DUPLIN OSVRT: O Dambrauskasu

Nije nimalo zahvalan zadatak složiti u ovom trenutku tekst na temu Hajdukova trenera Valdasa Dambrauskasa. Zapravo, lako je ako ćemo ga svesti na 'odlazi, neznalico', šibnuti naslov i pokupiti klikove, no treba sagledati i širu sliku. Pravo je pitanje kako je dobro prihvaćeni trener, koji je u prošloj sezoni osvojio Kup, te vratio nadu u osvajanje prvenstva nakon pobjede protiv Dinama u Maksimiru, (jeste li zaboravili onaj doček?), došao do toga da mu se traži zamjenik. Kako je došlo do toga da mu na Poljudu više ne vjeruju, uz činjenicu da se potpuno pogubio?   

Već dva dana mi se vrti po glavi izjava Lukše Jakobušića dan nakon onog sramotnog ispadanja od Gzire. Tada je kao dopredsjednik kluba, među ostalim, rekao:

- Ako dobijete gol u 96. minuti, nije kriv ni igrač, ni trener, kriva je isključivo organizacija.

Evo nekoliko ključnih konstatacija glede aktualnih problema s kojima se suočava struka.

1. Treneru nikad nije 'legao' Nikola Kalinić. Velik igrač, jako ime, no Dambrauskas ga nije znao uklopiti. Od prve utakmice nije znao što će s njim, a najbolje je funkcionirao kada bi ovaj bio ozlijeđen, odnosno kada nije morao o njemu ni razmišljati (npr. finale Kupa s Rijekom, Vitoria na Poljudu). Kalinić je napadački kapacitet da može riješiti derbi protiv Dinama (što je i napravio), no Dambrauskas je imao neku drugu koncepciju. Činjenica da je zdravog i spremnog Nikolu ostavio na klupi u Šibeniku najbolje govori koliko se uklapa u njegove planove.

2. Da je Dambrauskas potpuno pogubio konce, svjedoči baš primjer iz Šibenika. Igrači koje je uvodio u zadnjih desetak minuta su ga pitali: 'Što igramo?' Stari znalac Stanko Poklepović je uvijek tumačio kako kod izmjena postoje 'standardne alternacije' i 'izvanredne situacije'. Ovo prvo je nepoznanica za Dambrauskasa, ali najmanji je problem što njegove poteze ne razumijemo mi. Puno veći je što se u tom moru iznenađenja ne snalaze ni igrači. I tako dođemo do situacije da se Hajduk 'ugasi' protiv nikad slabijeg Šibenika, te još protivnik na kraju i izjednači.

3. Mladi igrači su za Dambrauskasova mandata postali ogroman problem. Bolje reći protok juniora u prvu momčad. Mogli bismo čak reći da trener ne provodi politiku kluba, te da radi u suprotnosti sa Strategijom, dokumentom u kojemu jasno stoji: 'Održivost Hajduka temelji se na igračima iz vlastitog omladinskog pogona koji su razvijeni na stilu igre koji njeguje Klub...' Hajduk očito nije klub u kojemu predsjednik Uprave može narediti treneru da dva-tri mlada igrača mora isforsirati. Da ne biste pogrešno shvatili, nije Jakobušić taj koji će ih imenovati, već struka, ali kad ih izabere, tada treba stati iza njih i izgurati ih do transfera koji će Hajduku vrijediti zlata. Loša provedba ovog procesa je možda trenutno i najveći problem Hajduka. I najveći razlog zbog čega će i ovu godinu završiti u minusu. I to većem od prošlogodišnjeg, iako je zabilježen rekordan prihod od Fan shopa i klub je narastao u mnogim segmentima. No, trebalo je još i 4-5 milijuna eura od izlaznih transfera, što nije uprihođeno. Ljeto je prošlo bez značajnijeg transfera, a jedina prava ponuda je bila ona Sampdorije za Stipu Biuka. I to posudba plaćena milijun eura, uz obavezan otkup od 5 milijuna sljedeće godine, ako talijanska momčad ostane u Serie A. 

Ali, kako će Biuk i vrijediti više kada ga Dambrauskas uopće ne uvodi u igru u jednom Šibeniku, kada nije standardan ni u U-21 reprezentaciji. Ako je izvan forme - istrpi ga. Ako ne njega, onda nekoga drugoga. Ili baš nitko od tri šampionske generacije juniora pojma nema!?

Teško je hladne glave i pisati o nekim igračima kojima je Hajduk istinski u srcu, poput Anthonyja Kalika, koji je svoju ljubav prema klubu ovjekovječio tetovažom na nozi, ali i ovdje je legitimno postaviti koje pitanje. Možda više za sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Tonio Teklić se nije mogao načuditi kada mu je ovog ljeta priopćeno da Hajduk na njega ne računa i da bi raskinuli ugovor. Nakon što je lani s Varaždinom izborio 1. HNL, vjerovao je bar da će ga poželjeti doživjeti na pripremama, no 'bijelima' je bilo primarno riješiti se njegova ugovora. No, kakva je to ušteda ako se njega otpustilo, a za Kalika platilo 200.000 eura odštete? Ako struka misli da je Kalik bolji igrač, te još 'bijeli' od njega mogu bolje i zaraditi, ja ću to poštivati, ali ne moram se s tim slagati. Nećemo sad ići od imena do imena, od posudbi Marina Ljubičića, Ivana Čubelića i drugih, do brojnih raskida... Da se vratim na gore spomenutu Jakobušićevu rečenicu - možda za taj gol Ivana Dolčeka u 97. minuti stvarno nisu krivi igrači ni trener, već isključivo organizacija, gdje je stigla kazna za neprovođenje klupskog plana o mladim igračima, pa nam ga je zabio baš jedan Hajdukov nogometaš, na kojega se također ne računa.

Na kraju je legitimno pitanje zašto ovo nismo konstatirali i ranije, jer svaki od ovih problema nije od prekjučer. Zato što sam vjerovao da Hajduk nakon Kupa može osvojiti prvenstvo. U redu, ne znamo s mladima, financijski nam je godina opet u minusu, ali ako Dambrauskas zna kako s aktualnim kadrom osvojiti titulu, ili barem biti još konkurentniji nego lani, onda sve to mogu potisnuti u drugi plan. Ovako, gore navedeni problemi ostaju, a sad ni rezultata nema. Kratkoročno pobjeda Hajduka u srijedu protiv 'fenjeraša' s Rujevice može opet vratiti malo optimizma, ali dugoročno... Nema 'dugoročno' dok je još uvijek otvoreno pitanje tko će sjediti na klupi protiv Rijeke.