BIVŠI VRATAR HAJDUKA IH ODLIČNO POZNAJE: 'Ako bi igrači nešto rekli što se ne sviđa vladajućima, upitne bi im bile čak i karijere!'

Božidar Radošević u Iranu je proveo šest godina. Bivši vratar Hajduka danas je član Varaždina, no dane koje je proveo u Persepolisu teško može zaboraviti. S iranskim velikanom osvojio je devet trofeja, a nekolicinom iranskih reprezentativaca je dijelio svlačionicu. Iran svoj prvi nastup u Kataru ima danas, protivnik im je Engleska, a u grupi B još se nalaze SAD i Wales.

- Trenutna situacija u Iranu nije dobra. I dalje se događaju veliki neredi kojima su prethodila ubojstva nedužnih cura i ljudi. Teško je znati točnu brojku žrtava, ali je katastrofalno što se tamo događa. Narodu nogomet trenutno nije u prvom planu. Očekivali su da će reprezentativci stati na njihovu stranu, ali pošto je u Iranu sloboda govora veliki problem igrači se nisu izjasnili. Većina ljudi im to zamjera. Teško može doći do ujedinjenja ljudi i reprezentacije. To će im biti veliki problem. Neće imati podršku. Ljudi nisu zadovoljni, ali mogu razumjeti igrače, nije to baš zgodno. Šute kako ne bi još više eskaliralo. Ako bi nešto rekli što se ne sviđa vladajućima upitne bi im bile čak i karijere - kaže nam Radošević, a zatim dodaje:

- S obzirom na situaciju teško je procijeniti što Iran može u Kataru. Dok je izbornik bio gospodin Skočić igrali su dobro. Kroz kvalifikacije su prošli lagano, pobijedili su većinu utakmica. U Iranu se politika dosta miješa u sport. Gospodin Skočić je dobio otkaz. Ni danas nikome nije jasan razlog. To je jedna od najvećih nepravdi u trenerskom poslu što sam ja vidio u novije vrijeme. Vratio se gospodin Queiroz koji ima neke druge vizije.

Portugalac ih je vodio na dva Svjetska prvenstva, 2014. i 2018. godine. Koliko je njegov povratak dobar za Iran?

- Vodio ih je dugi niz godina, ali ne znam koliko je njegov povratak bio dobra odluka. Noorafkan je igrao sve utakmice u kvalifikacijama uopće nije pozvan. Bio je standardni lijevi bek. On je njihov vjerojatno najbolji lijevi bek. U reprezentaciju je vratio Rezaeiana koji nekoliko godina nije igrao za Iran. Prekrižili su ga i Wilmots i Skočić. Igrao je ne baš ozbiljnu ligu Katara. Ne bih se čak iznenadio da zaigra prije Moharramija.

Kakva je situacija u momčadi s obzirom na okolnosti, jesu li narušeni odnosi među igračima?

- S dosta igrača sam igrao u Persepolisu: Taremi, Amiri, Khalilzadeh, Kanaanizadegan, Moharrami, Beiranvand. Ima igrača koji su na strani naroda, a ima i onih koji su na strani režima i koji smatraju da taj režim može spasiti zemlju. Imaju problema, ali oni moraju se pokušati fokusirati na nogomet, iako politička strana nije baš normalna, ali nažalost tamo je prisutna. 

Dosta se u medijima spekulira hoće li igrati uopće pjevati himnu?

- Ne znam. Teško mi je reći to. Narod smatra da to nije himna njihove države. Čak su sad počeli govoriti da ni iranska zastava nije njihova. Vjerujem da će himnu pjevati Torabi i Amiri, a ostali igrači ako budu pjevali to će biti jer im je tako naloženo, a ne zato što oni to hoće. Vlada je čak pokušala izbaciti Azmouna iz reprezentacije jer je indirektno iznio neke svoje stavove. No, on je uz Taremija i Jahanbakhsha najveća zvijezda, tako da njemu baš i ne mogu stati na kraj.

Može li Iran s obzirom na cijelu situaciju napraviti nešto u Kataru?

- Bočne pozicije su im najveći problem. Dosta su čvrsti. Mogu brojne ekipe imati problema, ali ne vidim način kako bi mogli parirati Englezima. U ofenzivnom dijelu imaju velike kvalitete. Na poziciji napadača su među jačima u svijetu. Taremi i Azmoun su dva klasna napadača. Jedan igra u Portu, a drugi u Bayer Leverkusenu. Ne bi ni nama škodili u reprezentaciji Hrvatske da ih imamo. Vezna linija je korektna s iskusnim igračima. Bit će ih zanimljivo vidjeti s Engleskom. Sigurno je da nisu došli motivirani kao u Rusiju 2018. godine - zaključio je Radošević.