Hajduk se još jednom osramotio, na Poljudu je ovoga puta poražen od Gorice rezultatom 2:4. Ovaj poraz je kruna grozne godine i nemamo riječi kojom bismo opisali razočaranje s onim na što liči momčad Hajduka u ovom trenutku.
Niti Boro Primorac nije uspio napraviti pomak. Ovo mu je treći poraz u nizu i sva sreća da dolazi prvenstvena stanka kada se nešto može napraviti. A to 'nešto' stane u rečenicu:
- Jakobušiću, tjeraj sve redom, sramota je da je ovo Hajduk!
Uvijek sam smatrao populističkom rečenicu 'maknite ove, stavite juniore', ali sada prvi put ne bih ni trepnuo kada bi Uprava 'bijelih' rukom prebrisala cijeli ovaj loš kadar i počela nešto graditi od nule. Jer ovo je grozno.
Lako što smo na diobi petog i šestog mjesta s Koprivničanima, nego nas sad već i protivnici doživljavaju kao Slaven Belupo. Nitko više ne 'parkira autobus' na vrhu šesnaesterca na Poljudu, Gorica je ušla u susret bez respekta, sa željom i samopouzdanjem da će otputovati kući s tri boda. Posljedica takvog pristupa je pogodak Dieyea već u 6. minuti nakon lijepe akcije u kojoj mu je asistirao Špikić.
'Bijeli' su se nakon tog gola trgli, pa ne igraju protiv Mbappea i Ronalda, već kontra Špikića i Kalika koji su praktički otjerani s Poljuda. Imali smo dojam da je individualna kvaliteta ipak na strani domaće momčadi. Izjednačio je Atanasov nakon asistencije Čoline, a potom je Jairo imao šansu pa Caktaš iz daljine pogodio stativu. Da, ponadali smo se, kao toliko puta ove sezone, ali nastavak nas je opet demantirao.
- Koliko trebaš bit loš da te na desnom beku zamijene Jakolišem - poruka je koju sam dobio nakon utakmice.
Eto, taman toliko da te Lovrić 'pošalje po ćevape', a onda još napraviš start za jedanaesterac i 1:2 na semaforu, kao što je to učinio Todorović.
I opet je Hajduk odigrao lijepu akciju za izjednačenje, bila je to sjajna asistencija Brnića i volej Diamantakosa, no ovo je luzerska momčad i samo smo čekali novu nevolju pred Ljubićevim vratima. I ona se, dakako, dogodila. Start Simića za novi jedanaesterac je bio nepotreban, ali svejedno je Lovrić dobio novu priliku s bijele točke.
Nakon te 76. minute Hajduk više nije imao snage za pritisak. Još je Moro pri kraju poentirao za 2:4 i veliko slavlje igrača i stručnog stožera Gorice.
Nije sramota izgubiti, ali tijekom cijele 2020. godine Hajduk je izgledao toliko loše da nas nitko više i ne respektira. Definitvno je vrijeme za rezove, koliko god ih je moguće napraviti s obzirom na trajanje ugovora igračima. Eto, taj Marin Ljubičić, prvi strijelac juniorske lige je 2002. godište pa ako se već kroz prvenstvo možemo pozdraviti s Europom za sljedeću sezonu, iskoristimo narednu polusezonu barem za afirmaciju mladih igrača koje struka ocjenjuje velikom perspektivom.
I da, nisu nastupili Jurić i Jradi, što ima logike jer se ne podnose do te mjere da su se skoro potukli u Varaždinu.
Rekao sam u jednom društvu 'ako će preseljenje Posavca na klupu riješiti sve probleme, onda problema nemamo'. Da se razumijemo, Posavec je lošim partijama zaslužio 'hlađenje', ali problem svlačionice 'bijelih' je puno dublji. Svaka čast i Bori Primorcu, duboko ga poštujemo, ali Hajduk ne izgleda ništa bolje nego kod Tudora i Vukasa.
Ovo je bila sramotna polusezona nakon koje želimo vjerovati da Jakobušić ima rješenja za vratiti Hajduk na pobjedničke staze. Neće to ići preko noći, ali barem da vidimo kakve-takve pomake jer ovo je postalo mučno gledati.