INTERVJU: 'Podigli smo vrijednost mladih igrača za preko 20 milijuna eura, osvojili trofej i puno naučili!'

Hajdukov trener Ivan Leko nakon završetka sezone podvukao je crtu i zaključio:

- Imamo činjenice, rezultate, a sada i dosta vremena pa se može nešto i reći. Činjenica je da je klub mene odlučio dovesti u trenutku kada smo bili drugi i da je Dinamo tada već bježao devet bodova. Mi smo od trećeg bili udaljeni pet, šest bodova, ne znam koliko. Tada nas je očekivalo i gostovanje u Osijeku u kupu. To je bila startna pozicija. Krajnja pozicija je da smo mi izgubili bod u odnosu na Dinamo. Mi smo se od treće pozicije udaljili petnaest bodova i sada je ta razlika 21 bod. Osvojili smo kup, trebamo se zapitati koliko smo to mi trofeja osvojili u zadnjih 10 godina. U tom natjecanju smo mi ove godine prošli Osijek i Koprivnicu, što možemo reći da nije lako. Još jedna činjenica je da smo mi u ovih pet mjeseci igrali s devet juniora, a to su Sigur, Brajković, Prpić, Letaj, Capan, Pukštaš, Ćubelić, Đolonga i Vušković.

Može li se za Sigura reći da je Vaše otkriće?

- Nije on moje otkriće, ja ovdje samo govorim neke činjenice. Svaka stvar se može gledati s jedne i s druge strane. Ti momci su bili ovdje i nisu igrali, a sada igraju. Možemo to sve gledati i s financijske strane, Luka Vušković u siječnju je vrijedio, ja bih rekao, oko tri ili četiri milijuna eura. Sada vrijedi sigurno deset do dvanaest. Možemo nastaviti, recimo, Rokas Pukštas u siječnju je bio igrač Solina i vrijedio je dvjesto tisuća, a ja bih rekao da sada vrijedi između šest i osam milijuna eura. Sigur, mali koji nije imao ni ugovor sada može biti A reprezentativac Kanade i U-21 reprezentativac Hrvatske, to je isto sigurnih dva do tri milijuna. Prpić je isto bio samo junior, a sada vrijedi tri do pet milijuna. Ne trebam ni spominjati Brajkovića i Capana. S ovim što sam rekao, sama razlika od početka godine do sada je preko dvadeset milijuna eura. To su sve činjenice. Nakon osvojenog kupa smo imali dobru analizu. Ovih naših šest mjeseci dijeli se na dva dijela, onaj prije i poslije Dinama. Do Dinama su i brojevi i performans bili loši, ali ovih posljednjih trinaest utakmica bitno su drugačije. Očekivani postignuti golovi po utakmici, očekivani primljeni golovi po utakmici, očekivani osvojeni bodovi po utakmici, sve je to na boljoj razini. Nogomet je postao takav da brojevi ne lažu i da se sve može mjeriti. Imali smo sreću što je bilo loših trenutaka iz kojih smo mogli puno naučiti. U dobrim trenucima ne učiš, u takvim trenucima svi misle samo kako su pametni. Mislim da smo svi puno naučili i da smo sada u puno boljoj situaciji nego što smo bili. Trebam napomenuti kako se sve ovo događalo bez prvog vratara Lovre Kalinića, prvog stopera Eleza, prvog desnog beka Mikanovića, bez prvog zadnjeg veznog Grgića i bez prvog krila Sahitija. To je isto činjenica. 

Jesu li ozljede igrača posljedica uvjeta u kojima trenirate?

- Uvijek kažem kako mišićne ozljede mogu biti od treninga, ali najbitnije ozljede nama su se dogodile zbog terena. Sahiti, Prpić, Kalinić, to su sve ozljede zbog terena. Moje ekipe su uvijek bile jako fizički spremne i uvijek smo imali najmanje ozljeda. Kod mišićnih ozljeda postoje tri faktora. Prvi je faktor trening, drugi je faktor odmor, a posljednji je faktor prehrana. Da bi neki igrač bio spremam, sva tri trebaju biti u ravnoteži. Netko može trenirati odlično, ali ako netko izlazi do tri ujutro vani i popije deset piva pa mi se sutra povrijedi na treningu, što da kažem. Trebamo kroz ovu priču uvjeriti igrače da je to put koji je potrebno prijeći kako bi bio spreman. Nama su najspremniji igrači oni koji stalno treniraju kao što su Melnjak, Krovinović, Pukštas, Mlakar… Ti momci nisu propustili trening i fizički su najspremniji. Za Hajduk se često govorilo da je ekipa do 60. minute. Mi smo počeli dobivati utakmice u drugom poluvremenu. U Koprivnici, Kranjčevićevoj i jučer, u više navrata smo utakmice pobjeđivali u drugom dijelu. Mi smo u prvih šest mjeseci trčali u prosjeku bez vratara 105 kilometara, a sada trčimo 109 kilometara. Sve se promijenilo nakon one utakmice u Maksimiru, tako i način treniranja. 

