DUPLIN OSVRT: Žalba
Duplin osvrt Piše: Blaž Duplančić

DUPLIN OSVRT: Žalba

Trener Dinama, Oko sokolovo, kontrolor suđenja i cijela Hrvatska tvrde jedno, a sudac drugo

'Bit ću iskren: da mi imamo VAR u Hrvatskoj, vjerojatno Dinamo onaj Kup prije dvije godine ne bi osvojio jer su bile dvije očigledne pogreške na štetu Hajduka' - izjavio je sinoć Nenad Bjelica, sigurno ne znajući da je još uvijek u tijeku sudski spor protiv Dalmatinskog portala u kojemu sudac Borut Križarić tvrdi da na istoj nije pogriješio.

Dakle, 'Oko sokolovo' Mateo Beusan, kontrolor suđenja HNS-a Branko Stipković i Nenad Bjelica su vidjeli da je Hajduk oštećen. Vidjela je to i cjelokupna hrvatska javnost, no Križarić je u svom iskazu na sudu rekao da je bilo zaleđe. 

Općinski sud u Splitu je po sucu Draganu Ramljaku donio presudu po kojoj se Dalmatinskom portalu nalaže isplata Križariću od 15.000 kuna plus plaćanje sudskih troškova.od 8.500 kuna, a u presudi piše i da sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja koji je nakon objave članka imao čitav niz neugodnosti... U obrazloženju se među ostalim navodi i 'da nikada više nije sudio niti jednu utakmicu', što je notorna laž i lako provjerljivo.

Uglavnom, zadnjih dana se nenadano opet otvorila priča finala Kupa u Vinkovcima. Sudski proces još traje, a na presudu splitskog suca Ramljaka je odvjetnik Davor Radić uputio žalbu Županijskom sudu. Prenosimo je u cijelosti: 

'Pretpostavka odgovornosti za štetu je da između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice mora postojati uzročna veza (kauzalni neksus) što znači da u mnoštvu okolnosti treba između brojnih uzroka i posljedica pronaći onaj koji je pravno relevantan.

Naime, šteta obično ne nastupa kao posljedica jednog uzroka. Zbog toga se između raznih okolnosti kao uzrok odabire onaj koji je tipičan, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Uzrok mora biti događaj koji znači 'conditio sine qua non' tj. uzrok mora biti takav da bez njega ne bi bilo štetne posljedice ( Bȁhr, P., o.c. str. 305., Cigoj, S., Komentar str. 154).

Postojanje uzročne veze oštećeni mora uvijek dokazati jer je uzročnost takva pretpostavka odgovornosti za štetu koja se nikad ne pretpostavlja (Vedriš, M./Klarić, P. o.c., str. 436, Viziner, B. o.c., knjiga 1, str. 637).

S obzirom da je temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđeno kako je tužitelj u odnosu na nogometnu utakmicu koja je predmet ovog spora ocijenjen negativnom ocjenom, jer se protivno utvrđenju nogometnog suca na utakmici - ovdje tužitelja, nije radilo o zaleđu , kao i da je 'oko sokolovo' Mateo Beusan u emisiji nacionalne televizije HRT-a naveo kako je sudac sudio zaleđe, premda ga nije bilo, to je jasno kako tužitelj ničim nije dokazao svoju tvrdnju kako su  eventualne štetne posljedice navedene u njegovom iskazu, rezultat upravo objavljenog  članka na Dalmatinskom portalu.

Tko može sa sigurnošću reći da, čak i ako se pokloni vjera iskazu tužitelja, kako je odmah prilikom povratka u Čakovec vidio negativne transparente na ulazu u Čakovec, da je dobio prijetnje preko društvenih mreža, messingera, kao i da su mu, kad bi god izašao,  sugrađani dobacivali da je lopov i slično, koliko je novca uzeo i slično, da navedene okolnosti nisu posljedica stava samih građana Čakovca nakon odgledane utakmice, okolnosti da je ocijenjen negativnom ocjenom za suđenje u predmetnoj utakmici ili okolnosti  da je Mateo Beusan u emisiji HRT-a naveo kako je sudac sudio zaleđe, premda ga nije bilo.

Ovo se posebno naglašava imajući u vidu činjenicu da Dalmatinski portal prate čitatelji s područja Splitsko-dalmatinske županije pa je i nelogično da bi u Čakovcu eventualne štetne posljedice za tužitelja bile posljedica članka objavljenog na Dalmatinskom portalu. Upravo stoga tužitelj ukazuje sudu na to da se čitava Hrvatska počev od HRT-a pa do svih važnih portala (Index, Sportske novosti, Večernji list, Jutarnji list) pisale isto to je i pisao ovdje tuženik no kao što vidimo to tužitelju nije pogodilo zdravstveno i duševno stanje ti članci koje je čitava Hrvatska vidjela nego ga je pogodio članak portala tuženika, a koji portal je svojim čitateljima jedino podijelio istinu, a to je da je HNK Hajduk greškama sudaca s te nogometne utakmice (pa tako i greškama samog tužitelja) itekako grubo oštećen.

