Kada je prije tri godine postavio montažni objekt iza kuće i pokušao nam objasniti namjenu, bilo je teško vizualizirati što bi od toga moglo nastati. Nastao je Librarium. Privatna knjižnica u Brštanovu s preko 30 tisuća naslova.Posljednje tri godine na društvenim mrežama možete gledati taj fotogenični prostor u kojem se naslikavaju poznati ljudi. Kao da su svi otkrili Farm House u Brštanovu. I neka su.
Vlasnik imanja i OPG-a je Marko Kosović, student druge godine diplomskog studija Agronomije Mediterana, koji je studij upisao u 38. godini. Danas ima 39. Tijekom našeg ponovnog susreta, ovoga puta ne u gradu nego na imanju, mogao je iz mojih reakcija vidjeti koliko se toga promijenilo od posljednjeg puta kada sam bila ovdje. Tada sam iz dnevnog boravka gledala kako se po dvorištu igraju kujica Simba i magarac Castro.
Simbe, nažalost, više nema, ali je tu psić Hači, patke, kokoši, ovca i neodoljivi bucmasti mačak Dragiša koji se baš svaki put izležava na nekoj novoj osunčanoj poziciji. Magarac Castro je, tada kao i sada, šarmantna i glavna zvijezda imanja.
Staklenik u kojem se održavaju razne umjetničke radionice već je postojao, a sada izgleda još bolje. Prepun je detalja, poput cvijeća, vaza, staklenki, lampica, lustera, namještaja i novih-starih tapeta koje Marko skuplja po buvljacima, sajmovima i oglasima. Dodano je još detalja, gredice s cvijećem koje Castro redovito uništava i čupa, ali i dvije stare masline s deblom koje izgleda kao izdvojeno umjetničko djelo. Uspjele su preživjeti Castra.
Cijelo imanje djeluje kao da tu ima još puno prostora za nove ideje, a istovremeno je i ovo što već postoji više nego dovoljno.
Sjeli smo u Librarium. Kroz francuska staklena vrata sunce grije drvene police i korice knjiga, a prostor miriše na zagrijano drvo, papir i sitnu prašinu koju svjetlo podigne sa stranica. Ili se možda osjeti i miris bale sijena koju kroz staklo vidim pokraj Castra? U svakom slučaju, miris je to topline doma i jasno je zašto se ljudi tako ugodno osjećaju u ovom prostoru, na cijelom imanju.
Kosović je u posljednjih pet godina ovdje stvorio prostor koji ne pruža utočište samo njemu, nego taj osjećaj barem nakratko pruža mnogima koji vikendom pobjegnu iz grada. No iza fotografija s društvenih mreža i romantičnih prizora seoskog života krije se puno rada.
Životinje se svako jutro moraju nahraniti, očistiti i pustiti, a poslijepodne se cijeli proces ponavlja. Uz to Kosović ima i svoj dnevni posao. Radi u poljoprivrednoj agenciji gdje kontrolira farme životinja i poljoprivredne površine koje primaju poticaje. Između terena, imanja i obitelji, upisao je i diplomski studij na još mladom splitskom fakultetu.
Već je završio preddiplomski studij Mediteranske poljoprivrede i diplomski studij zaštite okoliša, a sada privodi kraju još jedan diplomski studij Agronomije Mediterana na Agromediteranskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, koji velik naglasak stavlja na praktičan rad i povezivanje znanja s terenom.
‘Sve ispite sam položio, a trenutačno pišem diplomski rad o muflonima i grivastim skakačima na Mosoru. Mentor mi je Pavao Gančević, kolega s kojim sam prije dvadesetak godina studirao, a danas profesor na fakultetu’, smije se Kosović.
Na tom se studiju nastava ne zadržava samo na predavanjima. Studenti prolaze cijeli proces, od uzgoja do prerade, pa tako uče o vinogradarstvu i vinarstvu, maslinarstvu, povrćarstvu, ekološkoj proizvodnji i stočarstvu. Dio nastave odvija se kroz enološke praktikume, ali i kroz sudjelovanje na radionicama i manifestacijama gdje znanje iz učionice prelazi u praksu.
Takav pristup doveo je nastavu i do Brštanova. Jedan od terenskih dana održan je upravo na njegovom imanju, gdje su studenti u Librariumu izlagali svoje seminare. Prostor koji je nastao iz njegove osobne ideje tako je postao i učionica.
Koliko god je zahtjevno uskladiti posao, imanje i studij, kaže da mu je drago što se upisao Agromediteranski fakultet, upravo zato što ono što nauči na predavanjima može odmah primijeniti na vlastitom imanju.
Kao i s imanjem, ni u studiranju u 39. godini nema puno romantike. Uz posao, farmu i obitelj teško je pronaći vrijeme za koncentraciju.