Priča o igranju s trojicom ili četvoricom u zadnjoj liniji puno se potencirala pa tako možemo reći kako nije samo prijelomna ta utakmica s Dinamom, već i promjena sustava?

- Ta promjena sustava se tada otprilike i dogodila. Nije samo došlo do promjene sustava, već i do načina igre. Kada radimo analizu, pričamo isključivo o brojevima. Ne želimo stvari uljepšavati riječima, već želimo znati kakva je prava slika. Hajduk je u prvom dijelu sezone imao broj očekivanih ostvarenih bodova po utakmici 1,81. To znači da je performans bio takav da si po utakmici trebao osvojiti 1,81 bod. Mi smo u tom dijelu imali rezultate iznad očekivanja s oko 2,1 bodom. Nadalje, u mojih prvih šest utakmica broj očekivanih ostvarenih bodova po utakmici bio je 1,58. Zadnjih dvanaest taj broj je bio 2,07. Onda kada to sve uzmemo u obzir, dobijemo rezultat od 1,91, koji kada usporediš s prvim dijelom sezone je bolje za 0,10. To su sad možda dosadni brojevi, ali to je tako. Možemo ovako i nastaviti. Mladi su upisali 1200 minuta u prvom dijelu sezone, od kojih je Biuk imao 1115 minuta, u drugom dijelu taj je broj znatno veći.

Koliko je ta povećana minutaža mladih bila u planu?

- Sigurno nije bio plan da igra devet juniora. Ja ne znam koja je ekipa u takvoj situaciji nešto osvojila. Bio je plan da njih sedam ili osam otiđe na pripreme pa da ćemo onda vidjeti hoće li se prilagoditi. Dosta njih je nakon priprema ušlo u konkurenciju. To su Vušković, Prpić, Pukštas, Capan i Brajković. Nakon što je otišlo nekoliko igrača, bio je plan da oni nadopune njihova mjesta uz još četiri ili pet pojačanja. Onda je iskočio i Sigur, nakon što zbog pravila nije mogao putovati u Ženevu. Letaj je isto ostao nakon što je otišao Čolina. Dio je bio planski, a dio ne. Sigur se slučajno dogodio. On će ostati na poziciji desnog beka, iako je on nama uvijek iz juniora dolazio predstavljen kao zadnji vezni. Tko bi bio lud sada ga mijenjati s te pozicije. 

Mislite li još da Sigur ne može na desnom beku napraviti karijeru?

- Moje je mišljenje bilo da će veću karijeru napraviti na poziciji zadnjeg veznog. Nisam mislio da na poziciji desnog beka neće ništa napraviti. Možda da ga sad stavimo na poziciju zadnjeg veznog bi počeli gubiti i on bi ispao smiješan. Nogomet je jako dinamičan, ja sam to naučio od pametnijih i starijih od sebe. Možda do sada nisam dovoljno koristio tu riječ, a u biti je trebam često koristiti. Svaki put kada mi pričamo, onda se treba naglasiti da je to u ovom trenutku. Znači, u ovom trenutku mislim da je to tako. Recimo, u ovom trenutku mislim da je Rokas Pukštas odlična osmica koja može igrati i u Anderlechtu i u Club Bruggeu i tako dalje. Hoće li on to za tri mjeseca prerasti ili će potonuti? Nogomet je dinamičan, mi to ne možemo znati. 

Istina, ali neke odluke moraju se donijeti odmah. Mi ćemo za pet dana znati je li Lovrencsics bivši i jesu li Sigur i Mikanović opcije za poziciju desnog beka.

- Sigur je nama ozbiljna opcija za onih petnaest, šesnaest najboljih igrača. Kako bi se reklo 'first choice players'. Dobro je to kada ti igrača možeš koristiti na više pozicija.

Zanimljivo je pitanje vratara. Vaša odluka je bila da brani Lučić.

