DUPLIN OSVRT: Ivić je Ajaxu vratio naslov četiri godine nakon odlaska Cruyffa

Priča igračkih dana Johana Cruyffa nema baš nikakvih poveznica s Hajdukom. Nogometna legenda nikad nije nastupila u Splitu, Cruyff nije zaigrao za Nizozemsku protiv Jugoslavije 1971. godine na Starom placu u kvalifikacijama za EP, kada je momčad izbornika Vujadina Boškova golovima Jurice Jerkovića i Dragana Džajića pobijedila sa 2:0.

Nije niti četiri godine kasnije došao u Beograd na prijateljsku utakmicu, u kojoj je Jugoslavija pobijedila Nizozemsku sa 3:0, nakon čega je Dražen Mužinić zamijenio dres s čuvenim Neeskensom, kojega je godinama držao izloženog u svom kafiću 'Frfa' u Supetru.

Cruyffova priča počinje sa šest naslova državnog prvaka s Ajaxom, te tri titule europskog prvaka do 1973. godine, kada će otići u Barcelonu. Ta priča ima nastavak i poveznicu s najvećim hrvatskim trenerom svih vremena Tomislavom Ivićem, koji će s Hajdukom osvojiti prvenstva 1973/74 i 1974/75, a onda preći u Ajax 1976. godine, nakon što mu je ukradeno prvenstvo poslije čuvenog 'slučaja Maksimović'.

Odlaskom Cruyffa, ali i još nekih igrača, Ajax je pao i tražilo se novo rješenje na klupi. Slavni Rinus Michels ga po povratku iz Barcelone nije htio opet preuzeti nakon velike rasprodaje igrača, a u Split je došao na Trofej Marjan zajedno s trenerom PSV Eindhovena Kees Rijversom, koji je želio upoznati svog budućeg protivnika u Kupu prvaka. Kad je vidio kako Hajduk igra, Michels je javio predsjedniku Ajaxa Jaapu van Praagu: 'Našao sam ti trenera'.

Kad su iz Ajaxa poslali u Hajduk pismo namjere, Tito Kirigin je Iviću rekao: 'Dogodilo se nešto za nas teško, ali mislim da tu priliku ne smiješ ispustiti'. Ivić je otputovao u Amsterdam, gdje je u sezoni 1976/77 osvojio naslov prvaka Nizozemske. Prvi nakon odlaska velikog Johana.

Cruyff je u to vrijeme već iza sebe imao titulu s Barcelonom, prvu ponosa Katalonije nakon 14 godina, ali iza velikih klupskih uspjeha s klubovima, ostaje i činjenica da nikad nije osvojio Svjetsko prvenstvo. Dakle, Cruyff, poput Puskasa, Platinija ili u najnovije vrijeme Messija, ulazi u red največih igrača svih vremena kojima to nije uspjelo (Argentinac će imati bar još jednu priliku).

Godina 1974. bila je prva u kojoj je Nizozemska nastupila na SP-u iza Drugog svjetskog rata i odmah je bila favorit. No, zaustavljena je u finalu protiv domaćina Njemačke, gdje je poražena sa 2:1. Igrala je Nizozemska i finale 1978. godine, gdje je poražena u finalu od Kempesove Argentine sa 3:1 poslije produžetaka, ali Cruyff tada nije igrao jer nije želio putovati na SP iz protesta zbog političke situacije. Argentinom je tada vladala vojna hunta, a osim Cruyffa, to je prvenstvo bojkotirao i čuveni Nijemac Paul Breitner, deklarirani marksist.

Cruyffovu karijeru obilježila su i česta neslaganja s trenerima, a pamti se da je poslije povratka iz Amerike, nakon još dvije osvojene titule s Ajaxom, sezonu 1983/84 odigrao za Feyenoord, s kojim je također bio prvak. Bilo je to iz dišpeta, tada je već u poznim godinama igrao libera, htio je produžiti karijeru, a u Amsterdamu su smatrali da je vrijeme za kraj, pa je prešao u redove najljućeg rivala iz Rotterdama.

U Ajax će se vratiti kao trener i već 1987. osvojiti Kup kupova s generacijom van Bastena i nadolazećeg Bergkampa. 

Ostat će zapisano da je Cruyff jedno od najvećih nogometnih imena svih vremena i otac moderne Barcelone, kojoj je kao trener donio prvi naslov prvaka Europe 1992. godine, kada je golom Ronalda Koemana u finalu u produžecima svladana Sampdoria.

No, kao trener nikada nije vodio nizozemsku reprezentaciju. Nudili su mu je 1994. godine za Svjetsko prvenstvo, no svadili su se oko ljudi iz stručnog stožera. Na kraju je tu selekciju vodio Dick Advocaat i zapeo u četvrtfinalu protiv Brazila u ljepotici prvenstva, izgubivši od kasnijeg svjetskog prvaka Brazila sa 2:3.

Rinus Michels i Johan Cruyff su kao otac i sin onoga što se zvalo 'totalni nogomet', odnosno potpuni preobražaj nogometne igre iz doba romantike u industrijsku višu brzinu i potenciju.

Za kraj još jedna zanimljivost: Cruyff je čuveni broj 14, igrač koji je prvi razbio običaj da igrači imaju brojeve od 1 do 11.