BOŽIĆNA PRIČA IZ LUČANA Šurin 'prijenos derbija' više se ne može čuti na poljudskom Sjeveru, ali svake godine stara Torcidina garda u njegovom selu oživi uspomene

Pred Božić je već postala tradicija da dvadesetak veterana Torcide dođe do Lučana, sela kraj Sinja, u posjet Marku Batarelu. Ovo druženje inicirano je od braće Čotić koji su pričali s Neđom iz Makarske koji gura ovu priču već godinama. Osim navijača koji su prošli brojne stadione bivše države, uvijek tu dođe i nešto mlađih koji sa zanimanjem iz prve ruke upijaju priče iz Jugo lige. 

Mlađe generacije Marka Batarela, poznatijeg po nadimku Šure, znaju samo iz priča jer već 13 godina ne odlazi na Poljud, ali rijetko tko nije upoznat s njegovim prijenosima utakmica.

- Lopta za Džonija, Džoni do Luketina, Luketin do Šurjaka, Šurjak do Jerkovića. Udarac i - greda! - vikao bi Šure, a sjeverna tribina bi reagirala kao da se trenutačno igra taj derbi, a ne neka 'mala' utakmica zbog koje se došlo na Poljud. 

- Dragi gledaoci, ponovno Hajduk napada. Lopta za Džonija, Džoni do Mužinića, što će biti? Udarac i - gol!!! - obznanio bi 'spiker', pa bi nastao lom na Sjeveru.

Tako je i bilo u subotu u Lučanima, ali ovog puta je druženje imalo još dva zanimljiva momenta. Nakon što je na istočnoj tribini Poljuda proslavljen 60. Kelin rođendan, ovog je Solinjanina sada ekipa u Lučanima iznenadila pirotehničkim showom i prigodnom porukom sa željom da doživi još 30 godina bez i isto toliko s vijagrom. Druga scena koja će se pamtiti je bio susret Tonća Prlca i Marka Batarela. Oni su godinama išli skupa na utakmice, ali te godine su bile osamdesete. 

Prle je Šuri dao ruku, a ovaj ga je pitao:

- A oprostite, tko ste Vi?

Kada mu je Tonći rekao tko je, Šure ga nije mogao prestati grliti, desetljećima se nisu vidjeli. Okružen pjesmom i navijačima, nije mogao suspregnuti suze.

- Šure, Torcida ne plače! - uzalud su mu govorili, emocije su bile jače.

Tradicionalno, posjetilo se i grob Nikice Čovića - Sekula, gdje se također zapjevala hajdučka pjesma i upalila baklja. Marko Batarelo - Šure prestao je ići na utakmice nakon što je 2006. godine u prometnoj nesreći poginuo Sekul, s kojim je činio nerazdvojni navijački par bučnih Sinjana. Tada je u osmrtnici u Slobodnoj Dalmaciji ispod njegova imena i prezimena stajalo 'Torcida', a zadnje dvije rečenice šonete bile su 'Počivao u miru Božjem. Hajduk živi vječno!'