Stigao je još tamo 14. rujna, doček na aerodromu i priča o Splitu, košarci, slavnoj povijesti... Mike Cobbins tada je samo vrtio glavom i smješkao se, iskreno nije imao pojma gdje je stigao. Osam mjeseci kasnije kiša je rominjala, Mike je završio sezonu i vraća se u svoj Amarillo, u Teksasu.
- Kakva ludnica u gradu, upao sam u karusel Hajdukovih navijača. Pola sata sam bio u koloni, bilo je super. Uh, šta je ovo, još ni kavu nisam popio. A i ova kiša, kad će više ljeto - kao pravi Splićanin priča dok se oko pet ujutro vozimo prema aerodromu.
Mike je oduševio za vrijeme boravka u dresu Splita, i igrom i ponašanjem, postao jedan od ljubimaca navijača. Već polako govori hrvatski, a da ne spominjemo kako je u svlačionici njegovo pjevanje 'Split, Split, eoeoeooo...' postalo legendarno. Pitanja svaki dan stižu, hoće li nositi žuti dres i sljedeće sezone. Na odlasku čvrsti zagrljaj. I iskrena rečenica, koja je jasna o davno započetim pregovorima.
- Nadam se da ćemo se vidjeti za par mjeseci, da ćemo se družiti i sljedeće sezone. Volio bih to - rekao je Mike.