- Da, meni je možda žao što to nisam odmah odlučio. Vratar ti je pola ekipe. Prisjetimo se samo Real Madrida u Ligi prvaka. O kome se priča poslije svake utakmice? O Courtoisu. Klopp je rekao da je znao da je Alisson toliko dobar da bi ga platio još i više. Bez Alissona Klopp nije osvojio ništa. Nije samo do toga što Alisson bolje brani od opcija koje je prije imao, nego ima i karakter od kojih su i oni oko njega sigurniji i bolji. Ja ne kažem da je nama problem bio Sentić. Bitno je da sada postoje automatizmi rada, zbog toga smo i napravili rezultat. Igra Borevković, ostane čista mreža. Igra Ferro, opet čista mreža. Ista stvar i za Vuškovića, Letaja, Melnjaka i sve druge. Možda smo našli ono što nam svima najviše odgovara. 

Je li u odabiru Lučića presudila njegova igra nogom?

- U prvom trenutku ne. Jednostavno je trebalo nešto promijeniti jer je bilo loše. Vladao je totalni nemir. Onih prvih petnaest minuta u Maksimiru je nešto najgore što sam doživio. Svaki napad bila je panika, moralo se nešto mijenjati. Svaki njihov udarac završio je u mreži. U Maksimiru smo izgledali dramatično, a zanimljivo kako je u toj utakmici Dinamo imao 0,9 očekivanih postignutih golova. Postigli su na kraju četiri, mogli su i osam, a statistika pokazuje očekivani broj golova od samo 0,9. Dođe nam ovdje Šibenik i dva puta nam prijeđe centar. Jednom su postigli pogodak, a u drugom su navratu imali mrtvu priliku. Odemo u Istru i isto ni iz čega primimo pogodak po sredini gola. Vjerujem kako dobra obrana i dobar posjed cijeloj ekipi daje samopouzdanje. Odlučili smo tako probati s Lučićem. On nam može dati dobar posjed i drugačiji način obrane koji nam može služiti kao oslonac za nešto više. 

Na stoperskim pozicijama bilo je previše individualnih grešaka. Previše su naši stoperi protivnicima servirali šanse.

- To je dijelom i do načina igre jer tko god bi igrao, mi bi djelovali loše. Sada se postavljaju pitanja kada ne igra Toni Borevković. Awaziema sada treba ostaviti jer je ludilo. S Vuškovićem je sve to bilo specifično. Kada momka vidiš na treningu, pomisliš kako je grijeh ne stavljati ga u igru. Istovremeno ti znaš da je on još dijete koje ti može uzeti utakmice. Vušković nam je uzeo Lokomotivu na Poljudu i Rijeku na Rujevici. Nije ni prirodno da momak od šesnaest godina igra. Zbog spleta okolnosti i količine njegova talenta se to sve tako odigralo. 

Ako ćemo pričati o ozbiljnijem pohodu na Europu i na titulu, koliko od tih mladih može igrati u tako ozbiljnoj momčadi?

- Jako volim pratiti europski nogomet. Sada je jednostavno u trendu da mladi igraju. U Realu imamo Viniciusa, Rodriga, Camavingu, Valverdea, Tchouamenija... To je pet, šest potencijalnih startera. Razlika je biti mlad s 18 i sa 22 godine, to je ogromna razlika. Mi smo ovdje osvojili titulu 2001., srećom svi smo bili momci od 22 godine. Razlika je kada ti još uvijek možeš igrati i za juniore. Sigur, Letaj, Prpić, Capan i ostali su još juniori. Vušković još nije ni to već kadet. To je premlado, ja kad gledam ne vidim ekipu s pet juniora nigdje na svijetu da osvaja. 

Koliko je teško ili lako voditi momčad koja ima igrača kao što je Marko Livaja?

- Prije svega, lijepo je u ekipi imati Marka Livaju jer je to igrač nevjerojatne kvalitete. Kada ti ne idu automatizmi, kada ne znaš di ćeš, on ti je taj igrač koji te može izvući. Onda trebaš uklopiti druge da bi iskoristio Marka Livaju na najbolji mogući način. To je samo jedan veliki plus i jako sam sretan što je Marko ovdje. Mi ne živimo od toga da ti nekom loptu gurneš kroz noge na centru, već od golova. On postiže golove i asistira. Jednostavno je najbolji igrač lige.

Koliko su te njegove karakteristike i karakteristike drugih igrača utjecale na tu promjenu u igri koja je na kraju dovela do ove pozitivne serije?

