‘Fasten your seatbelts’ ili u prijevodu ‘Svežite se’, stoji u opisu profila poznate splitske influencerice i vizažistice s zagrebačkom adresom koja se ‘skriva’ iza korisničkog profila na Instagramu thatgirlriva - Rive Pauletić. I zaista, ta rečenica odlično opisuje njezinu veselu narav i otvorenost prema novinama koja ju je dosad provela kroz više od 40 svjetskih zemalja te skrasila u Zagrebu.
Riva je još prije deset godina Splićanke oduševila svojom vještinom šminkanja, a sada se već dulji niz godina njezinim rukama prepuštaju i Zagrepčanke. Tako je postala idealnom gošćom našeg novog serijala ‘Splićani u Zagrebu’ u kojem otkriva kako balansira između dva najveća hrvatska grada; što voli i što joj nedostaje, kakva je kao susjeda ‘lice s ekrana’ Mojmira Pastorčić, koliko ful često koristi riječ ‘ful’, tko je zahtjevnija klijentela - Splićanke ili Zagrepčanke i kako ostaje vjerna svojim korijenima – bez kompromisa.
Ako nije preosobno, možete li otkriti što Vas je odvelo u glavni grad?
- Bila je to želja za novim iskustvima. Već tada sam imala zagrebačku ekipu koju sam upoznala dok su ljetovali u Splitu, a uskoro sam i ja njih počela posjećivati u Zagrebu. Tako sam i pomislila da bi bilo zabavno kad bi mi Zagreb postao svakodnevica, a ne samo vikend izlet. Inače, tada je Zagreb nudio puno više sadržaja za mlade od Splita pa mi je bilo prirodno da tu dođem i živjeti.
Je li zagrebački život izgledao drugačije od onog što ste prvotno zamislili?
- Ponudio mi je i više nego što sam zamislila. Kao netko tko je žudio za raznolikošću, kako evenata tako i ljudi, bila sam oduševljena pri samom dolasku. Osjetila sam odmah jednu ubrzanu i hektičnu energiju, što mi je bilo idealno s obzirom na to da sam i sama taj tip osobe.
Što Vam je u Zagrebu znatno bolje u odnosu na Split? A koje su mane života u Zagrebu?
- Sada, nakon šest godina života ovdje, mogu reći da je puno jednostavnije graditi karijeru i dobiti poslovne prilike u Zagrebu. Split je za mene u to vrijeme bio prespor te mi se bilo teže dogovoriti s ljudima za nove projekte. Sada pak vidim da se i Split jako mijenja, i to nabolje, kao i da su uhvatili korak s tim modernim valom. Mane života u Zagrebu su mi one klasične, što bi vam rekao svaki Splićanin ovdje - sivilo i gužve. Zna biti stvarno izazovno, kao ove zime kad nismo vidjeli sunca tri mjeseca. Uz to, ljudi žure, nemaju taj južnjački ‘pomalo’ kod u sebi, što je za posao odlično, ali za duh nekad bude teško.
Kad ste prvi put pomislili za Zagreb: ‘OK, ovo je sad moj grad’?
- Ma pri samom dolasku. Osvojila sam ga čim sam došla, ha, ha. Kao tadašnjoj tinejdžerici, bilo mi je najbitnije da ima puno opcija za izaći navečer u provod. Jedan dan bih završila na trap partyju, drugi na elektronici, pa treći na jazzu. Bila mi je fascinantna i privlačna ta raznolikost. To u Splitu u to vrijeme nisam doživjela.
Velika ste ljubiteljica putovanja, čak i ekspertica. Koja skrivena mjesta u glavnom gradu preporučujete?
- Hvala što me smatrate eksperticom za putovanja. U ovoj eri TikToka teško da je ostalo skrivenih mjesta, ali prvo mi na pamet pada bistro Točkica jer sam tamo zadnje bila. Koga god sam poslala tamo na ručak, vratio se oduševljen jer nude tradicionalna jela u preslatkom ambijentu.
Prije par godina ste na kreativan način pokušali upozoriti Zagrepčane na važnost recikliranja tako što ste odjenuli i stilizirali Zagreb vrećice za razvrstavanje otpada. Mislite li da su Splićani još uvijek malo inertni na razvrstavanje otpada?
- Iskreno, nemam pojma kakva je situacija s otpadom u Splitu. Mislim da je još veći problem smeće u prirodi, to kad vidim baš se rastužim gdje god da jesam. Ovim putem molim ekipu da kad roštilja i boravi u prirodi, pokupi za sobom jer takvih prirodnih ljepota kakve imamo, neće više biti ako budemo nerazumni.
