DUPLIN OSVRT: Ivićev džoker za velike utakmice
Gol u 90. minuti u velikom derbiju nerijetko osigurava besmrtnost njegovom strijelcu
'Lijepa si kao gol u 90.!' - grafit je kojega diljem svijeta citira valjda svaki nogometni fan nakon čarobnog trenutka kada njegova momčad zabije za veliku pobjedu na izdisaju utakmice. Još kada se tako nešto dogodi protiv najvećeg rivala u utakmici koja tvoju momčad ostavlja u borbi za naslov prvaka - tada nerijetko taj gol osigurava i besmrtnost njegovom strijelcu. I prava je privilegija zabiti ga.
Tog 28. ožujka 1976. godine Hajduk je pred 25.000 gledatelja na Starom placu igrao protiv Dinama utakmicu u kojoj mora pobijediti kako ne bi ispao iz borbe za vrh. Pri rezultatu 1:1 dio nezadovoljnih gledatelja već je počeo napuštati stadion, kada se Šime Luketin zaletio na Dinamova braniča koji je bio u posjedu lopte blizu korner zastavice. Uporni Luketin mu je iščeprkao loptu te centrirao, a najviši u skoku je bio - Željko Mijač, te je glavom sa šest metara pospremio u mrežu. Bila je to 90. minuta, zadnji centaršut i pogodak koji Hajduka ostavlja u igri za obranu titule. Nakon susreta će se isticati i hrabrost trenera Tomislava Ivića koji je na poluvremenu zamijenio reprezentativce Dražena Mužinića i Juricu Jerkovića, te uveo Mijača i Mićuna Jovanića.
Do kraja prvenstva će Hajduk pobijediti Crvenu zvezdu (1:0), te razbiti Partizana u Beogradu (6:1), a trener Ivić izreći onu svoju čuvenu rečenicu: 'Bit ćemo prvaci ako nam dopuste'. Prvenstvo će završiti u režiji suca Dušana Maksimovića koji je utakmicu u Ljubljani između Olimpije i Partizana produžio neuobičajeno puno za to vrijeme, odnosno sve dok gosti nisu dali gol. I tako osvojili titulu, a Split te dane pamti po razbijenim tranzistorima i povijesnoj nepravdi.
No, vratimo se Mijaču, Ivićevom džokeru iz slavnih dana, igraču koji ima u nogama 46 službenih nastupa u osvojenim prvenstvima 1974. i 1975. godine. Da bismo dočarali koliko je Mijač bio važan u tim slavnim titulama, vratit ćemo se do utakmice sa Crvenom zvezdom na Marakani, koja je odigrana 15. lipnja 1975. godine. Tri kola prije kraja Hajduku je trebala pobjeda za prvo mjesto, trener Ivić nije htio u momčad vratiti rekonvalescenta Holcera, a Žungul je morao pauzirati zbog dva žuta kartona. Dan prije utakmice najava sastava u tadašnjoj Slobodnoj Dalmaciji je izgledala ovako:
Ta utakmica se pamti po povijesnom preokretu, Zvezda je vodila 1:0, a na kraju je ostalo 1:2 (golovi Jovanića), čime su 'bijeli' nakon 21 godinu prekinuli crni niz bez pobjede u gostima protiv istog protivnika.
Naravno da je bila privilegija biti dio Hajdukove momčad u tim povijesnim utakmicama, Željko Mijač je bio u prvih 11 i u sljedećem kolu, kada je Olimpija razbijena sa 5:1 na Starom placu, a i u zadnjoj utakmici prvenstva su na Kantridi razbili Rijeku sa 4:1, gdje se opet Mijač upisao u strijelce, a hat-trick je zabio Žungul.
Ako ste ga negdje po Splitu ikad slučajno sreli, a niste znali njegovu nogometnu povijest, jednostavno ni iz čega niste mogli zaključiti da pričate s čovjekom koji je Hajduku bio toliko važan u nekim značajnim trenucima. Napadačem koji je zabio Saint Etienneu na Starom placu i godinu kasnije PSV-u u četvrtfinalu Kupa prvaka. Bio je skroman i samozatajan, uvijek isticao kolege suigrače i trenere koji su ga učili, te stoga i ne čudi što su ga oni najveći željeli pored sebe na klupi. Tako je bio pomoćnik svom učitelju Tomislavu Iviću, bivšem suigraču Luki Peruzoviću, zatim Josipu Skoblaru u vrijeme onog čuvenog Kupa iz 1991. godine, te Stanku Poklepoviću u doba osvajanja prvog prvenstva Hrvatske.
Prerani Mijačev odlazak velik je gubitak za hajdučku obitelj, a suhe brojke od 146 utakmica i 40 golova ne mogu dočarati i koliku je radost znao priuštiti navijačima, onaj trans u kojemu je publika bila nakon velikih pobjeda te generacije. Sprovod Željka Mijača održat će se ovog četvrtka u 15 sati na groblju Lovrinac. Počivaj u miru, legendo!
