HAJDUK NAS VEŽE I SPAJA: 'Bio je to naš prvi izlazak u Europu, a ambijent pamtim cijeli život'

Turistička sezona je uzela maha, ovo je vrijeme kada je u centru Splita engleski službeni jezik, pa i nas domaće konobari najčešće dočekaju s 'hello'. Ima i iznimki, u caffeu Koko na Cankarevoj poljani (službeno Tina Ujevića, ali ostalo nam je tako) i u srcu sezone prevladava domaći svit, a tema Hajduk živi od prve kave do zadnje čašice prije fajrunta.

Ovoga puta smo naletjeli na zanimljivog sugovornika iz Walesa. Gwin Ephraim se zove, 64 su mu godine, prvi put je u Splitu, oduševljen je gradom, a na spomen Hajduka dodatno živne.

- Dvoboj između Wrexhama i Hajduka bio je moja prva međunarodna utakmica koju sam gledao u životu - prisjeća se.

- Imao sam tada 12 godina, išao sam na stadion sa susjedom i njegovim ocem koji je bio vatreni navijač. Ambijent pamtim cijeli život.

Kaže naš sugovornik da je bila nezapamćena gužva, natiskalo se na tribinama po službenoj brojci 19.013 ljudi, u gradu od 40.000 stanovnika. Potcrtao je da su stigli fanovi iz svih krajeva Walesa jer bio je to za njih prvi izlazak u Europu.

- Vau, na međunarodnoj smo sceni. Stiže nam jaka europska momčad, svi su htjeli vidjeti kako će to izgledati. A krenulo kako nismo mogli ni sanjati, vodili smo 3:0 u prvom poluvremenu, nastala je opća euforija na tribinama. Kažem, neponovljivo i nezaboravno.

Utakmica drugog kola Kupa kupova odigrana je 25. listopada 1972. godine. Hajduk je ušao u Europu kao osvajač Kupa Jugoslavije, što je bio prvi trofej trenera Tomislava Ivića, koji je vodio momčad u finalu protiv Dinama, a do tu je doveo njegov prethodnik Slavko Luštica. Na ljeto je uprava 'bijeli' angažirala Branka Zebeca, stručnjaka s međunarodnim iskustvom, koji je tri godine ranije s Bayernom osvojio duplu krunu, a i s Hajdukom će baš u Europi ostvariti povijesni rezultat.

U prvoj rundi je izbacio Fredrikstad, a onda mu je ždrijeb donio Wrexham, potpunu nepoznanicu, momčad bez međunarodnog iskustva koja igra u trećem razredu engleskog nogometa, a izborila je Europu jer je tada to mogla preko pobjede u Kupu Walesa. Naš sugovornik je, inače, rođen u Liverpoolu, koji je samo pedesetak kilometara udaljen od Wrexhama. Bilo je uobičajeno za to vrijeme da radničke obitelji iz Walesa odlaze u Liverpool ili Manchester, no priča nam Gwin da se njegova obitelj vratila doma kad je imao tek tri godine. Razlog je bio - jezik. Obitelj je željela da govori njihovim jezikom, te upiše školu u Wrexhamu, a za obližnji Liverpool ga veže tek činjenica da je prve godine života živio blizu Goodisona. Kaže nam da mu je Everton ostao najdraži u Premiershipu, ali nije nešto uživljen u tu priču. No, nama je još friška uspomena na Everton, to bolno ispadanje i gol Sigurdssona s pola igrališta, kakav Poljud do tada nije vidio, a vjerojatno i neće. No, poštedjeli smo Velšanina naše svakidašnje jadikovke ('uvik fali jedan gol'), jer nam baš protiv njegovog Wrexhama nije falio. Dapače...    

Velšani su imali momčad sastavljenu od visokih i snažnih nogometaša, hajdukovci su smatrali ključnim ne dozvoliti im da ih pritisnu, ali dogodilo se suprotno. Domaćin je silovito napao, 'bijeli' nisu mogli doći sebi, Tynnion u 15. i 41. minuti, te Smallman u 17. minuti su razgalili tribine, trećeligaš iz Walesa je bio na pragu senzacije u svojoj prvoj međunarodnoj sezoni. No, taj juriš je splašnjavao kako se utakmica primicala kraju, a Mićun Jovanić je u 81. minuti postigao gol nade za Splićane. Konačnih 3:1 je bio podvig za Wrexham, ali taj gol u gostima je vrijedio dvostruko.

Velšani su u Split stigli uz potporu dvjestotinjak svojih navijača. Odsjeli su u hotelu Marjan, a na trening pred utakmicu otišli - pješke. Prošetali se do Starog placa, nije im bilo daleko. Bili su uvjereni u prolaz.

Gwin priča:

- Nitko od nas do te utakmice nije čuo za Split, niti je znao gdje se nalazi. Uzvrat pamtimo po ljutnji na suce. Sudio je netko iz istočne Europe, nije li tako? Rumunj, Poljak, nama su sve to bile tek zemlje istoka, od Sovjetskog saveza pa nadalje ništa nismo razlikovali, tako smo upamtili i da je sudio 'tamo neki njihov', iz tih zemalja - srdačno se nasmijao koji 

Uzvrat je sudio Poljak Stanislaw Ekstzain, a Hajduk je golovima Nadoveze u 13. i 26. minuti. Onaj drugi je postignut iz kaznenog udarca. Gosti su se do kraja upinjali da postignu gol za prolaz, ali nisu uspjeli. U dvoboju tehnički puno bolje momčadi protiv srčanih Velšana dalje je prošao Hajduk, a dobro pamti naš sugovornik, uistinu su gosti otišli s terena otišli ljuti na suca.

Sjedili smo, podsjećam, u Koka, tek pedesetak metara od Starog placa, stadiona na kojemu je tada 25.000 duša bodrilo 'bijele'. Ništa više tamo ne podsjeća na slavne dane, pa ni tu sezonu kada se otišlo do polufinala Kupa kupova i dvoboja s Leedsom.

Wrexham, kažimo i to, danas proživljava povijesne trenutke. Zadnje tri sezone su napredovali po rang više i u sljedećoj će se natjecati u Championshipu. Poziva nas Gwin u Wales, da doživimo taj ambijent za koji tvrdi da je i danas poseban, iako nikad ništa neće nadmašiti onaj doživljaj 12-godišnjaka koji je prvi put u životu gledao međunarodnu utakmicu svog kluba u dvoboju s jakom europskom momčadi.