100 GODINA HAJDUKOVE ŠKOLE: Jedini je u povijesti 'bijelih' službeno proglašen najboljim igračem EP-a, a bila mu je čast nositi torbe Jerkoviću i Šurjaku

100 GODINA HAJDUKOVE ŠKOLE: Jedini je u povijesti 'bijelih' službeno proglašen najboljim igračem EP-a, a bila mu je čast nositi torbe Jerkoviću i Šurjaku

Na Stari plac je na ljeto 1975. godine stigao sa školskom svjedodžbom i pismom

Hajduk 18. ožujka obilježava 100 godina organiziranog rada s mlađim uzrastima, što je bio povod da na Dalmatinskom portalu porazgovaramo s nekima od bivših prvotimaca na temu omladinskog pogona. U povijesti 'bijelih' samo je jedan nogometaš službeno bio proglašen najboljim igračem omladinskog EP-a ili SP-a, a taj je stigao iz dopunske selekcije...

- Trenirao sam nogomet u Mračaju iz Runovića jer u mojim Zmijavcima tada nije bilo kluba. Na treninge sam uglavnom odlazio biciklom, a moju momčad je vodio Marinko Boban, otac kapetana hrvatske reprezentacije Zvonimira Bobana. Nakon jedne utakmice u Runovićima protiv pionira Hajduka prišao mi je trener 'bijelih' Andrija Anković i pitao koje sam godište. Svi smo znali da je to pitanje znak da su te zapazili. Kasnije je trener Anković došao kod nas kući, ali moj otac Marijan nije me htio odmah pustiti nego za pola godine, kad završim osnovnu školu – ispričao nam je Ivan Gudelj.

Na Stari plac je na ljeto te 1975. godine stigao sa školskom svjedodžbom i pismom iz kluba Mračaj u kojemu je stajalo da je nastavio redovito trenirati.

- Nikad neću zaboraviti to sparno ljeto. Činilo mi se da otac i ja putujemo autobusom na kraj svijeta. Kad smo stigli pred vrata Hajdukova doma, čekali smo barba Andriju, a ja sam mislio da ću se srušiti od treme.

Još uvijek pamti i prve treninge na Starom placu...

- Na desnoj mi je nozi nabubrio veliki žulj, a ja sam ga probio iglom neposredno prije početka vježbanja. Mislio sam da sebe spašavam, a zapravo sam se upropastio. Šutio sam jer nisam imao hrabrosti reći treneru Ankoviću da me boli. Trpio sam do krajnjih granica, sve dok maser Božidar Soldo nije primijetio da se sa mnom nešto čudno događa. Utrčao je u teren, otkrio problem, uhvatio se posla i spasio mi nogu. Još uvijek imam ožiljak od reza.

Još je par zanimljivih anegdota ispričao Gudelj...

- Trenirao sam potom u starim tenisicama, a kad su u klub stigle nove, ekonom je negodovao: 'Tko je taj, ne može ih on dobiti'. Na to je skočio Anković: 'Ja odlučujem. On će ih dobiti i točka!'. Barba Andriju smatram svojim nogometnim ocem zbog svega što je učinio za mene.


Prvu nagradu od kluba dobio je tek kad je postao republički reprezentativac...

- Nagradili su me bonovima za hranu u restoranu 'Ljubljana' u središtu Splita. Bio je to velik dan za mene, pokojni Mladen Bogdanović Kemo i ja odlazili smo tamo kao na gozbu.

Samo dvije godine nakon dolaska u Hajduk, 19. lipnja 1977., već se našao na klupi prve momčadi protiv Olimpije, ali nije ulazio u igru. To priključenje mu je donijelo nove pogodnosti jer su on i suigrač Ante Rumora preselili kod jedne obitelji, gdje više nisu morali sami plaćati stan.

Ivan Gudelj je s juniorima Hajduka osvojio prvenstvo Jugoslavije 1978., te Kup 1977., 1979. i 1980. godine.


U međuvremenu je za prvu momčad Hajduka debitirao kod trenera Vlatka Markovića u dvoboju protiv Rijeke 30. travnja 1978. Godine, a nepunih mjesec dana kasnije je protiv Budućnosti zabio prvi pogodak.

- Kod rezultata 4:2 je za nas dosuđen jedanaesterac, a moj nogometni idol Jurica Jerković je viknuo Šurjaku: 'Pusti maloga neka puca'. I zabio sam za 5:2. Nije me sram reći da mi je tada bilo čast Jerkoviću i Šurjaku torbe nositi. Ti se nisi mogao masirati kod pokojnog Danka Rožića ako nisi imao sto utakmica u nogama - priča Gudelj.


Godine 1979. je juniorska reprezentacija Jugoslavije u Beču osvojila prvenstvo Europe, svladavši u polufinalu Francusku (3:1), a u finalu Bugarsku (1:0). Gudelj je službeno proglašen najboljim juniorom Europe, a trofej mu je uručio tadašnji predsjednik UEFA-e, Talijan Artemio Franchi. Ivan je do danas jedini član omladinskog pogona 'bijelih' koji je proglašen najboljim na takvom natjecanju. Kasnije se polako razvijala i njegova seniorska karijera, a prvi put od prve minute je u Europi zaigrao u čuvenim utakmicama protiv HSV-a. Trener Tomislav Ivić je 5. ožujka 1980. na stadion Volkspark u Hamburgu izveo sastav: Pudar, Luketin, Primorac, Rožić, Krstičević, Mužinić, Gudelj, Šurjak, Đorđević, Zo. Vujović, Zl. Vujović.

No, ovo nije priča o seniorskom nogometu pa ovdje stajemo. Gudelj kao senior nikad nigdje nije igrao osim u Hajduku (362 utakmice, 93 gola), a karijeru je zbog bolesti hepatitisa B prekinuo u 26. godini, samo devet mjeseci nakon utakmice s Dnjeprom, nakon koje je na terenu nastala donja slika. 


Priču o danima u Hajdukovoj školi zaključio je riječima...

- Na treninzima na Starom placu koristili smo viseću loptu, a za koordinaciju bi nam postavili štapove između kojih bismo vodili balun i radili osmice. Preciznost smo vježbali gađajući kvadrate s brojevima ucrtane u dvoru. To je bilo sve što smo imali od uvjeta, ali nam nije smetalo da budemo klub u koji su se svi mogli ugledati.   

    

Vaša reakcija na temu
14