Onda pretpostavljam da ste osoba koja voli provoditi vrijeme u prirodi. Gdje odete kad se zaželite prirode, na Sljeme, Jarun ili negdje drugdje?
- Na Sljeme sam išla valjda samo pet puta otkad sam ovdje. Razočaravajuće, znam, ali uvijek mi je draže prošetati Jarunom ili prekrasnim Maksimirom, koji mi je daleko najljepše zeleno mjesto u Zagrebu.
Što bi Split mogao naučiti od Zagreba i obrnuto?
- Iako se sada popravio, znam da je prije javni prijevoz u Splitu bio blaga katastrofa. Ništa nije radilo kako treba. S druge strane, u Zagrebu stvarno mogu računati na točnost i brzinu javnog prijevoza. Zagrebu bi pak dobro došlo malo splitske opuštenosti, iako znam koliko je to teško doseći s obzirom na brzinu života.
Čija gastronomija Vam se više sviđa; kontinentalna ili dalmatinska? Imate li najdraže jelo karakteristično za Zagreb?
- Ja sam za oboje. Volim mediteransku hranu, na primjer soparnik mi je omiljeno jelo, što totalno ima smisla zbog mojih korijena iz Poljičke Republike. S druge strane, luda sam za puricom s mlincima i štruklima. Mlince sam prvi put probala s 20 godina, i bila jako vokalna u svojoj oduševljenosti, dok su svi bili kao – tek sad?!
Gdje Vam je draže popiti kavu; na špici ili Rivi? Shvate li Zagrepčani kad im kažemo: ‘Velika s kap ladnog’?
- Riva je Riva, i Riva na Rivi je Riva na Rivi, ha, ha. To je poseban osjećaj, nemoguće ga je zamijeniti. U Zagrebu nisam često na špici, više volim male kafiće u centru ili izvan centra. Na zapadu grada, gdje ujedno i živim, tu je nezamjenjivi Tesla Bar u kojem sam toliko često da su mi rekli da moram početi plaćati stanarinu.
Jeste li poprimili neku naviku, izreku ili riječ karakterističnu za sjever?
- Riječ ‘ful’ koristim ful često, ha, ha, baš kao i ‘frend’. Frend jer je ‘prijatelj’ predugačko, a ‘prika’ ovdje neshvatljivo. Ljudi često primijete da mi se splitski naglasak i dalje dosta osjeti, a to nikad ne bih mijenjala. Moram priznati da osuđujem ekipu koja dođe u Zagreb i nakon godinu dana počne kajkati. Nemaju mi karakter, a i nema mi tu poštovanja prema svom gradu i korijenima.
Koliko Vas je Zagreb promijenio kao osobu?
- Zagreb me promijenio toliko da toga uopće nisam bila svjesna. Postala sam puno obzirnija, a i sama se uhvatim da se nekad u Splitu začudim tom splitskom prisnom pristupu. Ipak, treba mi samo par dana da se vratim u svoj mod.
Jeste li danas više Zagrepčanka ili Splićanka?
- Splićanka, zauvijek.
Što Vam najviše nedostaje iz Splita? Postoji li nešto što Zagreb nikako ne može nadomjestiti?
- Duh. Vjerujem da vam ovdje Splićani odgovore ‘more’, ali meni više nedostaje naš ludi, intenzivni duh. Barem jednom mjesečno mi suze klize niz lice dok hodam po ulici uz hitove našeg Miše na slušalicama, i baš me briga što ljudi prolaze i gledaju. Tuđi čovik nikad neće znati.
Po čemu je lako prepoznati Dalmatinca u Zagrebu?
- Klasično smo najglasniji, često i grintamo. I u pravilu smo dobri u međusobnoj komunikaciji pa se brzo povežemo i raspričamo.
Jednom prilikom ste izjavili da Vam je Mojmira Pastorčić susjeda. Je li to još uvijek tako? Popijete li možda kavu skupa kao što to često čine susjedi u Splitu?
- Je, je, i dalje smo susjede. To je jedna velika legenda. Ne pijemo baš kave skupa, ali uvijek stanemo popričati. Odlična, jednostavna osoba.
Postoji li u Zagrebu uopće ta ‘kultura kave sa susjedima’ kakvu poznajemo u Splitu? Kakvi su, po Vašem iskustvu, susjedi u Zagrebu?
- Eh, ovdje toga apsolutno nema, barem u mom slučaju, i to mi jako nedostaje. Navikla sam na stvarno dobrosusjedske odnose, a u mojoj ulici je to nekako teško s obzirom da su svi nekomunikativni i povučeni. Imam par susjeda iz ulica u blizini, koji su fantastični pa popune tu prazninu, ha, ha.
