DUPLIN OSVRT: Slavlje nakon mučenja

Hajduk je teškom mukom svladao Inter (2:1) i upisao nova tri boda u prvoj utakmici nakon stanke koju je uzrokovala pandemija.

'Bijeli' su ukupno ipak razočarali. Očekivali smo puno uvjerljiviju pobjedu, a dobili mučenje sa sretnim krajem. Protiv možda i najslabije momčadi lige (Varaždin i oni su rame uz rame) bilo je previše neraspoloženih pojedinaca, ali krenimo redom...

Vratar Josip Posavec je jako loše reagirao kod slobodnog udarca Mamuta za vodstvo gostiju. Lopta je bila nezgodna, ali nespretno je rukama odbio u vlastitu mrežu. Mamut je kasnije sjajno pucao s centra pod gredu, a Posavec je u zadnji trenutak tu loptu uspio odbiti u korner. Bio je to pokušaj u stilu Sigurdssona kod onog nesretnog gola Evertona, no na Hajdukovu sreću, mreža se nije drugi put zatresla.

Mijo Caktaš je bio potpuno zatvoren. Bez šanse i udarca. Praktički smo ga prvi put na djelu vidjeli kad je izvodio jedanaesterac. Neučinkovit je bio i Jairo. On je po običaju ulazio u prilike, Brazilac je izrazito pokretljiv, ali ovoga puta je promašivao, s tim da je šansa iz 47. minute bila čisti zicer. Jurića se u prvom dijelu nije vidjelo, Juranović je također ostao bez svojih karakterističnih prodora.

Prvi put je od prve minute zaigrao Jakov Blagaić. Za njega je to veliki trenutak, radi se o ofenzivnom veznjaku rođenom 2000. godine i ovaj dan će sigurno pamtiti cijeli život. Mogao se proslaviti da je zabio glavom u 45. minuti, ali ostao je bez učinka. Danas ga nije išlo, ali on je mlad, Hajdukova perspektiva i zaslužuje podršku.

Mijenjanje Blagaića i Jurića na poluvremenu je bilo logično. Jradi je imao dobrih poteza, a nakon njegova udarca je i suđen jedanaesterac, no 'bode oči' nastup Eduoka. Ipak je on najskuplji igrač u bogatoj Hajdukovoj povijesti (košta 700.000 eura godišnje), te smo svakako očekivali da će pružiti puno više.

Kako je Hajduk pobijedio ako je bilo toliko indisponiranih? 'Bijeli' su fizički puno spremniji od svog protivnika, a ipak je bilo svijetlih točaka. Prije svih - Mario Vušković. On je najmlađi, 2001. godište, a imponiralo je s koliko je želje i znanja odigrao utakmicu. Obrambene zadaće je odradio jako dobro, spasio u zadnjim trenucima kada su gosti s igračem manje mogli stići do 2:2, kvalitetno je centrirao pa i pucao u trenucima kada se lomila utakmica. Po nama prvo ime utakmice.

Ivan Dolček je u 35. minuti prevario Boseca takvim driblingom da ga valja posebno apostrofirati. Ako smo svojedobno izdvajali majstoriju Domagoja Bradarića u Osijeku, onda je ovo potez koji nimalo za njim ne zaostaje. Dolček je imao dobrih prodora i lošijih reakcija, ali ukupno zaslužuje palac gore.

Stoperi Mujakić i Ismajli su u početku željeli ulaziti u igru, ali bedem Intera je bio pregust da bi se došlo do izrazitije prilike. Hajduk je kontrolirao zbivanja na terenu sve do primljenog pogotka, a onda djelovao izgubljeno do 57. minute.

VAR je opet odigrao glavnu ulogu jer sudac Lovrić prvotno nije vidio ruku Solde nakon udarca Jradija. Dugo je djelitelj pravde provjeravao i je li Juranović prethodno s loptom izašao izvan terena. Na kraju je (opravdano) dosuđen jedanaesterac za Hajduk. Vratar Matković je obranio udarac Caktaša, ali micao se prije izvođenja pa je kazneni udarac ponovljen. Bunili su se gosti, ali sve bilo po pravilima, koliko god im ista ovoga puta nisu išla na ruku.

Trener Igor Tudor je krenuo u formaciji s trojicom iza te s Hamzom kao jedinim zadnjim veznim, ali u završnici utakmice je promijenio raspored. Zapravo je sve izmiješao, uveo s klupe Dimitrova i gurnuo ga u napad, a na iznenađenje mnogih je dao priliku mladom Ivanu Brniću (2001. godište) koji je u debiju upisao asistenciju, centaršut za pobjednički pogodak.

Povuci-potegni, Hajduk je u 97. minuti iščupao pobjedu, ali nije nas uvjerio da ima igru za drugo mjesto. .