Žužuli su mnogima otvorili vrata afirmacije, Križanac je iznimka u toj priči

Ante Erceg je nakon odlaska iz RNK Splita u Balikesirspor istresao za Slobodnu Dalmaciju sve što mu je ležalo na duši, a klub iz Parka mladeži nakon toga je reagirao priopćenjem, no tema ove naše priče nije Ercegov problem, niti što mu je koji liječnik rekao o ozljedi, već zašto još mnogi bivši prvotimci 'crvenih' razmišljaju slično kao bivša 'crvena' desetka...

Pasus iz Splitova priopćenja - 'Erceg spominje kako naš klub vara igrače, odnosno da im ne ispunjava financijske obveze, što je još jedna u nizu neistina. Svima je poznato da je RNK Split ispunio sve obveze prema svojim bivšim igračima, te da nitko od njih nije na koncu ostao zakinut' - lako je demantirati jer je javnost upoznata sa slučajem Tomislava Dujmovića, kojemu se duguje i ne isplaćuje cca 1 milijun kuna, no niti to nije najbitnije u cijeloj ovoj priči.

Činjenica je da su braća Slaven i Jozo Žužul uvođenjem Splita u Prvu ligu omogućili mnogim igračima koji nisu imali mjesta u Hajduku da se afirmiraju u najvišem rangu, te izađu na europsku scenu. Nekidan smo pisali o Anti Vitaiću, koji je prerano prekinuo karijeru, a on je tipičan primjer igrača koji je završio Hajdukovu školu, da bi u crvenom dresu doživio vrhunac karijere, osvojio treće mjesto po ulasku Splita u Prvu ligu, zaigrao protiv Fulhama, a i kasnije je pametnom igrom i topovskim udarcem bio jedna od najjačih karika kluba koji je tek zakoračio u elitni rang. 

Da ne nabrajamo dalje pusta imena koja su prošla kroz klub, ostat ćemo na Andriji Vukoviću i Anti Ercegu. Vukovićeva je priča specifična. U brojnim komentarima nakon Splitovih utakmica lako smo donosili zaključke, ali samo u jednom se nikad nismo izjasnili: Vuković ili Zagorac. S ove vremenske distance, vratari su od samog početka pa sve do sada najstabilniji dio Splitove momčadi, što ide na čast treneru Tihomiru Bulatu, ali i obojica kao da su u isto vrijeme bili frustrirani smatrajući da ih se nedovoljno cijeni.

Zagorac je definitivno atraktivniji vratar, ali Vuković je bio toliko siguran i stabilan da nikad nije davao ni grama razloga da ga maknete s gola. Split je definitivno Vukoviću omogućio da izađe na veliku scenu, unucima će moći pričati kako je branio protiv Fulhama, Torina, Černomoreca, Hapoela... I to ne bilo kako, već je bivao junakom, ali... Andrija je iz kluba otišao razočaran, nezadovoljan. 'Ako sam junak, zašto me miču s gola' - pitao se. Danas je u Turskoj, u Balikesirsporu, ali ta je rana toliko duboka da se čini kao da se još uvijek pita kako je kao najbolji igrač završio na tribinama.

Ante Erceg sigurno će ostati jedan od simbola prvoligaškog Splita. Vuković je vratar Hajdukove škole, a Erceg je igrač Splitove, gdje je kroz omladinski pogon stasao još prije Žužulova ulaska u klub. Erceg će zajedno s Antom Rebićem ostati nešto najljepše što se u Parku mladeži ikad moglo vidjeti. Bili su tandem na terenu i izvan njega, u igri su izluđivali protivnike, a izvan terena sve oko sebe, no život je opet napisao roman, pa je Rebić napravio rekordan transfer u Fiorentinu (5 milijuna eura), dok je Erceg predugo ostao u Parku mladeži...

S Rebićem smo se zadnji put čuli kad je dao gol za Fiorentinu, a davno prije toga pamtimo neke napise da bi mogao na posudbu u Rijeku. Kontaktirali smo tada Rebića, išli provjeriti koliko tu ima istine, a on je odgovorio...

- Zar misliš da bih to mogao napraviti Slavenu?

Iz toga smo mogli iščitati kakav respekt Rebić ima prema Žužulima. S druge, pak, strane, Erceg je iz Splita otišao razočaran, gotovo pa se spasio kada mu je Andrija Vuković otvorio vrata Balikesirspora.

RNK Split u priopćenju spominje kako je 'upravo Erceg izričito tražio da klub ne vraća Andriju Vukovića s posudbe u Dugopolju'. To je danas potpuno nebitno, a puno je važnija činjenica zašto klub iz Parka mladeži bivši igrači ne doživljavaju i uvažavaju kao zdravu sportsku sredinu, već odlaze s toliko puno gorčine.

Ovdje je neizbježno spomenuti Ivicu Križanca. Njegovim dolaskom u Park mladeži dat je signal javnosti da klub misli ozbiljno. On je svojim imenom donio klubu imidž ozbiljnog i europskog jer do tada su svi uglavnom odmahivali rukom uz poruku 'plesat će samo jedno ljeto, kao i Kamen Ingrad'.

Križanac je umjesto Poljuda odabrao Park mladeži. Nikad nije doživio da mu Torcida kliče, izabrao je da udari temelje prvoligaškog Splita i bude glavni autoritet obrane u kojoj će se kasnije afirmirati i golovima Splitu Europu donijeti Tomislav Glumac.

Glumcu, Vukoviću, Ercegu, Vitaiću, Rebiću, Zagorcu... i brojnim drugim izvrsnim igračima Split je dao mogućnost da se na velikoj sceni pokažu, dokažu, afirmiraju. Ali Križanac je već bio reprezentativac, osvajač Europske lige, branič rijetko viđenog autoriteta i tehnike baratanja loptom. Splitu je dao svoje posljednje igračke godine, a zauzvrat je iz Parka mladeži otišao razočaran.

Novi ugovor je svojedobno uz veliku pompu proslavio vožnjom helikopterom zajedno sa Slavenom Žužulom, a na odlasku nije bilo nikoga ni da mu mahne. Pred Glumcem, Vukovićem i Ercegom je još puno nogometnih dana, možda ih najljepše nogometne godine tek čekaju ako se s Balikesirsporom plasiraju u Prvu ligu, a Križancu je od nogometa ostao autoritet kapetana, ali i spoznaja da nije od epizode u Parku mladeži dobio što je očekivao.

Negativna priča bivših igrača, a često i sadašnjih (nisu li zaprijetili štrajkom zbog neisplaćenih plaća u finišu jeseni!?) svakako ruši lijepu priču kluba iz Parka mladeži, jer uz radni naslov 'od Četvrte lige do Europe u rekordnom roku' ide i podnaslov 'ne pamti se da su ikada igrači iz nekog kluba odlazili tako ogorčeni'... A kako je krenulo, ovoj priči kraj se ne nazire...