Postoje ljudi koji pripadaju jednom gradu, kao i oni koji u sebi nose nekoliko njih istovremeno, dok splitska glumica Marija Klanac pripada onoj drugoj skupini. Rođena je u Splitu i oblikovana njegovim suncem, morem i neopterećenom svakodnevicom u kojoj je napravila prve glumačke korake, a danas živi nešto užurbanijim ritmom u glavnom gradu Zagrebu.
I tu priči nije kraj jer Mariji djelić srca uvijek ostaje i u Beogradu gdje igra u predstavama Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje živi njezin izabranik, kao i uspomene stečene tijekom obrazovanja na Akademiji umetnosti.
Negdje između snimanja, putovanja i života na tri adrese, Marija gradi karijeru, onu glumačku, ali i kreativnu radeći na brendu Mapé koji je pokrenula sa sestrom Antonijom, pritom pažljivo čuvajući i ono najvažnije – osjećaj doma.
U razgovoru za naš serijal ‘Splićani u Zagrebu’, Marija progovora o nostalgiji koja miriše na domaću spizu i zvuči kao cvrčci ljeti, poput pjesama splitskih legendi Olivera i Gibonnija, ali se osvrće i na izazove ulaska u kompleksne likove poput Une Praljak koju glumi u domaćoj uspješnici ‘U dobru i zlu’. Otkriva i male rituale koji je vraćaju sebi, trenutke kada najviše poželi pobjeći na jug, koje splitske navike se ne može riješiti te kako je naučila prihvatiti život koji se – doslovno – odvija u kuferu.
Koja Vam prva asocijacija padne na pamet kad se spomene Split? A Zagreb?
- Split mi je dom, obitelj, sunce i more, ali i ta neka neopisiva lakoća postojanja – sve je zaista ‘pomalo’, kako mi Dalmatinci volimo reći. S druge strane, Zagreb povezujem s ritmom, dinamikom i osjećajem da se stvari stalno događaju.
Što Vam Split daje, a Zagreb ne može – i obrnuto?
- Split mi daje mir i prizemljenost, a Zagreb mi daje mogućnosti i kreativni pogon. Jedan me puni, drugi me gura naprijed.
Što Vam ponajviše nedostaje iz Splita? Dogodi li se nekad da pomislite: ‘Oh, da mi je sada to jelo?’
- Najviše mi nedostaje more i taj osjećaj slobode – da se možeš uputiti bilo gdje bez gužve i da su ti svi dragi ljudi nekako uvijek nadohvat ruke. Zagreb je ipak veći grad pa je ponekad teže spontano se vidjeti i organizirati druženja. Što se hrane tiče, često mi padne na pamet neka jednostavna domaća spiza koju je nemoguće replicirati bilo gdje drugdje, a pogotovo mi uvijek nedostaje mamina kuhinja. Najviše me razveseli kad dođem kući pa me dočekaju manistra na pome, gradele, fritule, paradižot i slične stvari.
Jeste li ikad pomislili: ‘Eh, sad bih najradije bila u Splitu?”
- Jesam, najčešće kad sam umorna ili kad mi treba reset jer mi je Split uvijek ta neka sigurna luka. Neizmjerno ga volim i uvijek mu se rado vraćam, ali moj posao je takav da me može odvesti bilo gdje. Svjesna sam da ne mogu stalno biti doma i naučila sam to prihvatiti pa na neki način i u tome pronaći ljepotu.
Postoji li neki miris ili zvuk koji Vas odmah vrati u djetinjstvo?
- Možda nemam nešto što me vrati u djetinjstvo, ali znam što me teleportira u Dalmaciju. To je zvuk cvrčaka ljeti, a kad na radiju zasvira neka dalmatinska pjesma, Oliver ili Gibonni, odmah poželim da sam kući.
Također, postoji li neko mjesto u Splitu koje za Vas ima posebno značenje?
- Ima ih više, ali najdraža su mi ona manje razvikana, kvartovska mjesta gdje provodim vrijeme s dragim ljudima. To su, primjerice, Šore - gdje se ljeti kupamo, Dalma - gdje volim provoditi vrijeme s nećakom, a posebno mi je lijepo i ljeti pogledati film na Bačama. Zimi obožavam otići na Obojenu, a i same šetnje gradom imaju neku posebnu čar. Zapravo, svaki kutak Splita mi je na svoj način predivan.
Sjećate li se svojih glumačkih početaka u Splitu, prve predstave, gdje ste ‘tesali’ zanat? Tko su tada bili Vaši glumački uzori?
- Naravno, to su mi jako važna sjećanja. Svoje prve glumačke korake napravila sam u Splitu, gdje sam bila polaznica PlayDrame – glumačkog studija u kojem sam zapravo otkrila ljubav prema glumi. Tamo sam kroz prve predstave, radionice i rad na sceni počela ‘tesati’ zanat i učiti što ovaj posao zaista znači. Baš to iskustvo me je kasnije usmjerilo prema profesionalnom glumačkom putu.
Imate li neku anegdotu sa svojih prvih castinga ili predstava u Splitu?
