INTERVJU Fran Tudor: Uvijek mi je bilo zanimljivo igrati protiv Roga

Fran Tudor, strijelac pogotka za Hajduk protiv Rijeke, također je podrijetlom iz Milne na Hvaru, jednako kao i donedavni trener 'bijelih' Igor...

- Kao dječak sam uvijek ljetovao na Hvaru. Igor Tudor mi je daljnji rođak, ali nisam ovdje imao popusta zbog toga. Dapače, nismo se ni upoznali, jer sam ja odmah išao trenirati s drugom momčadi - priča Fran, koji je rođen 27. rujna 1995. godine u Zagrebu.

- Nogomet sam počeo igrati u malom klubu Mladost Buzin, i to kao napadač, a onda su me nakon jednog turnira, gdje smo u finalu pobijedili Lokomotivu, pozvali u Dinamo. Na Maksimiru sam ostao sve do dvanaeste godine, gdje sam igrao desnog veznog, a onda je moj trener Gojun prešao u Zagreb i pozvao me s njim, tako da sam u Kranjčevićevoj proveo punih šest godina, igrajući na desnom boku. Želim spomenuti i trenera Ivu Milića, koji je zaslužan za sve moje uspjehe.

Iz Zagreba ga je put odveo u Grčku...

- Moj menadžer Vukmil Vukmirica je jako dobar s Danijelom Pranjićem i otvorila mi se mogućnost prelaska u Panathinaikos. Tamo sam proveo godinu dana, ali nikad nisam potpisao ugovor jer se pojavio problem plaćanja odštete koju je tražio Zagreb.

Dakle, u Hajduk je ove zime prešao iz Panathinaikosa...

- Potpisao sam stipendijski ugovor do 2018. godine. Imao sam još mogućnost odlaska u Osijek ili Zavrč, ali želio sam doći baš na Poljud.

U Zagreba je bilo još njegovih suigrača, koji su se pokazali jako dobrima, a 'pješice' bi došli u Hajduk.

- Moj vršnjak je Filip Krovinović. Fenomenalan je igrač i hajdukovac, koji bi sigurno volio jednog dana zaigrati u bijelom dresu. Kad bi se to dogodilo, prvi bih mu zaželio dobrodošlicu...

Fran je rođeni Zagrepčanin, ali od malih nogu je gledao tatu Tomislava kako navija za 'bijele', da bi na koncu i završio na Poljudu. Nastupao je za Hajduk II gdje još nije zatresao mrežu...

- Tamo sam imao dosta asistencija. Nisam baš ni očekivao da će se sve tako brzo razvijati i da ću ući u prvu momčad.

Prije nego što je zabio gol Rijeci promašio je veliku priliku...

- Nisam se prepao, nego mi je lopta malo poskočila, što se vidi i na snimci. Istrčao sam sprint, presjekao loptu, ali prešla mi je preko noge.

No, zabio je nešto kasnije i to - glavom. A visok je tek 172 cm...

- Obično na kornere nisam odlazio na skok, ali za utakmicu s Rijekom smo pripremali akcije gdje sam ja odvlačio igrače prema prvoj stativi. Jednom je Caktaš pogodio okvir vratiju nakon takve akcije, a drugi put se lopta od stative odbila točno meni na glavu... Refleksno sam pucao, zapravo je trebalo samo nakloniti se.

Od nogometnih uzora ističe Messija, ali i hrvatskog reprezentativca Danijela Pranjića, za kojega kaže da je veliki igrač i sjajna osoba. Mnogo je čestitki dobio nakon gola Rijeci, ali ona Pranjićeva mu je najviše značila. Tudor je u nastavku sam tražio zamjenu...

- Istina je. Imao sam zahtjevan tjedan, trener je tražio da damo maksimum i mislim da sam ostavio srce na terenu. Anton (Maglica op.p) je super igrač, ali trenutno možda nije igrao jer je trener više tražio da ispunjavamo obrambene zahtjeve, zatvaramo Leovca. Trudio sam se taj dio što bolje napraviti.

Tudor iza sebe ima dva nastupa u U-19 reprezentaciji. Ovaj debi pamtit će po dobroj igri, ali ne i rezultatu. Hajduk sada igra protiv Splita uzvrat Kupa, gdje rezultat ne smije izostati...

- Bez igre nema ni rezultata. Pokazali smo da možemo i trebamo isti recept ponoviti protiv Splita, odigrati maksimalno agresivno, čvrsto i brzo.

Marko Rog, jedini Splitov reprezentativac, njegov je vršnjak...

- Još dok sam u mlađim uzrastima Zagreba igrao protiv Varaždina, uvijek smo znali da nam od njega prijeti opasnost. Zapravo mi je uvijek bilo zanimljivo igrati protiv Roga, a tako će biti i sada - zaključio je Tudor.