INTERVJU 'Od Livaje se svaki dan može nešto naučiti, a nekad mi manjka samopouzdanja'

Vrijeme leti, a Marin Ljubičić to najbolje zna. U proteklih godinu dana prošao je put od najboljeg strijelca juniorske lige do prave napasti za protivnike u HNL-u. Prve pripreme s prvom momčadi Hajduka odradio je početkom 2021. godine na Braču. Privremeni trener je bio Boro Primorac. 

- Tad sam još bio junior. Biuk je već neko vrijeme bio s prvom ekipom. Ja sam zadnji tjedan 12. mjeseca bio na treninzima prve momčadi. Dobili smo zatim obojica poziv na pripreme. To nam je bila nagrada za ono što smo dotad napravili. Od tada, u ovih godinu dana se dogodilo puno toga. Malo gore, malo dolje. Ali, zadovoljan sam. Treba nastaviti raditi i ako Bog da bit će još bolje - priča nam Ljubičić, a zatim otkriva kako mu se nije bilo lagano adaptirati na seniorski nogomet. 

- Meni je baš bila velika razlika. Tehnička izvedba, razlika između umjetne i prave trave, igrači su brži, jači. Drugačiji je nogomet, praktički drugi sport. Nije bilo lako bilo ni meni, a ni Stipi. Trebalo nam je neko vrijeme da se adaptiramo. Ja i on smo imali sličan put prilikom afirmacije u seniorskom nogometu, iako je on malo više igrao i više toga je pokazao.

Za prvu momčad debitirao si u ožujku prošle godine. Trener je bio Paolo Tramezzani, a riječ je bila o utakmici osmini finala Hrvatskog kupa na gostovanju protiv Zagreba (3:0). Sjetiš li se i danas tog susreta?

- Da, kako bih to mogao zaboraviti. To je bila utakmica u kojoj smo i ja i Stipe debitirali. Imao sam neki udarac, bilo je blizu da uđe u mrežu. Općenito, prvih nekoliko utakmica u Hajduku to je bio 'vjetar u glavi'. Želiš nešto, a umoriš se i u 30 sekundi ne možeš disati. Ubrzo je došla i prva prvenstvena utakmica protiv Šibenika. Samo trčiš, želiš se dokazati. Ali, pamtim tu utakmicu. Prvi gol u HNL-u na asistenciju Vuškovića. Baš je bila loša utakmica. 

Nakon Šibenika je stigao i novi ugovor. Potpisao si do ljeta 2026. godine, zar ne?

- I prije toga su mi ponudili ugovor. Taman nakon Šibenika je ispalo vrhunski da to bude vijest. 

U proteklih godinu dana promijenio si četvoricu trenera. Primorac, Tramezzani, Gustafsson i Dambrauskas. Čiji su treninzi najzanimljiviji?

- Ja to ne gledam tako. Ono što trener traži, to ja želim raditi. Mlad sam pa mislim da tako mora biti. Kasnije, kada budem iskusniji moći ću neke stvari drukčije procijeniti. Svaki od navedenih trenera je dobar na svoj način. Kod nekog su rezultati bolji, a kod nekog lošiji. To je u nogometu tako. 

Koju utakmicu posebno pamtiš?

- Tobol. Prva utakmica na kojoj smo imali navijače otkad sam tu. Bilo je 20.000 ljudi. Doživljaj, 19 godina, europska utakmica, a ja zabio dva gola. 

Djelovalo je da je 2:0 zalog za miran uzvrat, a onda je u Kazahstanu Hajduk doživio nokaut. Kako danas gledaš na rane iz Kostanaya?

- Mislim da smo čak uz dobre rezultate u ligi lako i zaboravili na to. Gzira se pamti, a Tobol se i ne spominje toliko koliko bi trebalo. Mi smo bolja momčad od Tobola i morali smo ih proći.  

Ono što mnogi pamte su tvoje suze nakon susreta s Lokomotivom na početku aktualne sezone. Nije ti tada bilo lako?

- Ušao sam u 80. minuti i vidim po zbivanjima na terenu da ću doći sigurno u šansu. Bio sam baš uvjeren. Igrači Lokomotive nisu mogli stati na nogama. To je bila prva utakmica nakon priprema. Bili su svi nespremni. Ušao sam, samo sam čekao. Došla je 92. minuta, rezultat 2:2, gledam koliko nas je ljudi došlo podržati i ja ga malo zeznem. Pogodilo me to.

Tip si napadača oko kojeg se uvijek nešto događa. Dojam s tribina je da ti vrlo malo treba da uđeš u šansu. Je li to stvarno tako i na terenu? 

- Mislim da je to moja najbolja strana. Ne znam što bih izdvojio kao svoju dobru stranu, ali istina je da se često nađem u prilikama. 

