HIT-TRENER DALMACIJE: 'Pokušat ćemo dignuti momčad do maksimuma, a na kraju ćemo vidjeti hoće li to biti dovoljno za prvo mjesto'

Dugopoljska priča tenera koji je preporodio prvu momčad počela je od kraja prošle sezone kada je predsjednik kluba Mario Smodlaka povjerio najbližim suradnicima: 'Doveo bih nekog mlađeg trenera punog ambicije i entuzijazma, a prvi izbor mi je Jure Srzić iz Hajdukova omladinskog pogona'. Sretali su se ranije na utakmicama mlađih kategorija, ali ni kavu zajedno nisu popili, tako da je ovaj poziv iznenadio i samog Srzića, ali odmah ga je prihvatio.

- Bio sam sretan i zadovoljan što je predsjednik baš mene izabrao. Naš prvi kontakt i razgovor je bio o planu kluba za budućnost i to mi se svidjelo. Zašto sam baš ja odabran, stvarno ne znam, to je pitanje za Smodlaku. On je cijeli život u ovom sportu, a meni je sa 36 godina čast što sam prepoznat kroz rad s mlađim kategorijama - kazao nam je Srzić.

U Hajduk si došao iz Zagreba, kako je išao tvoj trenerski put?

- Završio sam Kineziološki fakultet u Splitu pa se vratio u Makarsku, gdje sam radio kao trener u Zmaja. Nakon par godina sam dobio poziv Dražena Madunovića za preseljenje u Zagreb, što sam prihvatio i četiri godine tamo trenirao pionire. Preko Hajduka su vam poznata imena poput Pršira, Tome i Jakova Bašića, Prtaina, ali trenirali su kao dječaci u Kranjčevićevoj i brojni koji igraju Drugu ligu, a nekolicina i Prvu.

Jesi li ranije igrao nogomet?

- Da. U Zmaja i Splita dok je bio četvrta liga, a onda sam se rano okrenuo školovanju.

U Hajduk te pozvao Krešimir Gojun? Došli ste otprilike u isto vrijeme...

- Zvao me predsjednik Ivan Kos. Pitao me jesam li zainteresiran za dolazak u Hajduk, a u to vrijeme je na Poljud došao i Gojun. Naravno da me poziv iznenadio, dobio sam priliku raditi u klubu o kojemu sam maštao u vrijeme odrastanja. Bio sam presretan što imam mogućnost tu raditi.

Kako gledaš na svoj period na Poljudu?

- Bilo mi je super, te četiri godine smatram jako dobrim periodom za svoj razvoj. 

Kako je bilo s rezultatima?

- Dvije sezone sam vodio pionire i dvije kadete. Osvojili smo s pionirima Kup, s kadetima bili drugi u prvenstvu, a ono prošlo je prekinula korona krajem veljače. U pionirima je uistinu bitniji razvoj igrača od rezultata, velika je razlika između seniorskog i dječjeg nogometa. U pionirskom nogometu ti igrača otkrivaš i pokušavaš mu poboljšati loše stvari, a u seniorskom trebaš iskoristiti njegove najbolje stvari, a pokušati napraviti neka poboljšanja ako on to više uopće prihvaća. Nekad radi tog razvoja u najmanjim uzrastima rezultat pati, ali u konačnici dobiješ dobar produkt, dok je u seniorima drugačije. Smatram da mi je ponuda Dugopolja došla u pravo vrijeme, sad je moj projekt Dugopolje i gledam kako napraviti što bolji rezultat.

Ali ti si Hajdukov trener na posudbi...

- Da. I u svakom trenutku bih se morao tamo odazvati da me zovu jer sam profesionalac.

Dugo si radio s današnjom juniorskom generacijom 'bijelih' koja je jesenski prvak...

- Momke rođene 2002. i 2003. godine sam vodio u pionirima i kadetima, tako da ih dobro poznajem. Jako su talentirani i bio je gušt s njima raditi. Kvalitet je neupitan, želim im da ih što više igra ozbiljan seniorski nogomet. Taj prijelaz je jako bitan. U juniorima su dominantni, nadam se da će biti i u seniorima.

Neka imena, poput Ljubičića ili Biuka su već debelo potcrtana, postoji li mogućnost da netko od njih dođe u Dugopolje?

- Zaokružio bi ja njih sve, ali to nije realno. Treba najprije vidjeti koga će Hajduk priključiti prvotimcima, potom izabrati za B-momčad, a tu je i juniorska liga. Tek onda netko eventualno može kod nas.

Ljetos su iz Hajduka na posudbu došla trojica 2001. godište, Mark Bushaj i Marin Vujčić su nekako najviše iskočili? Bushaj je možda čak i prvo ime Dugopolja, bojiš li se njegova odlaska ove zime?

- Bushaj jako brzo napreduje, nadam se da će tako i nastaviti. Jako je dobar u igri jedan na jedan, motoričan, moderan vezni igrač. I ne plašim se da će negdje otići. Mark je zadovoljan u Dugopolju, mislim da ćemo nastaviti tu suradnju.

Vujčić?

- Perspektivan mladi stoper. Igra jako odgovornu poziciju i za njega je dolazak u Dugopolje bio pun pogodak. Super mu je što uz sebe ima dva iskusna igrača Čerinu i Krištu koji su mu na svakom treningu i u svakom trenutku dobar input za razvoj.

