Brončana splitska olimpijka Blanka Vlašić danas se vratila iz Rija, a u zračnoj luci Resnik ju je dočekalo stotinjak ljudi. Tamo je bila i njezina obitelj, majka Venera, te braća Marin i Luka, a po izlasku iz aviona prvi se novinarima obratio otac Joško koji je samo kratko kazao:
- Ovo nije bronca zlatnog sjaja nego krvavog sjaja.
Blanka je u dobrom raspoloženju stigla kući, a evo kakvi su njeni prvi dojmovi nakon povratka.
- Ova medalja mi se najmanje čini kao atletska, prije je ovo poput ordena kojeg dobije ratnik kada se vraća s bojišta. Presretna sam jer sam otišla kao autsajder, a na kraju se vratila s broncom. Da vam budem iskrena, mislila sam da neću uspjeti, ali trener Bojan mi je ulijevao nadu i dodatnu snagu. Ovo je čisti Božji dar, a tijekom natjecanja nisam ni mislila da sam treća, stalno mi je u glavi bilo da sam peta - kazala je Blanka, te posebno zahvalila svom fizioterapeutu.
Nenad Bakula mi je puno značio u proteklom razdoblju. On je postao poput člana obitelji, a nema smisla da ih sada sve nabrajam jer ih više, manje sve znate.
Na pitanje hoće li nastupiti u Tokiju za četiri godine, Blanka je odgovorila:
- Vidim se i na tim Olimpijskim igrama, nisam nerealna, ali ne mogu bezglavo lutati bez nekakvog plana. Vidjet ćemo kako će se situacija rasplesti.
Okupljenima se obratio i predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić.
- Puno je razloga za slavlje s obzirom na način kako si nas obradovale naše atletičarke. Moram istaknuti podatak koji potvrđuje kontinuitet HAS-a a to je da proteklih 10 godina sa svakog velikog natjecanja donosimo barem jednu medalju. Niz je počeo s Blankom u Osaki 2007., a evo je sada ona zaokružila tu 10-godišnju priču broncom iz Rija. Ja još ne mogu vjerovati da smo mi zajedno s Njemačkom na sedmom mjestu po broju osvojenih medalja u atletici na Olimpijskim igrama, a još nevjerojatniji podatak je da smo drugi u Europi - zaključio je Veštić.