U Dublinu je nedavno osnovano Društvo prijatelja Hajduka. Na osnivačkoj skupštini je za predsjednika izabran Marko Šimić, dopredsjednika Saša Šurbanović, te za tajnika Marijan Buljan.
- Cilj ovog DPH je promicanje imena i povezivanje Hajdukovih navijača na području Republike Irske - rekao nam je Šimić, kojega smo već nakon 'halo' povezali sa Slavonijom...
- Da, ja sam iz Osijeka i navijam za Hajduk od malih nogu. Ta ljubav mi je prenesena od strane jednog dijela obitelji i dragog tatinog prijatelja iz Splita. Dražen Bućan se zove, a uplatio je i nekidan 1911 kuna donacije. I to na moje ime.
Pamtiš li prvu utakmicu Hajduka koju su gledao?
- Da, bilo je to Hajduk - Mallorca 2001. godine, kvalifikacije za Ligu prvaka. Osim gola Mate Bilića iz slobodnjaka, po dobrome pamtim još atmosferu i druženje...
Spada li ti ta utakmica u TOP 3 najdraže koje si uživo gledao?
- Ne baš. Tu bi prije ušla pobjeda nad Dinamom od 2:0 u veljači 2009. godine, zatim onih 4:1 kontra Uniree, a broj jedan mi je definitivno pobjeda od 2:0 na San Siru protiv Intera, na koju smo krenuli organizirano iz Đakova.
Kako si zavšio u Dublinu, koliko si već u Irskoj?
- Nakon završene gimnazije u Osijeku, počeo sam sa studijem prava te zastao na 4. godini. U budućnosti svakako mislim završiti započeto, a u Irskoj sam već dvije godine.
Ali se misliš vraćati?
- Vjerojatno ću se jednog dana vratiti. Teško mi je zamisliti drugi scenarij.
Zašto si uopće otišao?
- Razočarao sam se malo u cjelokupnu situaciju u domovini. Financijska strana mi nije bila glavni motiv. Sad mi je drago što sam otišao, upoznao sam nove ljude i kulture.
Kako si pronašao posao?
- Imao sam sreću što me jedan veliki prijatelj i čovjek primio u stan, dao mi bitne savjete i sve objasnio. Posao sam našao nakon 8 dana i riješio sve papire koji su mi bili potrebni.
Što sada radiš?
- Radim u Lidlu. Posao nije lagan, ali sviđa mi se i dobra je atmosfera...
Što te zapravo razočaralo u Hrvatskoj? Vidimo da iz Slavonije seli more ljudi...
- Ha, teško pitanje... Druženja s prijateljima su bila vesela i u ružnim vremenima. Radi se o odličnim mladim i vrijednim ljudima, koje je situacija u državi dovela u očaj. Ružno je vidjeti da su mladi ljudi beznadni i uplašeni za budućnost. Situacija u državi gdje prolaziš ako si član jedne stranke ili tog nepravednog i trulog sustava, nije perspektivna za mlade ljude. Dođe ti muka od svega toga. Puno Osječana je otišlo prije mene, svi su imali priču da su uspjeli naći posao i smještaj, pa sam pomislio: ako su oni mogli, mogu i ja. Dublin je grad Osječana, odličnih mladih ljudi koji su došli ovdje raditi i stvoriti si nešto od života, a ne prodavati maglu.
Je li Dublin ispunio tvoja očekivanja?
- Rekao bih da jest. Grad je u svakom dijelu godine pun života. Irci su topli ljudi i emotivni, nevjerojatni veseljaci. Jako puno sam naucio o irskoj kulturi i povijesti. Npr. tko su svi ti ljudi iz Eastern Risinga, tko su nositelji imena ulica i sve tri irske borbe za nezavisnost. Ne znam ima li igdje u Europi toliko raznolikosti, upoznao sam puno ljudi, stekao prijatelje iz gotovo svih zemalja svijeta. A družim se najviše s par momaka iz Osijeka.
