INTERVJU 'Vitali me došao gledati na trening, a zbog pravila FIFA-e ne mogu zaigrati za reprezentaciju'

Marin Jakoliš igra nogomet života. Na drugom kraju svijeta, u dalekoj Australiji, nekadašnji ofenzivac Šibenika i Hajduka pruža sjajne partije. U Australiji je već godinu i pol dana. Prvo je kao posuđeni igrač Angersa jednu sezonu proveo u Melbourne Cityju, a od ljeta prošle godine je u Macarthuru. Statistika mu je impresivna. U 20 utakmica, sedam golova, osam asistencija.

- Sve je dobro, treći smo na ljestvici. U Macarthuru sam osvojio i prvi trofej u karijeri. Ne mogu virovat da sam to uspio tek s 28 godina - priča nam Jakoliš koji u Macarthuru uživa u nogometu.  

- Klub se nalazi malo izvan Sydneyja, a osnovan je 2019. godine. Skroz je dobar za australske standarde, ima sve što igraču treba. Nije kao Melbourne City. Tamo je bilo drugačije. Kad me zvao Sam Krslovic u Macarthur nisam puno dvojio. Drugačije je kad je predsjednik Hrvat. Očekivao sam da će biti dobro, ali ovo je iznad svih očekivanja. Da mi je netko rekao da ću imati ovakve brojke, rekao bih mu, 'daj mi to za cijelu sezonu'. Dobri igrači, dobra ekipa. Sve se poklopilo.

Macarthur je trenutno treća momčad lige, a trener je nekadašnji australski reprezentativac Mile Sterjovski. Bio je odličan igrač, a kakav je Mile kao trener?

- Imao je odličnu karijeru, a kao trener jako je smiren. U ovih nekoliko mjeseci nije povisio glas. Puno zna, sve znaš unaprijed. Nisam očekivao da je ovako dobar. 

Onda zasigurno i on ima 'prste' u tvom procvatu?

- U potpunosti mi vjeruje da radim ono što hoću. Što osjetiš, to igraš. Obrambeno svi znamo što radimo, ali kada se dođe u zadnju trećinu onda je na igraču da igra na 'feeling'. Tu trener ne može puno pomoći. 

Jesi li ikad u životu igrao bolji nogomet?

- Mislim da je Šibenik bio nešto najbliže, ali tamo je bilo drukčije. Branili smo se pa onda na kontre. Ovdje u napadu imamo potpunu slobodu. Valerie Germain je tu, igrao je za Monaco, Marseille, Montpellier, pravi napadač, zna zabit gol. Odličan je i Jed Drew. Mislim da smo nas trojica od 29 zabijenih golova sudjelovali u 25. Zabili smo 29 golova, a nas trojica smo sudjelovali u 25.

Zaustavlja li te itko na ulici ili si 'anonimac' na ulici Sydneyja? 

- To je najveća prednost. Nitko ne zna tko si, što si. Velik grad. Tako je i u Melbourneu. Ako ćeš na večeru, na more, nitko ne zna tko si. U bilo kojem klubu gdje sam igrao svi su me znali. Ovdje je drukčije. Kada se izgubi, analizira se i idemo dalje. Nema drame. 

Kakva je kvaliteta australske lige?

- Kada sam došao bio sam iznenađen. Jako su agresivni, puno trče. Stranci su ti koji rade razliku, ali domaći igrači su vrlo snažni i nema labavo. To me prošle godine malo iznenadilo, nije zezancija. Mislio sam da će biti lakše. Možda je to bolje, moja je glava takva da bih se opustio. Tehnički smo mi za njih avioni, ali oni će te ako treba 'udarit' tri puta kako bi te zaustavili. 

Kako si uopće završio u Australiji?

- Kad sam bio u Angersu rekli su mi da ne računaju na mene. Nije bilo puno izbora. Jedan menadžer Francuz me zvao i rekao da zanima li me Melbourne City s obzirom da imam australsku putovnicu. Prošao sam puno svijeta, rekao sam zašto ne. Želio sam igrati. Dogovorili smo posudbu. To mi je najbolji potez u karijeri nakon Šibenika. 

Na polusezoni si bio najbolji igrač australske lige, a spominjala se i mogućnost da zaigraš za njihovu reprezentaciju. Ima li vijesti po tom pitanju?

