Prije 25 godina na Plitvicama je život izgubio Josip Jović, prvi hrvatski redarstvenik koji je pao za domovinu. U akciji poznatoj kao 'krvavi Uskrs', Jedinice za posebne namjene MUP-a Rakitje i Kumrovec te Antiteroristička jedinica 'Lučko' su uspostavile suverenitet na Plitvicama, na kojem su prethodno srpski pobunjenici održali 'miting istine' i počeli s terorističkim napadima, a na Koranskom mostu podigli zastave tzv. SAO Krajine i Jugoslavije.
Među osloboditeljima je bio i splitski policajac Josip Škeva koji se s nepune 22 godine pridružio hrvatskoj policiji. Od studenog 1990. godine do danas, vršnjak i imenjak pokojnog Josipa Jovića služi domovini. U ratu i miru gradi bolje sutra, u ratu s puškom, danas kao pripadnik protueksplozijske službe.
Nakon obilježavanja četvrt stoljeća od akcije na Plitvicama, podijelio je uspomene s 'krvavog Uskrsa' i svojih početaka kada je kao mladić s idealima odlučio postati hrvatski policajac. U studenom 1990. godine, Josip Škeva je tako otišao u Zagreb, prošao zahtjevno psiho-fizičko osposobljavanje, sjetio se i vala emocija i ponosa na prvom postrojavanju pod zapovjednikom Damirom Šimunićem. Oko 300 momaka je u početku prolazilo kroz obuku, ali nisu svi ostali, nisu svi mogli izdržati.
- Mogao sam pretpostaviti što će se događati, ali nisam dvojio niti jednog trenutka stati u obranu domovine - odgovara iskreno.
Prva akcija je bila uspostava suvereniteta u Pakracu, početkom ožujka 1991. godine, prvi put tada su srpske pobunjene snage zapucale na hrvatske policajce. U brzoj akciji oslobođen je Pakrac.
- Postajali smo respektabilna postrojba koja može izvršavati najteže zadatke, postali smo vojnici preko noći, rasla je naša samouvjerenost, povezanost i zajedništvo koji su bili jači od svakog straha - prisjetio se.
Nakon toga su uslijedile Plitvice.
- Zapovjednik voda nas je postrojio, s punom ratnom spremom smo krenuli. Nismo znali unaprijed gdje idemo, tako je bilo u svakoj akciji. Malo prije Koranskog mosta smo dobili zadatak: uspostava hrvatske vlasti na Plitvicama koje su zauzeli SDS-ovci - navirale su uspomene.
To je bilo između 4 i 5 sati ujutro. Antiteroristička jedinica je išla prije s dva oklopnjaka. Skinuli su jugoslavensku zastavu i izvjesili hrvatsku na Koranskom mostu.
Ekstremni vremenski uvjeti su otežavali napredovanje hrvatskim policajcima, bila je velika magla, očajna zima sa snijegom preko jednog metra. Srpski teroristi balvanima su presijecali put vozilima i otvorili vatru na hrvatske redarstvenike.
- Moja satnija je ostala 'zarobljena' po sredini kolone, 10-12 kilometara od hotela. Iskočili smo iz vozila i zauzeli položaj s obje strane ceste, otvorili smo vatru prema neprijateljima i lagano počeli napredovati. Razoružali smo pobunjenike, među njima je bio i Goran Hadžić, glavni organizator pobune. Oko 11.30 - 12 smo došli do hotela - neki su od detalja.
Prestrašenim gostima u hotelu među kojima je bilo dosta stranaca su objasnili što se dogodilo. Moglo se, kaže, svašta okrenuti, mogla je biti talačka kriza sve da bi se ostvario teroristički cilj pobunjenika. Zauzeo se položaj i zaštitilo civile.
Kad su došli do hotela, dobili su žalosnu vijest da je kolega Josip Jović poginuo. Pogođen je iz pravca pošte, unatoč brzoj liječničkoj intervenciji izdahnuo je od neprijateljskog metka.
- Osjetiš veliku boli zbog gubitka suborca, navru osjećaji, ali njegova žrtva nam je dala dodatni motiv, neku nadljudsku snagu da idemo do kraja - oživio je jedan od neprežaljenih trenutaka.
I krenuli su. Nastavili su napredovati i dalje, Plitvice su bile naše, a tom trenutku držali su veliki broj četnika pod kontrolom.
- Dobili smo onda zapovijed da stanemo jer je akcija ograničenog karaktera. Da smo išli po osjećaju, došli bismo tada do Korenice - sjetio se.
JNA je otvoreno stala na stranu pobunjenika, nakon što je osigurana policijska postaja, došao je Rašeta i opet stavio jugoslavensku zastavu i samim time pokazao da nije prihvatio hrvatski pravni poredak. Bilo je, kaže, jako napeto u pregovorima, ali nije došlo do obračuna između hrvatske policije i JNA.
Potom su se povukli u Rakitje, gdje su ispratili Josipa Jovića.
U šestom mjesecu, nakon formiranja Prve brigade, Škeva se vratio u Split, u III. policijsku postaju, ali ne zadugo. Pridružio se Udruzi specijalne jedinice policije 'BATT'.
- U ratu sam izgubio dosta prijatelja, ne možeš to preboljeti. Bili smo kao velika obitelj i uvijek fali jedan dio tebe - kaže.
Škevu ne zanima politika, iznad toga je, iz čovjeka koji je prošao ratne strahote zrači samo mir i mudrost.
Glavni cilj, sloboda, je kaže, ostvaren i to je ono što bi mlađe generacije trebale znati, više učiti o hrvatskoj modernoj povijesti, da vide da su im branitelji osigurali budućnost i da bi trebali nastaviti graditi domovinu. Biti dio sustava u kojem će svaki pojedinac dati sve od sebe za bolje društvo.