- Sjećam se koliko sam bila nervozna i koliko mi je sve djelovalo ogromno. Danas mi je to simpatično jer vidim koliko sam iz tih trenutaka naučila.
U popularnoj domaćoj seriji ‘U dobru i zlu’ glumite lik Une Praljak, pripadnice zlatne zagrebačke mladeži. Je li bilo izazovno ući u njezinu psihu i pronaći njezinu ‘istinu’?
- Da, bilo je jer je Una dosta kompleksan lik. Trebalo je pronaći njezinu unutarnju logiku i istinu, bez osuđivanja. Naime, Una je, za razliku od mene, rasla u jednom potpuno drugačijem miljeu, dok je Marija rasla u obiteljskom okruženju u splitskom kvartu Dobri. Postoje i sličnosti, naime, obje smo za studij izabrale glumu.
Jeste li neku Uninu osobinu ‘posudili’ u privatnom životu ili možda u Unu unijeli i tračak Marije?
- Možda sam na sebe prenijela njezinu odlučnost, a u Unu sam sigurno unijela dio svoje emocije i senzibiliteta kako bi bila životnija i bliža.
Gdje se danas osjećate ‘najviše doma’; u Splitu, Zagrebu ili Beogradu?
- Rekla bih da sam naučila nositi dom sa sobom, dom je tamo gdje su meni dragi ljudi. Split mi je srce, Zagreb svakodnevica, a Beograd jedno novo iskustvo.
Postoji li neka splitska navika koja Vas prati u stopu?
- Ta opuštenost i ispijanje kave satima – bez toga ne mogu. I iskreno, to je navika koje se nikada neću odreći.
Kako izgleda Vaš tipičan dan u Zagrebu?
- Kad snimam, dani su intenzivni – rano ustajanje, puno fokusa i rada. Kad ne snimam ili ne učim tekst za idući dan, pa i kad nemam predstavu, trudim se maksimalno usporiti i uzeti vrijeme za sebe. Tada volim kuhati, pročitati knjigu, pogledati seriju, prošetati ili odraditi trening.
Imate li neka ‘svoja mjesta’ u Zagrebu gdje punite baterije?
- Imam par svojih mjesta za kavu i šetnju gdje se mogu malo isključiti i napuniti baterije. Volim centar Zagreba, kao i obližnje toplice. Pogotovo kada mi moji dođu u posjet, tamo rado odemo na kupanje.
Često se u Splitu kupate i zimi. Što radite kad Vam krene nedostajati more
- Iskreno, ništa ga ne može zamijeniti. Tako da kada mi nedostaje more uđem u svoj raspored i tražim kada imam prvi slobodni dan za spustiti se na more pa makar i na par sati. Moja obitelj i ja kupamo se cijele godine jer nas to baš opušta i veseli, a najdraža su nam božićna i novogodišnja kupanja. Kada nemam mira, pokušam pronaći neki drugi način da se resetiram, barem dok ne dođem opet doma.
Trenutačno ste konstantno na relaciji Split-Zagreb-Beograd. Je li naporan takav tempo života?
- Da, zahtjevno je, ali i uzbudljivo. Naučila sam slušati sebe, organizirati se i ne ići preko svojih granica. Zaista ne lažem kad kažem da živim u kuferu.
Bez čega ne idete na put?
- Ne krećem bez prijenosnog punjača – to je danas valjda osnovno. U zadnje vrijeme sa sobom nosim i konac i igle za šivanje, zbog čega redovno imam ‘pretres’ na aerodromu. Naime, moja sestra Antonia i ja pokrenule smo brend kožnih novčanika zbog čega opremu nosim gdje god da jesam pa u slobodno vrijeme i šivam. To mi je veliki odmak od svega i baš guštam u tome – lijepo je imati nešto što te veseli i opušta.
Imate li neki svoj ritual kada dođete u Split?
- Prvo more - to je obavezno, bez obzira na godišnje doba. Nakon toga kava na suncu, ručak kod roditelja i igra s nećakom, uz kojeg se mislima vratim u djetinjstvo.
Što ste o sebi naučili živeći između tri grada?
- Naučilo me prilagodljivosti, a počela sam više cijeniti i što mi se na kojem mjestu sviđa – svaki grad mi daje nešto drugo i trudim se to svjesno živjeti. Takav me život naučio i jednoj praktičnoj stvari, a to je da ne smijem imati puno garderobe jer se neću moći spakirati u jedan kufer, ha, ha.
Možete li nam otkriti gdje se planirate jednog dana skrasiti; u Splitu, Zagrebu ili Beogradu?
- Još nisam sigurna. Trenutačno uživam u ovom tempu i prepuštam se tome da me život odvede tamo gdje ću se osjećati ispunjeno. Split će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu i potajno se nadam da ću sve svoje privatne i poslovne želje u njemu proživjeti.
Bliži se i kraj serije ‘U dobru i zlu’. Što priželjkujete za Unu?
- Priželjkujem joj miran i sretan kraj. Sam početak serije za nju je bio vrlo kaotičan, život joj se preokrenuo - od preseljenja u Zagreb, preko ljubavnih problema do prometne nesreće. Tako da priželjkujem za Unu ipak jedan miran, sretan i bajkoviti kraj.