Naime, potpuno suprotno stavu pravostupanjskog suda, u ovoj pravnoj stvari je logičnije da bi eventualne štetne posljedice u gradu Čakovcu, opisane po tužitelju, bile rezultat stava samih građana Čakovca nakon odgledane utakmice, rezultat komentara Matea Beusana u emisiji na nacionalnoj televiziji HRT-a ili rezultat negativne ocjene za suđenje u utakmici Hajduk - Dinamo.

Konačno, i na samom tužitelju leži odgovornost za eventualne štetne posljedice budući da nije sporno da je upravo krivnjom tužitelja došlo do neregularnog suđenja na utakmici, kritike u emisiji HRT-a kao i negativne ocjene za suđenje.

Također, potpuno je neživotno i nelogično i da bi negativna slika u javnosti, problemi sa kolegama nogometnim sucima zbog čega se više ne druži s njima, problemi s ostalim djelatnicima nogometnih klubova bili posljedica članka objavljenog na Dalmatinskom portalu.

Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku ('Narodne novine', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13), dalje ZPP-a, propisano je kako su parnične stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja,  a ovo sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a. Ne postoji više obveza suda da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

Teret dokaza je na strani onog koji tvrdi da neka činjenica postoji, pa je, a sukladno odredbi čl, 219. ZPP-a tužitelj trebao dokazati kauzalni neksus između štetne radnje i štete, kao temeljnu pretpostavku odgovornosti za štetu.

Dakle, kako tužitelj ničim nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između objave članka na Dalmatinskom portalu i eventualnih štetnih posljedica trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan, a ovo sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP-a.

Također, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, tužitelj je taj koji je trebao  dokazati da je u konkretnom slučaju trpio duševne bolove, odnosno dokazati štetu u vidu povrede prava osobnosti.

Naime, naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti priznaje se samo iznimno i to u slučajevima kada je povreda iznimno teška i kod povrijeđenog je opravdano mogla izazvati osobito intezivnu duševnu bol.

Jedini dokaz da je tužitelj doživio povredu prava osobnosti je iskaz samog tužitelja!!!

Sud ima potpuno pogrešno shvaćanje o dokaznoj vrijednosti iskaza stranaka budući da je saslušanje stranaka supsidijarno dokazno sredstvo koje se koristi kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim dokazima postoji potreba da se izvede i taj dokaz.

Dakle, iskaz tužitelja može biti dokaz u parnici. Međutim, iskaz tužitelja tj. njegove tvrdnje, kao izjave osobe koja je izravno zainteresirana za ishod ovog spora, ne može biti dostatna da uvjeri sud da je tužitelji zaista trpio duševne bolove, odnosno da je doživio povredu prava osobnosti, a kako to tvrdi u svom iskazu.

Upravo zbog toga to tuženik u tom smislu sskreće pozornost i na sudsku praksu o dokaznoj vrijednosti iskaza stranaka i njihovih bliskih srodnika (Županijski sud u Koprivnici, Gž-424/06, i Županijski sud u Splitu, Gžst-109/09).
 
Nadalje, tuženik ukazuje višem sudu na činjenicu da je prvostupanjski sud na raspravnom ročištu od 06.09.2019. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Časlavu Lončaru iako je sam tužitelj Borut Križarić na tom ročištu ustrajao u tom prijedlogu i to baš na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

A nakon toga to prvostupanjski sud donosi presudu i to na način da usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijeolsti.

Stoga tužitelj postavlja pitanje kakva je praksa suda koja dosuđuje naknadu neimovinske štete bez izvođenja bilo kojeg dokaznog prijedloga izuzev saslušanja samog tužitelja?!

Pa što bi se dogodilo da je tužitelj potraživao od tužitelja iznos od 100.000,00 kuna?! Da li bi u tom slučaju saslušanje tužitelja bilo dovoljno?!

Naravno da ne bi i stoga tuženik ističe da je ovakvim postupanjem činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer na okolnost visine tužbenog zahtjeva to nikakvi drugi dokazi nisu provedeni.

Kao što je tuženik već naveo u ovoj žalbi to isti smatra da je predmetni tekst opravdan i da je prvostupanjski sud pogriješio kada je obvezao tuženika za isplatom tužitelja novčanog iznosa od 15.000,00 kuna.

Ovo čim prije što iz obrazloženja ove pobijane odluke proizlazi stav prvostupanjskog suda da riječi 'lopovluk i lakrdija' predstavljaju neprimjerene riječi te da se ne mogu koristiti.

