Adio, Mijo, potvrdio si koliko talenta ima u malim sredinama Dalmacije

Mijo Caktaš je otputovao prema Njemačkoj. Dočekali smo ga na aerodromu u Resniku prije leta, no nije baš bio od priče...

- Kao što je već poznato, putujem na liječnički pregled, a dalje ćemo vidjeti. Ne vjerujem da će se išta riješiti prije utorka - kazao nam je Caktaš.

I to je bilo sve od njega za sada. Leandra Veleza čekali smo prošlog utorka sat vremena da se kroz prolom oblaka probije s Resnika do Poljuda, a ove suncem okupane nedjelje dočekali smo Miju barem za frišku sliku na odlasku. I opet kod njega nema velikih riječi, kao što ih, uostalom, nikad nije ni bilo.

Caktaš nikad nije bio Hajdukova zvijezda, makar mu svi priznaju da je najbolji i najučinkoviti igrač ove sezone. Uostalom, zabio je ukupno čak 39 golova u službenim utakmicama za 'bijele', dakle više od Maglice, ali i brojnih drugih napadača koji su prodefilirali Poljudom. Ovo je specifična sredina, koja neatraktivnom, ali učinkovitom prvotimcu poput Caktaša, nikad neće skandirati kao, primjerice, finom tehničaru radijusa kretanja duljine šestara, poput Milevskoga.

Uostalom, takvi kao Caktaš i ne dolaze na Poljud uz bliceve fotoreportera i velike najave. Ušao je doslovce na mala vrata. Prvi put kad je stupio nogom na Poljud vratili su ga doma jer 'to nije bilo to', a onda je tek kao junior dobio novu priliku. I ostao. Pamte se i Mijini treninzi s Joškom Vlašićem, koji je tada radio u Hajduku, gdje mu se pokušavalo popraviti koordinaciju, ali nitko mu nije mogao osporiti beskrajnu hitrinu, glavnu osobinu koja će ga kod Miše Krstičevića dovesti do statusa standardnog prvotimca.

Mijina sposobnost da može igrati visoki presing, kojega je tada Krstičević tražio, učinila ga je standardnim, makar je debitirao još u vrijeme Krasimira Balakova, a mjesec dana nakon toga zabio i prvi gol u pobjedi Hajduka nad Rijekom na Kantridi od 3:0.

Zanimljivo je da je Mijo rasporedio svoje golove tako da ih je 11 postigao kod Krstičevića, a po 13 kod Tudora i Burića. S Tudorom je osvojio u Kup, ali imao je Caktaš i tešku ozljedu, koja ga je praktički cijelu sezonu 2013/14 izbacila s terena, no baš tada je Hajduk imao drugog veznjaka, koji se znao ubaciti prema naprijed i zabiti - Marija Pašalića. Pašalić je praktički samo jednu seniorsku sezonu odigrao na Poljudu i odmah je transferiran (cca 2 milijuna eura odštete), a Mijo se polako vraćao nakon operacije križnih ligamenta...

Nakon prošlog proljeća, kada je cijela momčad jako loše izgledala, Caktaša je trener Damir Burić doveo do toga da igra najbolji nogomet karijere. Burić je u vrlo kratkom vremenu uspio Miji vratiti samopouzdanje, a ovaj mu je vratio već u prvom kriznom trenutku. Mnogi su zaboravili kako je stadion u Dugopolju zanijemio, kada je estonski Sillamae Kalev poveo sa 1:2, da bi Caktaš 'slobodnjakom' sa 25 metara vratio 'bijele' u igru, a onda je u nastavku uslijedila kanonada.

Bio je to jedan od ključnih trenutaka Burićeva i Caktaševa uzleta, Miji se otvorilo, pa je potom zabijao Dinamu, Kopru..., došao čak i do statusa reprezentativca... Sa stručne strane, puno je pomogao i dolazak Jeffersona, čime je vezni red dobio 'libera', pa Caktaševi napadački izleti nisu stvarali nikakav problem u defanzivi. Bilo kako bilo, Mijo je jesenas počeo privlačiti pozornost brojnih klubova i sada je na korak od potpisa za Rubin Kazan...

Uglavnom, na Poljud je iz Dugopolja došao 'da ga se opet malo vidi', s kesom i starim kopačkama u ruci, a sada s reputacijom najboljeg igrača Hajduka odlazi na liječnički pregled, koji ga još dijeli od Rusije i novog izazova u karijeri.