Jesu li i oni hajdukovci?
- Neki jesu, a neki nisu. Ima i navijača Osijeka, svi smo mi jedno. Žalosti me što su moje bivše kolege s faksa, koji su bili odlični studenti, redovno polagali ispite i završili fakultet, sada ovdje došli raditi. I to ogorčeni zbog nemogućnosti pronalaska posla.
A što ovi sa završenim faksom uglavnom rade?
- Iste poslove kao i svi. Ovdje im diploma prava ništa ne znači. Tri, četiri moja odlična prijatelja počeli su raditi u kuhinji kao perači suđa. Promovirani su s vremenom na 'fryer' pa onda kao pomoćni kuhari. Danas su glavni kuhari ili šefovi sekcija u kuhinji. Eto kako se može napredovati. Hrvatska vlast očito ne treba takve dobre radnike... Rade se i poslovi u trgovinama, neki su konobari u pubovima.
Jesi li bio na kojoj utakmici?
- Bili smo u Belfastu.
I razvili transparent o Vukovaru?
-Nismo, ha, ha. Bili smo onemogućeni kupiti kartu. Kad smo došli u grad čuli smo i vidjeli pretresanje navijača koji su imali hrvatske dresove ili obilježja. A i nevjerojatno je da se takve torture rade zbog poruke za Vukovar. U toj poruci nema nikakve mržnje. Ono služi kao podsjetnik da se to više nikome i nikad ne dogodi. Mi smo išli autobusom od Dublina do Belfasta, a gledali smo na kraju utakmicu u pubu s Ircima i navijali za Hrvatsku. U busu je osim nas iz DPH bilo još par Hrvata.
Kakvo je trenutno stanje s vašim DPH?
- Trenutno imamo oko 40 članova u bazi Dublin. Vjerujemo da ćemo sljedeće godine uvelike premašiti brojku od 100. Puno ljudi vjerojatno i ne zna da postojimo, a mislim da ovdje nikome nije problem izdvojiti maksimum 15 eura.
Kako gledate na današnje stanje u Hajduku?
- Mi podržavamo cijelu priču oko narodnog Hajduka. Treba se podsjetiti katastrofalne situacije koja je i dovela do ove lijepe priče. Vjerujem da će Hajduk za 2 godine biti spreman osvojiti naslov. Situacija se stabilizirala i klub ide svakako prema naprijed. Što god kritičari govorili. Sad nakon ustrojavanja omladinske škole i svih ostalih djelova u klubu rezultati moraju doći.
Jeste li se uključili i u ovu akciju 'Ili jesmo ili nismo'?
- Planiramo se u što skorijem roku uključiti i prirediti neku donatorsku večer.
Misliš li da je u postojećim okolnostima uopće moguće da Hajduk bude prvak? Čak i da ima duplo bolju momčad od sadašnje?
- U ovoj situaciji u ligi i državi nitko nije ravnopravan.
Poznaješ li Kosa, on je također Osječanin...
- Znam samo da njegova obitelj ima dobru reputaciju u gradu. Nisam nikad nešto loše čuo o njemu ili da je netko od njegovih u nekom sumnjivom poslu, a i to je već nešto.
Poruka za kraj...
- DPH Dublin je osnovan na našim druženjima s pravim hajdukovcima. Ima tu dobrih momaka iz Osijeka, Zadra, Našica, Makarske, Slavonskog Broda... Ako ljudi imaju ikakva pitanja za DPH mogu nam se obratiti preko naše Facebook stranice. Moram još istaknuti da je za osnivanje Društva prijatelja najzaslužniji jedan momak koji se ne voli javno promovirati, član Torcide, također iz Osijeka. Nema potrebe pisati mu ime, on će se već prepoznati. Pozvao bih također ovim putem hajdukovce iz Corka, Limericka i ostalih gradova da nam se jave i da budu s nama u cijeloj ovoj priči - zaključio je Šimić.