KRAJ JEDNE VELIČANSTVENE KARIJERE Martin Tadić, sudac olimpijskog finala, posljednji put će stati uz ring

Fotogalerija (13)

Kada se govori o boksačkom sportu na ovim prostorima, malo je onih koji nisu čuli za ime Martina Tadića. Nekada priznati i cijenjeni boksač bivše države, danas jedan od najuglednijih boksačkih sudaca svijeta, Tadić je svojim radom obilježio najvažnije boksačke događaje na svim kontinentima. Njegova karijera, koja traje više od tri desetljeća, pravi je primjer kako predanost, upornost i stručnost vode do samog vrha, bez obzira odakle čovjek dolazi. 

Martin Tadić rođen je 19. listopada 1964. godine u Maloj Rudi kraj Sinja. Nakon uspješne amaterske karijere, odlučuje se okušati u sudačkim vodama. To je bila odluka koja će mu obilježiti život. Već 1993. godine polaže ispit za suca početnika, tri godine kasnije postaje nacionalni sudac, a 2000. godine stječe licencu EABA suca. U 2003. postaje AIBA sudac, a 2010. godine u Istanbulu polaže za prestižnu treću zvjezdicu, stječući pravo suđenja i u WSB ligi, najjačem svjetskom natjecanju u olimpijskom boksu. 

Njegova stručnost ubrzo ga vodi na najveće svjetske smotre: Olimpijske igre mladih u Singapuru 2010., a potom i Olimpijske igre u Londonu 2012., gdje postaje prvi hrvatski sudac koji je sudio olimpijsko finale, događaj koji Tadić s pravom ističe kao vrhunac svoje karijere. Njegovo ime postalo je sinonim za nepristrano i vrhunsko suđenje, a profesionalnost i sportski duh donijeli su mu poštovanje među sportašima i kolegama diljem svijeta. 

Sudio je na memorijalnim turnirima u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, europskim prvenstvima u Puli, Zagrebu, Sofiji, svjetskim prvenstvima u Bakuu, Antalyi i Astani, Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu, Svjetskom juniorskom prvenstvu u Singapuru, kvalifikacijama za Olimpijske igre u Trabzonu, te Europskim igrama u Bakuu. U Glasgowu 2014. godine na Igrama Commonwealtha ponovno je potvrdio svoj status suca kojemu najveći sportski događaji vjeruju bez rezerve. 

Poseban segment njegove karijere čine nastupi u prestižnim WSB i APB ligama. Tijekom godina dijelio je pravdu u Moskvi, Istanbulu, Milanu, Parizu, Londonu, Havani, Mexico Cityju, Bangkoku, Sofiji i drugim svjetskim metropolama, sudeći mečeve najboljih boksača svijeta. Posebno se pamti njegovo suđenje finala do 81 kilograma u APB ligi 2015. godine u Sofiji. 

Nagrade i priznanja

Martin Tadić, kao jedan od najuglednijih boksačkih sudaca svijeta, stekao je brojne nagrade i priznanja koja potvrđuju njegovu iznimnu stručnost i predanost boksačkom sportu. Njegovo dugogodišnje iskustvo na najprestižnijim svjetskim boksačkim natjecanjima učinilo ga je jednim od najcjenjenijih sudaca na međunarodnoj sceni. 

Nagrade su počele stizati gotovo odmah nakon što je započeo svoju sudačku karijeru. Već 1996. godine, kao sudac početnik, Tadić je osvojio nagradu na memorijalnom turniru Nesib Malkić u Živinicama (Bosna i Hercegovina), a iste godine dobio je nagradu u obliku sata za najboljeg suca na turniru. 

Njegova reputacija kao suca neprestano je rasla, a među najvažnijim nagradama svakako je prestižna Treća zvjezdica koju je stekao 2010. godine u Istanbulu, Turska. Taj trenutak bio je prekretnica u njegovoj karijeri jer je time stekao pravo suđenja i u WSB ligi, a iste godine dobio je i međunarodne pohvale za izuzetan doprinos boksu. 

Tadić je istaknuti sudac na brojnim međunarodnim prvenstvima, od Svjetskog prvenstva u Bakuu (2010.) do Europskog prvenstva u Sofiji (2016.), gdje je bio prepoznat za svoj vrhunski profesionalizam. Godine 2010. također je sudio na Olimpijadi mladih u Singapuru, a dvije godine kasnije, u Londonu, postao je prvi hrvatski sudac koji je sudio olimpijsko finale, što se smatra njegovim najvećim priznanjem. 

Nastavak uspješne karijere donio mu je i priznanja na Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu 2007., Igrama Commonwealtha u Glasgowu 2014. godine, kao i na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2011. godine, kada je ponovno bio prepoznat kao najbolji sudac turnira. 

Osim toga, Tadić je sudio na Svjetskom prvenstvu za žene u Astani 2016., gdje je ponovno pohvaljen za svoje izuzetno suđenje, a posebnu nagradu dobio je i za svoj nastup na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Trabzonu 2012. godine. 

Sve ove nagrade i priznanja svjedoče o Martinovoj profesionalnosti i posvećenosti boksačkom sportu, dok su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine vrhunac njegove karijere i najveće priznanje koje je mogao dobiti. Hrvatski boksački savez dodijelio mu je posebno priznanje za ovaj povijesni uspjeh, a Tadić se i dalje smatra jednim od najistaknutijih sudaca u povijesti boksa. 

No sve to, s puno emocija i ponosa, uskoro postaje dio povijesti. Martin Tadić najavio je svoj oproštaj od suđenja, a veliki trenutak dogodit će se 11. svibnja 2025. godine u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku, tijekom trećeg izdanja Memorijala Damira Zrilića, turnira koji se ove godine održava pod motom 'Svi uz Karla Magaša'. 

Turnir će okupiti reprezentacije Italije, Švedske, Danske, Slovenije i Hrvatske, a posebnu čast turniru daju dolasci dviju boksačkih legendi: 

- Roberta Cammarellea, najboljeg talijanskog boksača svih vremena, olimpijskog pobjednika i svjetskog prvaka, koji je osvajao medalje na čak trima uzastopnim Olimpijskim igrama, te 

- Željka Mavrovića, najuspješnijeg hrvatskog profesionalnog boksača i bivšeg izazivača za svjetsku titulu. 

Martin Tadić svojim radom ne samo da je obilježio hrvatski boks, već je i međunarodno priznat kao sudac najviše razine, čovjek čije suđenje simbolizira najviše standarde koje boks može ponuditi. Njegova priča svjedoči da predanost, upornost i stručnost uvijek pronalaze svoj put do vrha, bez obzira odakle čovjek potječe. 

Hvala Martine i sretno!