao predstavlja važnu sferu u životu, a i iskreniji su. Amerikanci će češće svoje stavove izreći ‘malo u rukavicama’, ‘slatko će to zapakirati’, a i društvo je generalno egoističnije, svaki pojedinac je orijentiran samo na sebe - apostrofirala je.
Premda stanovnike ‘grada pod Marjanom’ često zovu trendseterima, izgleda da smo još miljama daleko od Amerikanaca.
- Ne pratim trendove i imam osjećaj da u Hrvatskoj mogu biti svoja, što je bilo još jedno veliko osvježenje. U Americi svi teže nekoj estetičnosti, matchi i pretjerano zdravom životu dok ovdje ljudi još uvijek znaju uživati u dobroj kavi i cigareti. Možda sam malo pristrana jer i sama konzumiram duhanske proizvode, no vjerujem da bismo kao američko društvo svakako se bolje ponašali da umjesto matche u ruci držimo cigaretu. I hrvatski susjedi Talijani su često imali problema s američkim načinom pripreme kave jer smo kao radnici, sukladno politici samog kafića, morali stavljati kreme i razno razne dodatke u kave što je Talijane izluđivalo i uvijek su bili najzahtjevnija klijentela, ha, ha. Također, ako se vratimo na karijeru i svijet nekretnina, u SAD-u početnici, pa i oni iskusniji, znatno teže nalaze prilike. Iz svog iskustva mogu reći da sam ovdje u svega par mjeseci imala više poslovnih prilika nego u dvije i pol godine rada u tom sektoru u Americi. Nadalje, u Hrvatskoj se agentima isplaćuju i mjesečne plaće i bonusi nakon prodaje, dok u Americi to nije slučaj, već samo dobiješ bonuse ako ostvariš prodaju. Ti bonusi su mnogo veći nego u Hrvatskoj, no po tom principu - ili imaš novca ili ga nemaš uopće. Što se tiče radne atmosfere, i tamošnje kolege su bile mnogo kompetitivnije, naglasak je na brojevima i zaradi, dok se hrvatski agenti za nekretnine trude pronaći idealan dom za svakog kupca, odnosno ovdje je još uvijek važnija usluga – ustanovila je.
Svi koji su odrastali uz američke filmove, znaju za tradicionalno pripremljene purice na američki Dan zahvalnosti, odnosno Thanksgiving Day, ili vatromet koji se rasprši u tisuću boja za Dan neovisnosti, odnosno Independence Day. Kako je kod nas to ipak nešto drugačije, pitali smo Mariah nedostaje li joj taj dio njezine domovine.
- Iskreno - da. Nedostaje mi jer je to još uvijek moja kultura zbog čega sam privrženija američkim tradicijama i blagdanima, no sviđaju mi se i hrvatske tradicije. Najveći praznici su dosta slični, s tek malom razlikom; u božićno vrijeme ovdje je advent nešto drugačiji. Skoro svaki dan postoji neko događanje, svirka ili samo druženje, što je stvarno odlično jer sam tako dobila priliku slušati uživo i Jolu i Prljavo kazalište. Volim i Olivera Dragojevića koji je zaista splitska i dalmatinska glazbena legenda. Obožavam i način na koji se cijela obitelj okupi za Badnjak te jede skupa bakalar. Meni je okus bakalara skroz u redu, iako nisam veliki ljubitelj. Moram priznati i da me, kad sam ga prvi put vidjela, šokirao njegov izgled. Ušla sam u svekrvin stan, a onda vidjela bakalar kako se namače, no tad nisam znala naziv ribe i zato sam pomislila: ’Zašto ovaj goblin zuri u mene?’ Sada mi je to smiješno – rekla je.
Ipak, postoje i poneka hrvatska jela koja su Mariah ‘oborila s nogu’ i pritom samo pozitivno šokirala njezino nepce:
- Volim sarmu, pašticadu, punjene paprike, a posebno juhe. Svekrva me je naučila kako ih kuhati i sada barem jednom tjedno kuham juhu, pogotovo zbog sina koji je dvogodišnjak i u fazi da bira hranu ili uopće ne jede pa tanjur juhe dođe kao spas. S druge strane, Amerikanci i u vrijeme obroka teže uštedi vremena pa slabo ili nikada ne kuhaju sami, dijelom i zato što gotovo svakih 500 metara postoji fast food ili neki restoran. Američka hrana možda je ukusnija, no svakako je i nezdravija za razliku od hrvatske koja je i autentičnija – brzo je objasnila.
Na pitanje bi li preporučila i drugim Amerikancima da potraže sreću u Hrvatskoj, odgovor nije bio tako jednostavan.
- Mnogi Europljani često govore da Amerikanci ostanu gdje jesu i da ne donose svoje čudne običaje ovdje, no ja nisam došla utjecati, došla sam da se na mene utječe. Nama je od rođenja stavljeno u glavu da smo najveća i najsnažnija nacija na svijetu i da bi se svi trebali klanjati nama, no to je sve jedna velika laž. Ovdje sam pridošlica i netko tko je primljen u drugu zemlju, a moja dužnost je da se prilagodim hrvatskoj kulturi i običajima. Samo želim izgraditi iskren, sretan život koji mi moja vlastita zemlja nije mogla dati, a kad vidim neprilagodljive Amerikance koji očekuju da svi znaju engleski i ponašaju se kao oni, pomislim da se trebaju vratiti i ne putovati nigdje. Tako da, ako ste prilagodljivi i poštujete druge kulture, Hrvatska bi vam se zaista mogla svidjeti – naglasila je Mariah dodajući:
- Ne sviđa mi se taj američki mentalitet žrtve i egoizam te mogu reći da sam sretna što sam ovdje tako lijepo dočekana. Iako nikad neću u potpunosti biti Hrvatica, zahvalna sam na prilici živjeti i raditi ovdje te da tijekom par godina postanem i državljanka. I moja obitelj kao i prijatelji su došli vidjeti moj novi život te su oduševljeni i sretni zbog mene jer sam i ja sretna. Sljedeće godine planiram i ja njih posjetiti jer će mlađa sestra tada maturirati, no do tada ostajem ovdje. Čini mi se da je tajna opuštenog života u tome što je Hrvatska, u nekom moralnom i društvenom smislu, još uvijek u onom vremenu koje je u SAD-u završilo prije nekih 20 do 30 godina, a koje je bilo mnogo ljepše. Zato se nadam se da će se Hrvati nastaviti opirati utjecaju globalizacije i ostati vjerni sebi, onomu što ih čini Hrvatima - poručila je za kraj ova Amerikanka.