Dan kada je postalo jasno da krkanluk nismo ostavili iza sebe

Na današnji dan 1992. godine odigrana je prijateljska utakmica između HAŠK Građanskog i Hajduka (2:1). Na prvi pogled beznačajna, ali s vremenskim odmakom vrlo znakovita. Trebala je to biti lijepa uvertira u prvo prvenstvo samostalne Hrvatske, a ispao je teški debakl na svim poljima.

Bila je nedjelja, 17 sati, a baš taj datum je izabran jer se istog dana u Zagrebu slavila druga godišnjica prvog Sabora Hrvatske demokratske zajednice. Predsjednik Franjo Tuđman je uživo u Maksimir došao pratiti prvi derbi ova dva kluba nakon osamostaljenja, prošlo je već deset mjeseci od kada je odigran onaj zadnji u prvenstvu Jugoslavije.

U Hrvatskoj je bjesnio rat, te je glavna tema bila kako uopće garantirati sigurnost sportašima i početi natjecanje. Problema je bilo od Slavonije do Dalmacije, primjerice, u Zadru, gdje je bila prevelika blizina neprijateljskih snaga, samo dva dana ranije se dogodio tenkovski napad na grad, uslijed kojega su igrači trkom bježali s terena usred treninga na Stanovima.

Bad Blue Boysi su vodili svoju bitku za povratak imena, te su izašli na stadion s porukom 'jebeš HAŠK Građanski, vratite Dinamo', no ono najgore je što su na Istočnoj tribini njih oko dvije stotine napali tridesetak navijača Hajduka, od kojih su se neki spašavali skačući s gornje na donju tribinu. Dogodilo se to sredinom prvog poluvremena i kao da je bila najava svega lošega što ćemo gledati od početka HNL-a do danas. Kako na tribinama, tako i u foteljama, gdje se ništa nije pomaknulo nabolje od vremena jugoslavenske lige, a tako smo se nadali da ćemo osamostaljenjem krkanluk i lopovluk ostaviti iza sebe. 

Pamti se i izjava tadašnjeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Antuna Vrdoljaka iz tog 23. veljače 1992. godine:

- Svi bi oni trebali biti na fronti. Što uopće rade u Zagrebu?

Tema je bila i je li Dinamove i Hajdukove navijače trebalo razdvojiti. Tadašnji direktor 'plavih' Zorislav Srebrić je rekao:

- Da smo razdvojili navijače, vjerojatno bismo danas bili prozivani kao državni neprijatelji. Ti su navijači kao braća, bilo bi doista deplasirano razdvajati Hrvata od Hrvata. Sada kada se dogodio incident, lako je biti pametan. 

Uglavnom, sve ih je iznenadilo, o čemu svjedoči i podatak da je domaćin na Istoku angažirao samo šest redara (!), redom starije ljude.

Jedino pozitivno s te priredbe jest da je sve gledatelje ujedinila obavijest službenog spikera da je Goran Ivanišević taman osvojio veliki ATP turnir u Stuttgartu, gdje je u finalu pobijedio Stefana Edberga. Slavit će se i kasnije uspjesi tenisača, vaterpolista, rukometaša, ali onaj gorak okus negledljive priredbe u Maksimiru, pred oko 13.000 gledatelja na prijateljskoj utakmici, ostaje zabilježen kao ružna uvertira u HNL, ligu koja je izrasla u ono što se pri rađanju mlade demokracije ni u najcrnjim razmišljanjima nije moglo zamisliti.  

HAŠK Građanski: Ladić, Židan, Gašpar, Duspara, Mamić (Panadić), Ištvanić, Peternac (Kovačić), Adžić (Šoić), Vlaović, Vigh, Slišković.

Hajduk: Mihačić (Slavica) Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku.

Strijelci: Zoran Slišković u 87. i Miljenko Kovačić u 90. za Dinamo, a Joško Jeličić u 75. za Hajduk.

Crveni karton: Gašpar u 68. minuti