DUPLIN OSVRT: Rebićeva priča je imala toliko uspona i padova da je vrijedi još jednom ispričati

Nakon što je s dva majstorska pogotka razbio Bayern i donio Eintrachtu Kup, Ante Rebić je napravio još korak više i na Svjetskom prvenstvu zabio za vodstvo Hrvatske protiv Messijeve Argentine. Rebić je na vrhuncu karijere, imponira onako silan, moćan i pun energije, a njegova nogometna priča bila je toliko puna uspona i padova da je se nakon volejčine u mrežu vratara Caballera vrijedi prisjetiti.

Nažalost i Rebić upada u skupinu igrača koje Hajduk nije htio, nije prepoznao. Bio je tako Rebić kao izlazni kadet sa svojom generacijom u bijelom dresu na turniru u Rimu, a kad su se vratili rekli su mu da se vrati doma jer takvih u kadru već imaju.

Prethodno je sedam godina trenirao u Vinjanima i dvije u Imotskom. Nakon što ga je Hajduk škartao, njegov trener iz Imotskog Frane Obilinović ga je preporučio u RNK Split, da bi ga tata Boško potom odveo na prvi trening u Park mladeži. Na juniorskoj prozivci se tog ljeta pojavilo 40 momaka, Rebić je bio šutljiv i povučen, bez ikakve naznake da bi mogao iskočiti u prvi plan. No, nakon obavljenih testiranja trener Ivan Matić (danas je na klupi Rudeša) povukao je ključan potez za njegovu karijeru - promijenio mu je poziciju.

Do tada je, naime, Rebić redovito nosio broj 10 na leđima i igrao je u sredini terena. Kao veznjak je i otišao s Hajdukom na turnir. No, već u debiju za juniore Splita protiv Rijeke bio je na lijevom krilu, poziciji sličnoj onoj današnjoj...

- Tada sam prvi put otkrio i da sam brz. Do tog trenutka sam u sredini uglavnom trčkarao deset metara lijevo, deset desno - kazao nam je kasnije u jednom razgovoru Rebić.

Te prve juniorske jeseni u Parku mladeži zabio je samo dva gola i još uvijek ništa nije ukazivalo da se u njemu krije paklen igrač, no na proljeće je postigao 17 golova, a 'crveni' su osvojili juniorski Kup Hrvatske, svladavši i Dinamo. Za nagradu je iste sezone debitirao i za seniore, u zadnjem kolu je u utakmici Dinamo - Split (1:1) na Maksimiru postigao seniorski prvijenac. Bilo je to samo godinu dana nakon onog nesretnog turnira s 'bijelima' u Rimu, kada se činilo da su mu sve lađe potonule.

Debitirao je kod Ivana Katalinića, no ni tu sve nije teklo glatko. Split je prvenstvo završio treći i izborio plasman u Europu. Pamti se da je Rebić zakasnio na polazak prema aerodromu kada se putovalo na uzvrat protiv Fulhama, nije se na vrijeme probudio pa je po njega otišao tajnik Sučić, a trener Katalinić ga je u Engleskoj ostavio na tribinama. Bilo je to vrijeme kada je sjajno igrao drugi veliki Splitov talent Ante Erceg. Rebić i Erceg će s vremenom postati tandem na terenu i izvan njega, a upravo je Hajdučko srce iz prošle godine razlog zbog kojega se Rebić zauvijek odrekao 'desetke'.

- Erceg je moj frend, dijete je Splita i zaslužuje 'desetku', a ja uzimam broj 11 - komentirao je Rebić.

Pod vodstvom trenera Zorana Vulića je Split prvi put u prvenstvu pobijedio Hajduk i Dinamo. U studenom 2012. je Rebić briljirao kontra momčadi iz Maksimira, zabio je za 1:0 gol nakon što je oteo loptu braniču Dinama i sam se nezadrživo sjurio prema vratima.

Erceg i on su u tom periodu imali baš dojmljive partije, te ostvarili i prvu prvenstvenu pobjedu nad Hajdukom (2:1), u trenerskom debiju Igora Tudora. U 'osvrtu' nakon te utakmice sam zapisao:

'Erceg je sigurno jedna od najboljih Splitovih 'desetki' ikada, a neće nas iznenaditi ako se jednog dana kvarat terena uz lijevu aut-liniju prozove Šetalište Ante Rebića, po igraču koji je prolazio pored svojih čuvara kao da ih nema i sigurno će pri odlasku u inozemstvo postići cijenu kao niti jedan Splitov igrač prije njega'.

To se i dogodilo, Rebić je ostvario transfer u Fiorentinu, a Splitu je pripala odšteta od 5 milijuna eura. Došao je tiho, a otišao kao najveća zvijezda u povijesti RNK Splita.

Svakako treba naglasiti da je Rebić svo vrijeme u Splita imao veliku podršku Slavena Žužula. Split je u to vrijeme mnogim igračima bio odskočna daska za pokazivanje u prvoligaškoj konkurenciji, a Rebić je to iskoristio na najbolji mogući način. O da, znao je on biti i pomalo 'na svoju ruku' na treninzima, no svima je bilo jasno da bi Slaven Žužul prije promijenio trenera nego Rebića. 

U Fiorentini su ga dočekali uz veliku pompu i dali mu Batistutinu 'devetku'. Veliki Batigol je u ljubičastom dresu odigrao 269 utakmica i zabio 168 golova. Bilo je to preteško breme za Rebića koji je u prvih par utakmica za Fiorentinu na terenu izgledao kao strano tijelo. Talijani kao da nisu znali da on nije klasična 'devetka', već nepredvidivi krilni napadač sjajnih fizičkih predispozicija.

Ta je epizoda bila razočaravajuća, upisao je samo osam nastupa i zabio dva pogotka, a slično se može reći i za posudbu u Red Bull Leipzig. Rebića sam potom gledao u Udinama, kada je bio na posudbi u Hellas Veroni. Ušao je tada u igru svjež i rastrčan, ali nije za njega bilo ni lopte ni prilike. Verona je ispala iz lige, ništa u tom trenutku nije ukazivalo na novi veliki uzlet.

No, život piše romane, svo vrijeme je u Rebića vjerovao njegov drugi nogometni otac - Niko Kovač. Eintacht Frankfurt je prvi inozemni klub u kojemu je Ante do kraja realizirao potencijal, a na kraju prošle sezone mu je s dva pogotka donio prvi trofej nakon 30 godina. Kovač ga je najprije afirmirao u mladoj pa u A-reprezentaciji, a potom i u klubu. Zlatko Dalić je igraču koji je na vrhuncu moći otvorio minutažu, da bi Rebić u svom stilu reagirao na pogrešku vratara Argentine. Kazao je Robert Prosinečki da bi on vjerojatno primio loptu pa 'zarolao' vratara, no kod Rebića takva rješenja nikad nisu dolazila u obzir. On je uvijek igrao na 'sve ili ništa', beskompromisnim pristupom je izborio prostor na velikoj sceni i sad ga je užitak gledati onako moćnog, motiviranog i efikasnog!