Tuženik se ne slaže sa ovakvim stavom suda a kao prilog tome govore u prilog slijedeće činjenice.

Kao prvo i osnovno uvidom u Rječnik stranih riječi (autor Klaić) to proizlazi da riječ lakrdija predstavlja sinonim za riječi i značenje - 'smijurija', 'farsa', 'blamaža', 'tragikomedija', a dok riječ lopovluk predstavlja sinonim za riječi i značenje - 'nemoral', 'bezobrazluk', 'nepoštenje'.

Nadalje, TV komentator g. Mateo Beusan, kao dugogodišnji sudački dužnosnik a tada TV komentator se je na televiziji obrušio na same suce (pa tako i na tužitelja) navodeći da su se dogodile katastrofalne greške na štetu HNK Hajduk.

Dakle u konkretnom slučaju to se čitava Hrvatska smijala događaju na predmetnoj utakmici koja se očitovala u katastrofalnom suđenju glavnog suca Zebeca i pomoćnog suca ovdje tužitelja Boruta Križarića i to baš na način da je upravo tužitelj Borut Križarić kao pomoćni sudac dosudio nepostojeće zaleđe nakon kojega je igrač GNK Dinamo na toj utakmici napravio prekršaj za crveni karton. Tužitelj Križarić nije uopće bio u liniji, znači nije vidio, ali dosudio je zaleđe s namjerom da ošteti Hajduk. I upravo je na ove okolnosti i još dodatne greške grube na toj utakmici tuženik napisao tekst kakav je napisao, a njega i njegovo brata čitatelji tuženika već dugi niz godina prate jer je tako primjerice njegov brat Igor Križarić sudjelovao u najvećoj farsi dosadašnjeg Hrvatskog nogometa kada je 2012. godine u Rijeci dosuđen jedanaesterac za klub HNK Rijeku protiv HNK Hajduka iako se radilo o prekršaju van šesnaest metara i koja utakmica je završila pobjedom HNK Rijeke od 1:0 jer je HNK Rijeka postigla zgoditak iz tog nepostojećeg jedanaesterca.

Stoga ukazujemo višim sucima da samo pogledaju ove dvije fotografije a koje događanje tuženik ovdje opisuje u ovoj žalbi kako bi tuženik laički dočarao što to nogometni suci, braća Križarić, rade u hrvatskom nogometu te kakve odluke donose na štetu HNK Hajduk, a zbog čega je u ovom konkretnom slučaju ove utakmice u Vinkovicima tužitelj Borut Križarić od kontrolora nogometnog suđenja (osoba koja u ime Hrvatskog nogometnog saveza daje ocjene sucima za njihovo suđenje) dao je tužitelju NEGATIVNU OCJENU.

Fotografije događaja iz 2012. (utakmica u Rijeci) i 2018. (utakmica u Vinkovcima koja je predmet ove tužbe)


Dakle, u konkretnom slučaju to je tuženik samo kao autor dao svoje viđenje događaja na terenu i postupao je u dobroj vjeri jer sve stvari koje je tuženik napisao su se na utakmici i dogodile a te informacije su bile u javnom interesu jer je tuženik te činjenice (suđenje sudaca i samo tužitelja) iznio onakve kakve jesu.

Upravo o tome govori u sudska praksa na koju je tuženik ukazao tijekom trajanja ovog postupka i to baš presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-918/18 od 29.11.2018. koju je tuženik dostavio u spis ovog predmeta.

Odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude prvostupanjski sud mora navesti koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio.

Tuženik ističe da obrazloženja presude nije uopće razvidno na koji način i temeljem čega je prvostupanjski sud odlučio da nadoknadi štetu tužiteljima baš u iznosu od 15.000,00 kuna jer jedino obrazloženje visine usvojenog tužbenog zahtjeva jest 'S obzirom na iznijeto trebalo je tužitelju dosuditi iznos od 15.000,00 kuna odnosno upravo onoliko koliko je i tražio.' 

Međutim, prvostupanjski sud nije objasnio i pojasnio u presudi kako je došao do tog iznosa i na koji način te koje je kriterije i parametre za to uzeo. Stoga je zbog toga i u tom dijelu presude ista je ostala nerazumljiva, pa je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u članku 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

III. – Temeljem svega gore navedenog, to predlažemo usvojiti ovu žalbu, te preinačiti prvostupanjsku presudu i to na način da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika. Podredno, predlažemo ukinuti prvostupanjsku odluku te vratiti predmet na ponovni postupak.'

U Splitu, 25. listopada 2019. godine 

P.S. O ishodu presude će javnost biti pravovremeno obaviještena

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(53931, "");
Pregledaj komentare