Za prvu momčad Hajduka u 30 utakmica zabio si devet pogodaka, a uz to imaš i tri asistencije. U prosjeku igraš (samo) 48 minuta. Zadovoljan ili ne?

- Mlad sam, napadač sam. To je osjetljiva pozicija. Stipe je na krilu, njemu se možda može malo više pustiti. Napadač i stoper su pozicije gdje se ne smije ništa prepustiti slučaju. S minutažom mogu biti sretan. U nekim sam situacijama bio tužan što nisam igrao, nekad sam sretan jer sam igrao nekoliko zaredom. Učinak? Rekao bih da sam mogao duplo više zabiti. Najbitnije mi je samopouzdanje, nekad mi manjka. Tu sam najviše ljut na sebe. Moram biti stabliziraniji u glavi. Mislim da će to s vremenom doći.

Aktualna je priča oko povratka Nikole Kalinića. S jedne strane njegov dolazak vjerojatno znači manju minutažu za tebe, a s druge je to igrač od kojeg se mogu neke stvari naučiti. Kako gledaš na to?

- Baš sam gledao u kojim je klubovima bio. To je doslovno karijera za poželjeti. Trener me više sada vidi na desnom krilu, Livaja se stavlja na mjesto napadača. Ako bi on došao, ne znam, vidjet ćemo.

Misliš li da je moguća solucija da u napadu zaigrate ti, Biuk, Livaja i Kalinić? 

- Sve je moguće. 

Koliko ti pomaže Marko Livaja?

- Od Livaje možeš svaki dan nešto vidjeti. Kako šutira, kako se kreće. Vidi se na svakom treningu zašto je najbolji u ligi trenutno. Lakoća zabijanja golova je njegova snaga. Tu je baš nadmoćan. 

U kojem dijelu igre imaš najviše prostora za napredak?

- Možda u tehničkom dijelu. Kontrola lopte i završnica. U svakom segmentu mogu biti bolji. Još sam mlad. Ja neke stvari izvučem na agresivnost, tehnički se moram popraviti.

Tko ti je najveći kritičar?

- Sam sebi, a imamo i analitičara koji nam šalje stvari koje smo morali bolje odraditi. Veliku ulogu ima i trener Dambrauskas koji nam ukazuje na rješenja u igri koja moramo popraviti. 

Igrački uzor?

- Cristiano Ronaldo. Volim radnike koji su primjer svima. Od napadača su mi dragi Benzema i Lewandowski. Njihove kretnje i završnica je baš odlična.

Koji trener ima najveću ulogu u tvom razvoju?

- Kada sam došao u Hajduka 2011. četiri-pet godina me trenirao Ante Bašić. On mi je ostao u sjećanju. Tu je potom bio Mislav Karoglan u juniorima 2. Tu nas je izvlačio, malo nas je bilo na treningu. Težak je to bio period. Radio je s nama individualno i na kraju Marijan Budimir koji me afirmirao za prvu ekipu. 

Juniore brzo čeka ogled s Atletico Madridom. Kako si doživio njihov europski nastup?

- Prošli su Bjeloruse i Shkendiju. Atletico je veliko ime. Mislim da će dosta ljudi doći pogledati tu utakmicu. 

I ti i Biuk prijavljeni ste za juniore. Je li moguća opcija da vas dvojica zaigrate protiv Atletica?

- Ekipa je dobra, funkcioniraju, ako se treneri dogovore neće biti problema. Momci su to izvukli. Zatreba li, odazvat ćemo se, ali mislim da je prva ekipa prioritet. 

Brzo se nastavlja HNL gostovanjem u Šibeniku. Ima li Hajduk snage za osvajanje toliko iščekivane titule prvaka?

- S ovakvom ekipom koja se stvorila prošlog ljeta tako nešto se od nas očekuje. Ne smijemo prosipati bodove lagano, pogotovo u malim utakmicama moramo pobijediti, a u derbijima što bude. Moramo dati sve od sebe. 

Uz prvenstvo tu je i kup u kojem je na papiru barem posao lakši. Dvije utakmice na Poljudu dijele vas od trofeja?

- Vjerojatno je. Ako prođemo Goricu, obje utakmice su na Poljudu. To nam je dodatan zamah. Doma, publika i koliko dugo se čeka trofej. Oboje nam je prioritet, ali kup nam je lakši za osvojiti. Ipak su samo dvije utakmice.

Imaš dugoročni ugovor s Hajdukom, ali svaki prijelazni rok je otvoren za sve opcije?

- Sad sam tu. Najbitnije je da odradimo pripreme što je bolje moguće. Meni je glava samo u Hajduku. Na ostale stvari ne mogu utjecati. Ne opterećujem se s time. Najbitnije mi je da treniram i napredujem. Želim najbolje s Hajdukom - zaključio je Ljubičić.