Oni su se i nadavali golova, Čerina čak pet, Vujčić dva...

- Dolazimo s velikim brojem igrača u završnicu, ali nije lako igrati u zadnjoj trećini u studenome kada su drugoligaški tereni očajni. Čerina ima izvrstan slobodnjak i tajming kod kornera, a Vujčić sjajan napadački skok. Naravno da te stvari koristimo.

Prva liga?

- Mi ćemo pokušati iz utakmice u utakmicu dizati momčad do maksimuma. Na kraju ćemo vidjeti hoće li to biti dovoljno za prvo mjesto. Kako je jesen odmicala, tako smo rasli i sad imamo igrače o kojima se priča.

Jurica je manje igrao?

- On ima jaku konkurenciju, a ono što je odigrao je bilo dobro. Mi smo se odlučili za Dominika Balića, nekad moraš i takve odluke prelomiti.  ...

Zanimljiva je i priča desnog bočnog Bašića, također i mladog Mekića...

- Bašić je došao iz Četvrte lige iz Omladinca, a ja sam ga zatekao u Dugopolju, već je ranije bio u kadru. On ima jako izražene motoričke predispozicije i dobar je tehničar. Mekić je 2002. godište, jako talentirani lijevi bočni koji nam je došao na posudbu iz Osijeka.

Ide priča da ove zime želite dovesti napadača...

- Napravit ćemo doselekciju, skauting cijele lige. Stvorili smo kostur, bazu, sad idemo u nadogradnju.

Ima li materijala u juniorima Dugopolja?

- Po onome što sam ja vidio neki bi se mogli nametnuti u perspektivi, ali u ovom trenutku bi samo jedan ili dvojica bili pojačanje za kadar prve momčadi..

Puno se buke diglo nakon utakmice u Sesvetama, gdje ste oštećeni za dva čista jedanaesterca... No, u autobusu se na povratku zapjevalo, imate dobru atmosferu...

- Najprije, protiv nas su jedanaesterci zasluženo dosuđeni. U autobusu se pjevalo, bili smo zadovoljni jesenskim učinkom. Napravili smo analizu i želimo popraviti stvari na koje možemo utjecati. Na situacije za jedanaesterac koje ste vi spomenuli, ne možemo. Dakle, želim da u perspektivi igramo tako da uopće ne damo priliku da se to dogodi. Mi moramo zaključati utakmicu na 0:2. Biti zreliji, pametniji i iskontrolirati situaciju, bez obzira na vanjske okolnosti. Naravno da mi je bilo drago što smo se iz minusa opet vratili i došli na prag pobjede, ali možemo mi još napredovati, u to sam siguran.

Žališ li za nekim ispuštenim bodovima?

- Samo za gostujućim porazom od Opatije. Volio bih da smo tamo izašli kao pobjednici jer smo u igri to zaslužili. 

Tko vam je najveći konkurent za prvo mjesto?

- Hrvatski dragovoljac, momčad koja je i jesenski prvak, a po meni i Croatia Zmijavci ima jako dobru momčad. Igrački kadar im je jako dobar.

Oni vole pokazati snimke gdje lopta kombinacijom putuje od vratara do napadača, kako na to gledaš? Možeš li ih usporediti s Dugopoljem?

- Croatia je ekipa puna talenta, igraju lijepo za oko. Mi smo drugačija momčad, imamo različite poglede. Želimo biti direktniji i okomitiji.

Je li gol Dage nakon akcije Bushaja u Sesvetama taj primjer brzine i okomitosti?

- Sretan sam kad momci pokazuju dobar nogomet i ispoštuju suigrača. Rezultat toga je taj drugi gol kojega ste spomenuli. 

Dopušta li ovaj posao opuštanje, pati li privatni život?

- Radim ono što volim. Obaveze oko Dugopolja mi oduzmu osam do deset sati dnevno, a nakon toga se mogu posvetiti nekim drugim stvarima, opustiti se, pogledati neki film ili utakmicu.

Opet utakmicu?! Ima li neka strana momčad koju gledaš jer bi od nje nešto pokupio?

- Ne možeš nikad napraviti copy-paste ekipa koje gledaš. Nisu to isti igrači i razmišljanja. Svoj model igre slažem po profilu igrača koje imam. Sad sam tu u Dugopolju ali kad jednom budem negdje drugdje neću moći napraviti Dugopolje II. Neće to biti isti igrači. Za trenera je jako bitno prepoznati što ima u kadru kako bi iz momčadi mogao izvući maksimum..

Poruka za kraj...

- Pohvalio bih momčad, igrače Dugopolja. Ne mogu ih sve nabrojiti pa ću reći: 'Svaka vam čast svima'. Oduševljen sam kako oni prezentiraju ono što želimo. Toliko su željni igre i rada da im skidam kapu. Sigurno im nije uvijek lako slušati moje tupljenje, ali nikad ne gube fokus. To je baš karakterna grupa i zasluženo smo viceprvaci na polusezoni. Ponosan sam na njih. Također bih zahvalio svom stožeru, Anđelu Roguljiću, Daliboru Juriću, Ivici Miši, Mislavu Braoviću i Juri Vasilju, a posebno vodstvu kluba na čelu s predsjednikom Smodlakom, koji nam je velika podrška u radu.