- Bio sam na pretpozivu, ali FIFA ima dva uvjeta. Jedan je da ti je netko od obitelji rođen tu, a drugi da sam tu barem pet godina. Ja nemam nijedan od ta dva uvjeta. Baka je živjela u Australiji, moj otac tu je živio 15 godina, ali to nije dovoljno. Nismo ništa riješili. Sada se pokušava naći neka iznimka. Tony Popović je izbornik, Hrvat je. Top trener, osoba. Baš mislim da bi mi odgovarao. Nešto u stilu Paola Tramezzanija. Nogometni fanatik. Pričali smo poslije utakmice protiv Melbourne Cityja. Top lik.

Ako već ne možeš za Australiju, možeš za Hrvatsku. Nadaš li se možda pozivu Zlatka Dalića?

- Kada sam bio u Šibeniku imao sam nade. Normalno da želiš jednog dana zaigrati u reprezentaciji. Bio sam top pet igrača lige. Nisam ostao razočaran, ali... Osjetio sam U-21 kada smo igrali Europsko prvenstvo. Lijep je osjećaj. Normalno da mi je to san. Znam da ima puno ljudi na mojoj poziciji, ali uvijek ideš prema tome da se to ostvari.

Ugovor ti ističe na kraju sezone, ima li naznaka o produženju?

- Svaki dan govore da se moramo čuti za novi ugovor. Lijepo mi je. Ako bude sve kako treba, ostat ću. 

Razmišljaš li o povratku u Europu?

- Kad sam bio u Europi nisam nikad mislio da ću doći ovdje. Sada sam vidio ovu stranu, puno je više život od nogometa, život drugačiji. Navikavaš se na druge ljude. Nijednu opciju ne isključujem, u nogometu je sve moguće. 

Uspiješ li pratiti HNL s obzirom na vremensku razliku?

- Rijetko što pogledam uživo, ali ujutro kada se probudim pogledam sažetke. Tu i tamo pogledam utakmicu Lige prvaka, ali rijetko, više pratim HNL.

Kako gledaš na 'svoja' dva kluba, Šibenik i Hajduk, a kako na ostatak lige?

- Šibenik top s Osijekom, iznenađujuće, nisam očekivao da će uzeti u Osijeku. Zaslužuju ostati u ligi. Pogledao sam Rijeku koja igra jako ozbiljan nogomet. Žao mi je što Hajduk nije pobijedio protiv Slaven Belupa. 'Livi' nije ima svoj dan, nije napravio ono što radi svaku utakmicu. Ostaje žal. Dinamo klasično, ubace u višu brzinu i riješe utakmice. Vidi se da je to klasa više.

Što kažeš na Marka Livaju, je li Hajduk previše ovisan o njegovoj inspiraciji?

- Igrao sam s njim dvije godine. To je majstor, doktor baluna, pravi čovjek. Da ga imam u ekipi i ja bih računao da će on riješiti sve. Ove godine ako žele osvojiti trebalo bi puno više pomoći. Imaš daleko najboljeg igrača lige. On će zabiti gol, asistirati, ali kada su na njemu trojica igrača mora netko drugi napraviti razliku. Mi očekujemo to zbog svega što je radio zadnje dvije godine, ali i on je čovjek od krvi i mesa, ima dana kad ni njemu ne ide sve kako je zamislio. Čuli smo se nedavno, prije deset dana. Nas dvojica pričamo o svemu, smatram ga prijateljem. 

Malo je poznato da te dok si bio u Šibeniku došao gledati aktualni sportski direktor Hajduka, Francois Vitali... 

- Imao sam 15 i po godina. Bio sam u juniorima Šibenika. Došao je s Tonćijem (Martićem) u Šibenik. Stigao je gledati trening u Crnici. Nakon treninga smo se upoznali, rekao mi je da dolazim u Lille. Nakon dva tjedna sam bio u Lilleu. Top čovjek, top lik. Jako puno zna o nogometu. Pomogao mi je u svemu. Smjestio me, brinuo se o meni. Velika stvar je što je on u Hajduku.

Kakav je Vitali lik?

- To je čovjek koji zna naći dobrog igrača. Tako je u Lilleu doveo par igrača koji su poslije transferirani za milijunske cifre. Otišao je potom u Cercle Brugge, a ja u Austriju. Bilo mi je jako drago čuti da je došao u Hajduk. Moj menadžer Tonći dobar je s njim. Vrijedi puno, može pomoći.  

Koji su kratkoročni ciljevi, može li Macarthur do dvostruke krune?

- Osvojili smo kup, bilo bi dobro da osvojimo prvenstvo. Mislim da sam se dobro pokazao u Australiji, napravio ime. Radujem se novim izazovima - zaključio je Jakoliš.