INTERVJU: Vukas otvoreno o Diamantakosu, Jakolišu, Gyurcsu, Juriću, suradnji s Kepčijom i kako klubu vratiti izgubljeni autoritet

Nakon pobjede nad Varaždinom, a uoči susreta s Goricom, popričali smo s Hajdukovim trenerom Harijem Vukasom o svim aktualnim temama. Krenuli smo od toga kolika je razlika biti pomoćnik u odnosu na sadašnju ulogu...

- Razlika je velika. Kao pomoćni trener ti si dio stožera, odrađuješ svoj dio posla, sugeriraš, daješ prijedloge za neke stvari, ali na kraju ipak o svemu odlučuje glavni trener. Za mene je jako dobro što sam bio na obje funkcije tako da ih mogu razlučiti. U aktualnom slučaju mi je uloga pomoćnika pomogla jer sad dobro znam igrače, njihovu kvalitetu, mane i vrline, čak i s psihološke strane kako im pristupiti. Svaki igrač je jedinka za sebe, poznajem ih u dušu i upravo to mi je najviše pomoglo.

Koliko je za uspjeh momčadi ključan sustav igre, primjerice, hoće li to biti 3-5-2 ili 4-2-3-1?

- Svi treneri, pogotovo u moderno vrijeme, se bave tim sustavima. Ja im ne želim robovati. Imam osnovnu ideju, ali uz nju je najvažnije svakoga igrača staviti na pravo mjesto, tamo gdje se najugodnije osjeća i gdje najviše može dati. Najvažniji su mentalitet i kultura rada, kroz koje ćeš ih usmjeriti ka određenom sustavu. Bit je da treniraš onakav nogomet kakav želiš igrati. Svi mi imamo sustave koje preferiramo, ali važno je i da se igrači u njima prepoznaju. 

Koji je po Vama glavni razlog što je momčad na kraju prošle sezone zauzela tek peto mjesto?

- Ne znam, izgledalo je kao da je taj pritisak osvajanja drugog mjesta bio uteg koji je utjecao na naše igrače.

Vi ste bili dio kadra Hajdukove šampionske momčadi iz 1992. pa onda opet i one iz sezone 1994/95 kada je osvojena dupla kruna. Nije li i tada bilo pritiska?

- Prošlo je puno godina, dosta toga se promijenilo. Generalno bismo svi trebali prestati živjeti u prošlosti. Naravno da je lijepa uspomena na sedamdesete, europske utakmice iz osamdesetih i taj dio devedesetih godina, ali ovo su neka druga vremena. Cijeli se nogomet promijenio. I drugi ulažu, troše, dovode kvalitetnije igrače...

Ali kako danas napraviti taj klik? Dinamo ima kvalitet, ali što je s porazima od slabijih momčadi?

- Ovako ja to tumačim: kad momčad ima atmosferu, rezultat i igru, tada je automatski 20-30 posto bolja i kad odigra malo ispod svojih mogućnosti. Jer protivnik te respektira. Ovako kad si u lošem ritmu, ti si u grču, a protivnik vidi svoju šansu, hvata te u raskoraku i kaže: 'Ma koji Hajduk, ajmo mi ovo dobit'. U nogometu je pritisak uvijek prisutan, ali rezultatima protivniku usađuješ respekt. Želja mi je vratiti upravo taj autoritet, postići ga kroz igru.

Za početak bi puno značilo svladati Goricu u gostima, kasnije je nešto lakši raspored... 

- Rekao mi je jedan prijatelj: 'Di je ona liga 16 pa imaš četri-pet lakših utakmica?' U ovoj ligi od deset klubova su sve teške i zahtjevne, a raspored ne znači ništa. Serija lakših utakmica jednostavno ne postoji. Gorica je iskočila jer je došla do kontinuiteta. To su ekipe koje igraju bez pritiska, mi ih respektiramo, pokazali su i prošle sezone da je to nezgodno gostovanje. No, ipak je ono što se događalo lani samo brojka na papiru. Ako je ikad bilo vrijeme da to prekinemo, onda je sada. U jako smo dobrom ritmu.

Istina, Varaždina ste pobijedili, no prethodno ste od Galatasaraya ispali...

- Da ne bi netko pomislio da se Hajduk zadovoljava tim rezultatom, a izgubili smo. Ja sam nezadovoljan! Mi tamo nismo išli samo da bismo ostavili dojam. Danima sam sa suradnicima govorio igračima kako imamo šansu za prolaz u toj jednoj utakmici. Iskreno sam vjerovao. Tako smo se i postavili, ali nažalost nismo iskoristili neke situacije, što bi dodatno zakompliciralo utakmicu. No, pokazalo se da momci mogu na toj razini odigrati susret. Pokazali smo nivo ispod kojega ne smijemo ići, a tu sam poruku pokušavao prenijeti igračima uoči Varaždina. Želio sam kontra Varaždinaca od prve minute dobiti taj gard na terenu. Više nema cici-mici. Želimo kulturu rada na treningu i utakmice na kojima se daje maksimum.

Možete li usporediti atmosferu u Hajduku i Galatasarayu, gdje ste također bili pomoćni trener?

- U Turskoj nema sredine, kao ni kod nas. Dobiješ par utakmica, svi lete. Nakon dva-tri lošija rezultata, sve pada, traži se tvoja smjena. Tamo smo ipak bili stranci, ne znaš ni jezik, bilo je nešto lakše. No u oba slučaja se treba znati nositi s tim pritiskom.

