ANALIZA HRVOJA VEJIĆA: Jednostavno - nije točno da Livaja ne trči dovoljno

U iščekivanju odlučujuće utakmice s Belgijom, pokušao sam dokučiti zašto je Hrvatska protiv Kanade izgledala tako dobro, a protiv Maroka i ne baš. Odgovor sam pokušao naći u statistici, zaronivši u brojeve i nakon malo istraživanja, stvari su bile jasnije. Hrvatska je protiv Kanade jednostavno puno više trčala nego protiv Maroka. Kako svaki odgovor donosi nova pitanja, tako se i meni u glavi pojavilo pitanje: jesmo li više trčali jer smo bili ambiciozniji ili smo izgledali ambicioznije jer smo više trčali. Na ovo pitanje je nemoguće dati točan odgovor, pretpostavljam da je istina negdje u sredini, vjerojatno i jedno i drugo. Ipak, ostavimo se filozofije, vratimo se statistici.

Hrvatska je protiv Kanade istrčala 119,1 km, a protiv Maroka 106,1, te, iako zvuči nevjerojatno, istina je, protiv Kanade smo istrčali čak 13 km više nego protiv Maroka. U prosjeku je svaki igrač trčao kilometar više i takva razlika se jednostavno mora vidjeti na terenu. Bilo bi predugo analizirati razliku svakog igrača, ali neke podatke, koji su mi se učinili posebno zanimljivima ću spomenuti. Najprije, stoperi. Lovren je odradio jako dobrih 10.269 metara, a Gvardiol sjajnih za stopera, pa i za veznog igrača - 11.200, čak 1.5 km više nego protiv Maroka. Kovačić je također bio na iznad 1 km razlike, a jedini koji je u obje utakmice bio na istoj razini je Modrić, koji je odradio obje utakmice na malo ispod 10 km, što je jako dobro, ako uzmemo godine, a pogotovo način na koji Luka troši energiju, i koliko pametno se kreće.

E sad dolazimo do dva igrača koji su me najviše zaintrigirali. Prvi je Livaja. Svi koji pratimo nogomet, pogotovo Hajduk, stekli smo dojam, a i mediji su nam često plasirali tezu, da je Livaja klasa od igrača, ali jednostavno ne trči dovoljno za veliku scenu. E, pa, nije točno. Ustvari, djelomično točno. Prvi dio teze je točan, Livaja jest klasa od igrača. Drugi dio, da Livaja ne trči dovoljno, nije točan. Šta nam govore podaci? Marko je odigrao ravno 60 minuta, i u to vrijeme pretrčao 7.465 metara. Zvuči solidno, zar ne? Nije uopće solidno, nego je to jednostavno fenomenalno. Evo i zašto. Budući je utakmica s Kanadom trajala 96 minuta, malo matematike mi je izbacilo rezultat, da bi Marko, da je ostao u igri, ako uzmemo u obzir da ima snage odraditi čitavu utakmicu bez velikog energetskog pada, što sam uvjeren da ima, pretrčao gotovo 12 km, točnije  'mandžukićevskih' 11.944 metra? Sad zvuči više nego solidno. 

Drugi igrač je fenomen, na svjetskoj razini. Nakon 12.440 iznadprosječnih metara protiv Maroka, nakon što je mjesec dana pauzirao zbog ozljede i samo četiri dana nakon prve utakmice, kada se već osjeća i umor, gospodin je isporučio nevjerojatnih 13.740 metara!!! Naravno, radi se o našem 'perpetuum mobileu', velikom Marcelu. 

Ipak, količina trčanja nije presudna za rezultat, bilo bi prejednostavno da jest. A i samo trčanje nije uvijek isto, kvaliteta izvedbe uvelike ovisi o zonama intenziteta. Primjer je Brazil protiv Srbije, koji je pobijedio bez nekih velikih brojeva. Osim Casemira, koji je bio na 11 km, ostali su bili ispod 10, neki i ispod devet.