Marko Livaja je drugi put s Hajdukom na zimskim pripremama u Španjolskoj. Danas kao glavna zvijezda i uzdanica momčadi 'bijelih', idol navijača, a prije točno 15 godina kao talent, poletarac, kadet kojega su 'bijeli' poveli na pripreme prve momčadi, iako je imao samo 16 i pol godina.
Bilo je to onda veliko iznenađenje, najmlađi na pripremama talijanskog trenera Edoarda Reje je bio mladić koji do tada još niti jedne pripreme niti s juniorima nije napravio, a tek sezonu i pol je bio u kadetima 'bijelih' na Poljudu.
Iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno, ali tada je Livaja bio jedini igrač u kadru u Marbelli bez profesionalnog ugovora, sa stipendijskim ugovorom koji mu istječe na kraju sezone, a po kojemu prima cca 250 eura mjesečno (ondašnjih 1.700 kuna), što je tada bio iznos uobičajen za mlade igrače u omladinskom pogonu, ali ne i seniore koji su već imali poprilične gaže.
Hajduk je, dodajmo, na te pripreme otišao kao sedmi na prvenstvenoj ljestvici, a predsjednik Joško Svaguša je doveo talijanskog trenera kako bi podigao momčad nakon katastrofalnog starta sezone. Kukali smo kako teče već peta sezona u kojoj možemo zaboraviti osvajanje prvenstva, tada i ne sluteći da ćemo doći i na prag dvadesete...
Tada je Livaja mogao biti sin Josipu Skoki, koji je 18 godina stariji od njega, a danas je Marko jedan od senatora u momčadi u kojoj dolaze neka nova dica, pa tako Ivan Rakitić po godinama može biti otac Brunu Durdovu, ali i još nekima. I uvijek su ti mladići najinteresantniji bogatim inozemnim klubovima, s tim da se danas ipak prodaju u milijunskim iznosima, pa neće biti iznenađenje ako i Durdov ubrzo potiše za neki drugi klub, iako ovdje ne treba povlačiti paralelu s Livajom.
Naime, te davne 2010. godine je Livaja odigrao četiri pripremne utakmice za prvu momčad, seniorski debi je imao u pobjedi protiv Malage B (3:1), da bi nastupio još kontra Arke Gdynije (1:2), Austrije Beč (3:3) i Legije (1:0). Talijanski trener Reja je nakon odrađenih priprema (sve su uvijek najbolje, ali te su uistinu bile posebne), iznenada preuzeo talijanski Lazio, a u periodu dok Hajduk još nije imenovao njegovog nasljednika, Livaja je za prvu momčad odigrao još prijateljski susret protiv sinjskog Junaka (3:2), u kojemu je zabio gol, da bi potom bio vraćen u juniore, pa onda opet malo i u kadete.
I ništa od toga ne bi bilo priča da Livaja nije bio daleko najbolji igrač kadetske U17 reprezentacije Hrvatske, gdje ga je primijetio milanski Inter, te mu ponudio četverogodišnji ugovor za iznos kojega je do tada mogao samo sanjati. S obzirom na to da je Livaji na Poljudu istjecao stipendijski ugovor, Inter je ponudio Hajduku tek naknadu za školovanje, pa to podebljao na zaključnih 350.000 eura, što je ondašnje vodstvo 'bijelih' odbilo. Nakon što je u javnost izašlo da ga želi Inter, ponudili su i s Poljuda Livaji bolji ugovor, ali nisu bili ni približno konkurentni bogatom talijanskom klubu. Marko je odlučio da će se okušati u Italiji. Kako nije došlo do dogovora klubova, Livaja je po odlasku s Poljuda morao čekati punoljetnost da bi stekao pravo nastupa u Italiji.
U kolovozu 2012. godine Livaja je prvi put nakon odlaska istrčao na Poljud. Ovoga puta u dresu Intera, u kvalifikacijama za Europsku ligu, a kada je ulazio u igru umjesto Milita, dočekan je koncertom zvižduka.
Imao je potom Marko boljih i lošijih sezona u inozemstvu, ali njegov povratak u Hajduk u zrelim godinama obilježio i još uvijek obilježava jednu eru splitskog kluba. Promijenio krvnu sliku 'bijelih', te se ne pamti da je ikada jedan igrač u bijelom dresu bio toliko obožavan. Ta priča ide dalje, uz samo jednu želju...