Je li teže stvarati nova prijateljstva u Zagrebu nego u Splitu?
- Mislim da je to više do osobe i kakve socijalne sposobnosti ima. Meni nikad nije bilo teško upoznati nove ljude, ali pažljivo biram tko ulazi u najuži krug. Tu sam jako selektivna, no tko god ima otvoreno srce i um, lako će sklapati prijateljstva bilo gdje.
Čime se bavite u Zagrebu u slobodno vrijeme?
- Visim u kvartu, ha, ha. Stalno se šalim da sam ili u kvartu ili u avionu. Zagreb ima brutalan aerodrom koji obožavam i tamo sam čest gost. Kad ne ludujem na putovanjima, živim jedan jednostavan život. Kava na suncu, ili uz jezero, trening i tu i tamo koji izlazak, ali to dosta rjeđe nego prije.
Koja su Vaša najdraža beauty mjesta u Zagrebu? Što Zagreb ima u kontekstu beauty industrije, a Split ne?
- Zagreb je prvi u Hrvatskoj s novitetima, i mogu reći da ne kaska puno ni za globalnim tržištem. Pošto sam i sama dugo u beauty industriji, preferiram raditi tretmane sama ili uz pomoć kolegica iz drugih branši. U gradu se može pronaći vrhunska usluga, cure i dečki koji marljivo i kvalitetno rade. Također, i dućani s kozmetikom su super opremljeni, pa do skoro svega dođeš za čas. Što se tiče fitnessa i treninga, ima milijun opcija, a upravo isprobavam, kako volim reći – svemirski trening u Vellu koji se nalazi u Point centru. Usput rečeno, oni prvi u Hrvatskoj imaju napredne sprave za medicinski trening.
Uskoro se u Hrvatsku vraća Sephora, poznati lanac trgovina koji prodaje kozmetičke proizvode i razne preparate. Što biste preporučili Splićankama da kupe kad Sephora otvori svoja vrata i ovdje?
- Da ovaj intervju ne traje šest godina, za sada ću reći samo da njihova marka Sephora ima jako kvalitetnu dekorativu po prihvatljivim cijenama.
Mnogi kažu da su česti problemi života u Zagrebu smog u zraku i kamenac u vodi, kao i znatno hladnija temperatura. Mijenja li se Vaša beauty rutina u Splitu u odnosu na Zagreb?
- O da, kad ste spomenuli kamenac, oko mi je zatitralo, ha, ha. Kad operem kosu u Zagrebu, puno je grublje teksture nego, primjerice, u Splitu. Neovisno o preparatima, jednostavno je voda takva. Ne želim ni znati što mi se onda događa kad je pijem. Smog je nekako i izdržljiv, boravila sam u gradovima s puno većim problemom smoga, no temperature i sivilo zimi me svake godine skoro natjeraju da se odselim. Međutim, nije mi baš privlačna ni opcija zime u Splitu. Zato zbog niskih temperatura svake zime moram pojačati hidrataciju lica i tijela, a to preporučujem i svima u Zagrebu.
Tko je zahtjevnija klijentela glede šminkanja - Splićanke ili Zagrepčanke?
- Hm, dobro pitanje, mislim da sve to dođe na isto. Tko je zahtjevan i kompliciran, bit će takav bez obzira na korijene. Iako, godine rada su me naučile da znam sa svima pronaći zajednički jezik i izaći na kraj. Samo je pitanje koliko me tko mentalno iscrpi.
Planirate li širiti posao?
- Zasad ne, proširila sam se toliko da je sada vrijeme da se suzim, ha, ha. Uvijek sam više ciljala na kvalitetu i duševni mir. Ne idem kroz život megalomanski nego baš obrnuto, želim svoju malu zajednicu i da se uspjeh razvija postepeno. Sve što me košta mog mira je preskupo.
Je li Vam ikada palo na pamet vratiti se u Split?
- Nije. Ako odlučim seliti, mislim da ću gledati otići na neko skroz drugo mjesto.
Što biste savjetovali mladima iz Splita koji razmišljaju o preseljenju u Zagreb? Koji kvart biste preporučili?
- Ako ste spremni za novu stepenicu u životu kao i za nove doživljaje, dođite jer se, u krajnju ruku, uvijek možete vratiti. Što se kvartova tiče, nije toliko bitno gdje ste nego gdje uspijete pronaći stan. Voljela bih da se šalim, ali je situacija sa stanovima stvarno izazovna.