- Utjecale su puno. Ja sam sada isto puno pametniji. Prije sam gledao utakmice Hajduka iz daljine i bez analize. Gledao sam isključivo iz ljubavi. Kada sam došao ovdje, shvatio sam da je Hajduk često igrao s Melnjakom nisko, Biukom široko i tako dalje. Sa svima pričaš i kažu da im tako odgovara. Nisam ja ovdje odabirao sustav koji igračima ne odgovara. Sve je to bio dogovor. Onda imamo tri špice u Livaji, Mlakaru i Kaliniću. Meni je grijeh da igra samo jedan od njih, a u formacijama 4-2-3-1 i u 4-3-3 igra samo jedan. Mlakar sada igra, ali igra na krilu. To se dogodilo spletom okolnosti, baš kao i u slučaju Sigura. U prvom dijelu, kada se igrala neka od tih formacija Mlakar nije bio starter jer su tu bili Biuk i Sahiti.

Kada ste došli u Hajduk jeste li mislili da je formacija 3-5-2 najbolja opcija?

- Sigurno. Što sam ja vidio u Hajduku i preko komunikacije s igračima, tako mi je izgledalo. Nisam ja lud da ću forsirati nešto u što igrači ne vjeruju. Ja sam na kraju preuzeo odgovornost. 

U kojem trenutku ste shvatili da su igrači pod stresom kada čuju da će se igrati s trojicom u posljednjoj liniji?

- Ti to jednostavno vidiš i osjetiš. Kada imaš loš rezultat, onda tražiš to nešto što je krivo. U tom trenutku mi je bilo lakše reći da je 3-5-2 kriv, nego neke individualne greške. Ja kad kažem da nam je netko uzeo tri boda u ovoj ili onoj utakmici, ja s tim te igrače ubijam. Lakše je onda preuzeti odgovornost na sebe i izbjeći bacanje tereta na igrače. 

Je li ovaj dosadan nogomet sada jako udaljen od onakvog nogometa kakvog vi želite igrati?

- Nije puno daleko. Još uvijek je naša igra malo prepasivna. Meni je utakmica Hajduk - Dinamo bila dosadna, kao i većina derbija. Nema udaraca na gol, blok ide na blok. Da sam ja na toj utakmici bio na tribinama, sigurno bih se zapitao što je ovo. Meni je isto sve jasno i da sam se ja na malo drugačiji način izrazio možda se to pitanje o dosadnom nogometu ne bi pet puta ponavljalo.

Što kažete na vaganje svake sitnice i seciranja svake izjave od strane javnosti. Mislite li da to treba bit tako? Isto tako nikada naknadno niste željeli objašnjavati svoje izjave. Zašto je to tako?

- Zato što mislim da ljudi s kojima pričam to shvaćaju baš onako kako sam ja mislio. Sigurno ću u budućnosti malo pripaziti, ali ja se ne pripremam za pressice kako bi nekome prodavao priču. Nastojim pričati o onome u što vjerujem i o onome što osjećam. Mi imamo osam utakmica čistu mrežu, netko onda može reći kako imamo ludilo obranu. S druge strane netko se može zapitati gdje su golovi. Recimo, uvedeš igrača u 60. minuti i on postigne pogodak za pobjedu. Netko će reći kako je zamjena bila pun pogodak, a netko će se zapitati zašto taj igrač nije počeo od prve minute. Bilo je puno trenutaka kada me ljudi nisu razumjeli, nastojat ću se korigirati. 

Je li to ovdje dosta izraženo u odnosu na inozemstvo? Mislite li da je to dio mentaliteta i da bi ljudi trebali imati drukčiji sklop u glavi?

- Mislim da se naši ljudi ne trebaju mijenjati. Očigledno da svi koji smo u ovom poslu trebamo pripaziti da budemo jasniji. Mi jesmo specifični, ali ja ne mogu biti ponosniji što sam odavde. Koliko se puta mi rugamo da smo slani, zato i jesmo uspješni. Iz tog razloga di god dođemo mi pobjeđujemo. Jednostavno, pokušat ću se korigirati i biti jasniji, ali neću vam prodavati pamet. Neću vrijeđati inteligenciju ni emociju ljudi. 

Razgovarate li sportski direktor Nikoličius i vi? Smije li on bez vas dovoditi igrače?

- O svemu pričamo. Predsjednik, direktor, skauti, svi pričamo. Svatko radi svoj dio zadatka. Sada se možemo vratiti na komunikaciju. Ponovno, netko može reći da glumim frajera i da se mičem od njih, a s druge strane netko može reći da sam skoncentriran i da smo ozbiljan klub u kojem svatko radi ono što mu je predviđeno. Sve se može interpretirati drugačije. 

Benrahou je ugodno iznenađenje. Nikoličius je bio na meti javnosti zbog njega i Anella ka su tek došli.

- Mi smo Benrahoua doveli da igra poziciju između linija iza Livaje. Šteta što nije mogao odmah to pokazati jer nismo tada imali ni posjed ni samopouzdanje, a on je igrač kojemu treba dobra igra ekipe. Kad god ostatak momčadi igra lošije, kao u prvom dijelu u kupu u Koprivnici, on se ne vidi. 

