DUPLIN OSVRT: Propala priča i neočekivani poziv iz Hajduka

Trebalo je to biti putovanje iz snova, ali nekad baš sve krene naopako pa idemo od početka. Mjesec dana nakon što su kupljene avionske karte za London i rezerviran smještaj, ozlijedio se Ivan Perišić. Istina, doživljaj je pogledati utakmicu lidera Premiershipa na novom, modernom Tottenham Hotspur Stadiumu, kapaciteta 62.214 mjesta, ali ako će protiv Fulhama još nastupiti i naš reprezentativac, koji bi trebao na proljeće pojačati Hajduk u napadu na naslov prvaka, onda ta priča iz Engleske ima dodatnu draž. No, piši propalo, ostalo nam je jedino poželjeti Ivanu što brži oporavak i povratak na teren.

Dalje sam želio sresti Tonyja Parksa, nekadašnjeg vratara Tottenhama, čije ime vjerojatno mnogima ništa ne znači, ali meni je ta priča ostala posebna. Parks nikad u karijeri nije bio prvi vratar Tottenhama, ali se završnici sezone 1983/84 ozlijedio standardni čuvar mreže Ray Clemence, te je on stao na vrata. I tako je branio obje utakmice polufinala Kupa UEFA-e protiv Hajduka, gdje su 'bijeli' nesretno ispali, (2:1 dobili doma, 0:1 poraz u Londonu, ali vrijedilo je pravilo gola u gostima), da bi u finalu Parks postao istinski junak. Nakon 1:1 u obje utakmice protiv Anderlechta, odlučivali su jedanaesterci na starom White Hart Laneu, gdje je on obranio dva i donio svojoj momčadi trofej. Do danas im je to zadnji u Europi, ali glavni dio priče je taj što Parks u sljedećoj sezoni nije branio ni u jednoj jedinoj utakmici. Heroj prepunog White Hart Lanea je ostao na klupi jer se oporavio prvi vratar Ray Clemence.

Čudna je ta vratarska priča, Parks ima posebno mjesto u srcima navijača Tottenhama, iako niti nakon što je postao heroj prepunog White Hart Lanea nije dobio priliku biti prvi čuvar mreže. Uspjeli smo preko kolega koji imaju dobre veze u Londonu doći do njega, njegova prva reakcija je bila da će se rado sresti s nama, ali nažalost do susreta nije došlo. On danas radi kao skaut Manchester Uniteda i odveo ga je put na drugu stranu, daleko od poprišta dvoboja Tottenhama i Fulhama. Propala je i druga priča, pa i pitanja o davnim vremenima, Prekazijevoj gredi i nesvakidašnjoj vratarskoj sudbini.

I taman kad sam se pomirio s tim da nemam reportažu, ali barem mogu u miru pogledati utakmicu Premiershipa, krenuo je pravi nemir. U Splitu je smijenjen Ivan Leko, a imenovan Mislav Karoglan, no ono što me baš izbacilo iz takta bio je trenutak kada mi je na WatsApp stigla poruka od Hrvoja Vejića o pozivu Hajdukovog predsjednika Lukše Jakobušića. Na Poljudu su se dogovorili - željeli bi ga u Karoglanovom stožeru kao pomoćnog trenera. Od drugog poluvremena na Tottenham Hotspur Stadiumu nisam vidio ništa.

Vejić, dakako, nije novinar. On je nogometni trener s UEFA A licencom, trenira vrlo uspješno mlađe pionire Adriatica, te tamo radi individualno s mladim igračima. Bio je standardni stoper prve momčadi Hajduka, igrao derbije, zabijao pred punim stadionom, a kao kapetan je podigao zadnji trofej prvenstva Hrvatske.

No, meni još važnije je to što je njegov angažman na Dalmatinskom portalu donio pravo osvježenje u eteru. Njegove analize Hajdukovih utakmica su u kratkom vremenu postale neizostavan dodatak uz prvu kavu jutro nakon utakmice 'bijelih'. Ta praznina bi se kod nas i te kako osjetila, ali i ne samo ovdje jer i drugi mediji vrebaju šta će on izbaciti pa prenose (tako to danas ide). 

Vejić je uzeo jedan dan za razmišljanje, a onda zahvalio Hajdukovom predsjedniku na ponudi i odlučio dalje nastaviti svojim putem po planu koji je zacrtao u svom daljnjem trenerskom razvoju, ali i praćenju Hajdukovih utakmica. Osobno smatram da je donio dobru odluku. Hrvoje ima izražen gard i karakter, lidersku crtu, te nisam siguran kako bi se uklopio kao pijun u tuđoj partiji šaha.

Trebao bih još na kraju napisati nešto zaključno o Londonu i Tottenhamu, ali na kraju utakmice sam se osjećao jednako kao i po završetku ovoga teksta. Prazno. Bilo je to baš drugo poluvrijeme velikog stresa.