‘Pogotovo jer mi je učenje oduvijek bilo izazov zbog disleksije. U vrijeme kad sam odrastao, o tome se gotovo nije govorilo pa je najteže bilo u osnovnoj školi. S godinama je postalo lakše, no opet nije jednostavno vratiti se učenju. Ipak, kad imate iskustvo u praktičnom smislu, dosta je lakše. S druge strane, s ovim godinama drugačije primaš novo znanje’, priča 39-godišnji student.
Tempo njegove svakodnevice najbolje pokazuje aplikacija na mobitelu koja broji korake. Prosjek mu je oko 14 tisuća dnevno, a rekord mu je bio više od 23 tisuće. U taj broj ulazi i dnevni posao, obveze na studiju, ali i rad na vlastitom imanju, a proljeće skromno kuca na vrata pa pravi radovi tek dolaze - sadnja, krumpiri, ručkovi i večere ispod peke i sve ono zbog čega ljudi vikendom dolaze u Brštanovo.
Iako danas živi na selu, Kosović je zapravo gradsko dijete. Rođen je u centru Splita i dugo je živio tipičan gradski život - koncerti, kazalište, kavane. No priroda ga je, kaže, zanimala još od mladosti.
‘Studirao sam poljoprivredu, još od djetinjstva me to intrigiralo. Bio sam i okružen životinjama. Imao sam kućne ljubimce u gradu, čak i patku’, govori.Nakon fakulteta život ga nije odmah odveo u struku. Tri godine radio je u cementari.
‘Agronom na lopati’, kaže kroz smijeh.
‘Radio sam tri godine i tada sam rekao sebi da moram nešto promijeniti’, prisjeća se. I doista je promijenio.
Kupio je kuću na selu, pokrenuo OPG i počeo graditi imanje kakvo je zamišljao. S vremenom je spojio dvije stvari koje su ga pratile kroz život - poljoprivredu i knjige koje je naslijedio od majke.
Antikvarijat koji je njegova majka godinama vodila u Splitu, ujedno i posljednji takav u gradu, u međuvremenu je zatvoren. Knjige su preseljene u Brštanovo gdje je nastao Librarium. Danas se na imanju, uz rad u vrtu i brigu o životinjama, održavaju kulturne večeri, promocije knjiga, radionice i druženja.
Kuću i okućnicu u Brštanovu nije naslijedio. Sve je kupio sam, za oko 90 tisuća eura - iznos za koji bi u Splitu danas, kaže, teško dobio i desetak kvadrata stana. Upravo u tome vidi poruku za mlađe ljude, posebno za agronome.
‘Nisam imao nikakvu didovinu. Sve sam morao kupiti. Ali to pokazuje da se može krenuti i od nule’, kaže.
Smatra da je najveći problem to što u Hrvatskoj više ne postoje veliki poljoprivredni sustavi kakvi su nekad zapošljavali agronome. Zbog toga, kaže, mnogi mladi ostaju bez prostora u kojem bi mogli raditi u struci. Zato vjeruje da bi se trebali vratiti na sela iz kojih potječu.
‘Znam puno njih koji imaju kuće svojih djedova i baka ili komade zemlje u Zagori ili na otocima koji stoje zapušteni, a upravo bi tu mogli pokušati stvoriti vlastiti posao. Što ćeš u Splitu ako imaš kuću od djeda na selu? Očistiš je, središ i napraviš nešto svoje - vinariju, izletništvo, OPG. Zagora može biti Provansa ako malo promijenimo svijest’, govori.
No život na selu nije jednostavan. Prvo, hladno je. Značajno hladnije nego u Splitu. Kad imaš životinje, nema godišnjeg odmora. Ako želiš negdje otići, netko mora ostati i brinuti se o svemu.
Zato, kaže, na selu najviše vrijede dobri odnosi sa susjedima. Bez ljudi kojima vjeruješ život na imanju gotovo je nemoguć. Kosović kaže da ima sreću jer mu ponekad pomognu susjedi i majka koja je u mirovini pa rado provede nekoliko dana na imanju.
Priznaje da je održavanje farme, svakodnevni rad na terenu, odgajanje kćeri i uz sve to studiranje jako naporno. Čak i kad bi iz svega toga maknuo dvije obaveze, posla bi i dalje bilo više nego dovoljno.
‘Ali zato je sve to savršeno za mentalno zdravlje. Nema ništa bolje za glavu nego fizički rad. Moram priznati da navečer zaspem kao beba’, kaže uz smijeh.
Ono što Marko živi nije nikakva ‘slow life’ filozofija, nego jednostavan život kakav svakodnevno gradi na svom imanju. Tijekom razgovora tu je ideju nekoliko puta sažeo u dvije riječi koje često ponavlja: ‘Zašto ne?’.