Gdje vidite Hajduk u odnosu na Europu? Sada nas očekuju kvalifikacije za Konferencijsku ligu. Nama je po publici i tradiciji mjesto u skupinama, ali što se tiče igračke kvalitete gdje nas vidite?

- Koeficijent nije tu gdje je radi ničega. Kad vidim da srpska liga ima jedan klub direktno u Ligi prvaka, a drugog u kvalifikacijama. Kad vidim da tri belgijske ekipe igraju četvrtfinala i kad vidim Gent koji te izmete na pripremama. Nije to sve slučajno. Ne trebamo se sakrivati, treba se reći da je bilo loše. Ne smijemo tražiti izlike. 

Koliko nama treba da bismo se mogli malo ozbiljnije uključiti? Brzo dolaze kvalifikacije.

- Mislim da nama fali malo, ja sam u to uvjeren. Mi po našoj tradiciji sebe cijenimo i nikad ne damo onome drugome da bude bolji. Često se postavljamo kao da ćemo ih izmesti, ali postoji razlog zašto su oni nositelji, a mi ne. Mi ćemo se sigurno dignuti. Hoće li to biti za jednu ili za dvadeset godina kada ćemo mi postati nositelji, ne znam, ali će se dogoditi. 

Da Hajduk sada uđe u skupine Konferencijske lige, hoće li mu se dogoditi isto kao i u sezoni kada ste s Club Bruggeom bili dobri u Europi, ali je patilo domaće prvenstvo jer su se zaredale ozlijede?

- To nam je bila najbolja godina. Titulu smo izgubili u studenom nakon što su na našem terenu igrali Belgija i Japan. Bio je pljusak, uništio se teren. Mi smo od prosinca sve do ožujka izgubili na domaćem terenu jedanaest bodova. To je bila moja najbolja sezona, igrali smo odličan nogomet. Molio sam tada predsjednika za novim travnjakom kojeg je on na kraju obećao na početku doigravanja. Kada je došao novi travnjak, pobijedili smo svih pet utakmica i tako uzeli najviše bodova. 

Ukoliko se Hajduk plasira u Konferencijsku ligu, koliko bi, s obzirom na kadar, mogao igrati na dva fronta?

- Mora moći. Zato je bitno imati šesnaest, kako volim reći, 'first choice players'. Znam da vam je ponekad dosadno kada ne mijenjam ili kasno mijenjam. Meni je to sve jasno, ali moje iskustvo je da s manje mijenjanja igračima daješ te potrebne automatizme i samopouzdanje. Ja jako volim brojeve. Jednom sam sa svojim pomoćnicima izvukao podatke o prvacima svih liga petica kako bih vidio što je svima zajedničko. Ono što im je bilo zajedničko je da su koristili najmanje igrača i primali najmanje golova. Kada mi gledamo te najbolje svjetske ekipe, mi odmah znamo desetak igrača koji će sigurno igrati. Pogledajmo, recimo Dinamo i Rijeku, ti znaš tko će igrati. 

Ljudima nije sjela ona vaša izjava o tome kako je Dinamo za Hajduk svemirski brod.

- Ja sam to rekao za Dinamo u trenutku kada su oni imali više od deset bodova prednosti. Dinamo je imao četiri igrača u Kataru, četiri najbolja U-21 igrača i najveći budžet. Dinamu po realnoj situaciji ne možeš konkurirati, ali u nogometu nema pravila i zato je nogomet zanimljiv. Mi u tom trenutku nismo mogli dobiti nikoga, a mene netko pita što radi Dinamo. Briga me što rade kad imamo vlastitih problema. Ali ponavljam, u nogometu ne pobjeđuje novac.

U vašoj trenerskoj karijeri koji vam je trofej najdraži, a do kojeg ste došli najteže?

- Najdraži trofej mi je prvenstvo s Club Bruggeom. Tada sam bio mlad, nitko i ništa. Osvojili smo prvenstvo na takav način da je to bilo nemoguće. To mi je ujedno bio i prvi trofej. Ovaj kup ću cijeniti puno, mislim da ću ga više cijeniti s vremenom. Bilo je mnogo trenera boljih od mene koji nisu bili u prilici da nešto osvoje, zato trebaš sve cijeniti. Ja se nadam da je ovo početak, nadali smo se da možemo nešto 'ukrasti' i ove godine, ali smo puno naučili. Veselim se početku nove sezone.

Bi li vam titula s Hajdukom bila najdraži trofej?

- Da, 100 posto.