Uoči dolaska Hajduka, Slaven Belupo ušao je u finale Hrvatskog kupa. U polufinalu je na Kušek Apašu nakon 120 minuta i 'lutrije' jedanaesteraca poražen Osijek. Zadovoljan je i Ivan Dolček, nekadašnji igrač Hajduka koji je ove sezone važna karika kluba iz Koprivnice.
- Bilo je slavlja, ludila. Dosta mladih igrača nije ni svjesno što smo postigli. Svi su sretni, ne događa se svaki dan - priča nam Dolček dan nakon prolaska u finale.
- Ušli smo dosta bolje nego u prošlim utakmicama. Bili smo dominantniji. Tijekom utakmice izgledalo mi je kao da je Osijek htio produžetke. Gol je visio u zraku.
Iz igre si izašao u 64. minuti. Koji je bio razlog?
- Htio sam pomoći ekipi koliko sam mogao. Trener je tako odlučio, nema nikakve ljutnje. Svi koji su ušli s klupe zadržali su isti ritam.
Jutro iza utakmice s Osijekom trener Mario Kovačević zakazao je trening. Je li itko mogao trčati nakon iscrpljujuće borbe u srijedu?
- Dio igrača bio je na infuziji. Lagana trka, da se zakrpaju ozljede i čim prije vratimo u život.
Hoće li fizički aspekt igrati bitnu ulogu u subotnjem dvoboju?
- Vjerojatno će igrati ulogu, ali nećemo tražiti alibije. Bacat ćemo se na glavu. Tko god bude igrao, dat će maksimum. Bit će pun stadion. Očekujem da će navijači biti 50-50. Vjerojatno ćemo imati vjetar u leđa. Navijači su najveća snaga Hajduka.
Imate i vi navijače zanimljivog imena, Podravske štuke?
- Klinci su to, interesantni, zanimljiva priča.
Kakav je tvoj osjećaj uoči utakmice s Hajdukom? Na Poljudu si ipak proveo dio karijere, jesi li možda posebno motiviran?
- Kao i za svaku utakmicu, motiviran sam. Hajdučka epizoda je već dosta iza mene, u Belupu mi je odlično. Volim Hajduk, to se zna, ali dat ću 100% u subotu.
Kako si zadovoljan svojim igrama?
- Imam tri gola i tri asistencije do sada. Dosta smo ekipno odradili dobrih stvari. Fali mi još koji gol. Ako ću zabiti u subotu, bit ću sretan.
Koja je tajna Kovačevićevog Belupa?
- Tajna je dobra igra, dobra prehrana, dobar san i dobar trening. Imamo veliku vjeru u momčadski duh. Naš trener je sve doveo u red.
O tvom boravku na Poljudu može se napisati knjiga. Doživio si Gziru, osvojio kup, zatim igrao finale protiv 'bijelih' kao posuđeni igrač Šibenika, a svojim golom praktički si smijenio nikad prežaljenog Valdasa Dambrauskasa. Kako gledaš na sve to iz današnje perspektive?
- Imam veliku emociju prema 'bijelima'. Na Poljudu sam doživio 'toplo-hladne' situacije, ali to je iza mene i ne bih se previše osvrtao.
Kakav ti se čini Hajduk?
- Iznimno respektiramo Hajduk. Možemo se boriti. Imaju super individualce. Prvi su, možda ne igraju dobar i atraktivan nogomet, ali tko te pita.
Mnogi će reći da Belupo igra ljepše od Hajduka?
- Definitivno. Neki neutralan promatrač da pogleda utakmice jednih i drugih vjerojatno bi rekao da mi igramo ljepše.
U Belupu si kao posuđeni igrač slovačke Dunajske Strede. Koji su planovi za dalje?
- Taj dio radi moj menadžer. On radi taj posao. U Belupu mi je prelijepo. Drago mi je što sam se vratio. Belupo je moj klub. Od početka je bilo dosta teško. Dolaskom novih igrača i trenera Kovačevića sve se počelo mijenjati. Digli smo igru, svoje samopouzdanje i to je donijelo dobre rezultate.
Jesi li proteklog ljeta imao i drugih opcija?
- Bilo je drugih ponuda. Neke je odbio klub (Dunajska Streda), bilo je i većih imena, ali nisu se mogli dogovoriti. U Belupo sam došao, trebao sam i financijski malo se 'spustiti', ali to nije problem. Došao sam zbog minutaže. Drago mi je što je tako ispalo.
Kako gledaš na dosadašnju karijeru, jesi li mogao više ili drukčije neke stvari?
- Gledam nogomet više kroz emociju i ljubav. To mi je važnije nego da igram negdje bez emocije. O financijama ne razmišljam. Mogao sam sigurno bolje, ali ne žalim ni za čim.
Tko će biti prvak, tko je najmanje loš?
- Najdraže bi mi bilo da Hajduk bude prvak. Možda hoće, možda neće. Kada gledam utrku na vrhu, izgleda mi kao da su se Hajduk, Rijeka i Dinamo posvađali i nitko ne želi osvojiti. Ali, mislim da će Hajduk na kraju osvojiti titulu - zaključio je Dolček.