Vama nije bilo lako nakon iznenadnog Tudorova odlaska u Juventus. Praktički ste dobili dvije utakmice nakon kojih će Hajdukovo vodstvo odlučiti što dalje...

- Došla je jedna stvarno neočekivana situacija koja nikome nije bila ni u primisli. Bio sam svjestan da će, ako Tudor ode, teško doći novi trener i da ćemo morati iznijeti utakmice koje su pred nama. Ja se uopće nisam bavio ničim drugim nego samo kako pobijediti Osijek, te da odigramo najbolje što možemo.

Na klupu se spustio i sportski direktor Ivan Kepčija, kako ste to prihvatili?

- To je bilo u dogovoru. On je želio pokazati ispred kluba koliko stoji iza nas. Cijeli stručni stožer je imao maksimalnu potporu.

Sada je aktualna priča oko dolaska napadača Umuta Nayira. Konzultiraju li se Stanić i Kepčija s vama iz stožera?

- Mi komuniciramo na dnevnoj bazi. Funkcioniramo kao tim, a još uvijek traje prijelazni rok. Sve se radi u dogovoru. Evo jednog zanimljivog primjera iz perioda s Tudorom u Galatasarayu: mi smo tamo naišli na svjetske zvijezde koje su poosvajale sve živo. Sneider je nekad bio među tri najbolja igrača na svijetu, imali smo Podolskog, kapetana Selcuka, De Jonga... No, oni u to vrijeme više nisu bili gladni trofeja. Bili su dobro plaćeni, ali ušli su u svoju konfornu zonu i nije više to bilo to. Svi mi iz stručnog stožera, zajedno s dopredsjednikom i glavnim skautom promijenili smo većinu ekipe. Doveli smo gladne, potentne igrače koji će napraviti razliku. Niti jedan nije došao da nije bio konsenzus, a satisfakcija nam je bila što je Galatasaray kasnije dvije godine zaredom osvojio prvenstvo upravo s tim igračima.

Koliko su Hajdukovi igrači gladni trofeja?

- Gladni su. Svi znamo da kad igraš za Hajduk nosiš težak, željezni dres. Ovaj Hajduk ima kvalitet, a jedino je ispravno da se borimo za najviše ciljeve. Ne zadovoljavamo se s prosječnošću. U ovom trenutku baš u svaku utakmicu idemo isključivo na pobjedu. Tako pripremam igrače.

U nogometu je ipak važno kakav je netko bio igrač. Činjenica je da Vam je suradnja s Igorom Tudorom puno toga donijela...

- Tudor od prvog dana zajedničke komunkacije ima velik utjecaj na mene. Puno toga je donio meni i Vučku. S njim sam u prvu Hajdukovu momčad došao i ranije, prošli smo zajedno mnogo toga i stekao sam nemjerljivo iskustvo. Tudor dolazi iz sustava Juventusa, u kojemu je proveo osam godina, on ima disciplinu i kulturu rada. Ne samo što smo dobri prijatelji, nego sam i kao suradnik prošao s njim sve dobro i loše.

No, i prvi put ste bili u nezahvalnoj poziciji nakon njegova odlaska. Bilo je to na pola sezone 2014/15...

- Tada je najprije bilo definirano da ću biti na klupi samo dok ne dođe drugi trener. Takav bio dogovor, te dvije utakmice su praktički bile prijelaz, a onda su klupu preuzeli Stanko Poklepović pa Goran Vučević. No, potom sam opet pozvan za zadnjih sedam kola. Bio je upitan plasman u Europu, što je situacija koja se Hajduku nikad ne bi smjela dogoditi. Moja satisfakcija je bila to što smo napravili ono za što su me angažirali i prije samog kraja. Svu svoju energiju sam unio u taj finiš sezone. Nakon toga je Hajduk doveo novog trenera Damira Burića. On je poveo momčad u novu sezonu, što sam također smatrao da je ok.

Ajmo malo na aktualnu momčad, Diamantakos je od svih novopridošlih igrača ostavio najbolji dojam?

- Diamantakos je igrač koji i suigrače čini kvalitetnijima. On daje našoj igri novu dimenziju koja nam je falila. Uvjeren sam da bi i finiš prošle sezone nakon stanke zbog pandemije bio drugačiji da smo ga imali u kadru. Što se tiče Todorovića i Atanasova, to su kvalitetni igrači koji su kao mladi otišli u inozemstvo, prema Turskoj i Austriji. Nije jedan Red Bull Salzburg odabrao Todorovića bezveze. No, obojica nisu imali kontinuitet nastupa. Oni su tu, stopit će se s ekipom i uvjeren sam da će s vremenom pokazati kvalitetu.

Jakoliš je stalna tema, najprije proljetos kao lijevi bočni u 3-5-2, a sada i kao desni bek u sustavu sa četvoricom iza. 

- U sustavu 3-5-2, smo tražili od bekova da budu ofenzivni. Igrači tipa Jakoliš ili Juranović imaju moć pokrivati cijelu stranu i zato su igrali. Što se aktualnog trenutka tiče, ima masu slučajeva s igračima koji su se spustili na beka. Srna je bio 'desetka' u veznom redu pa karijeru napravio na beku, Vrsaljko se također tamo spustio s krila... Mislim da Jakoliš na toj poziciji dosta može dati, a Todorović i on jedan drugoga moraju gurati naprijed.

Hoćete li Teklića opet pustiti na posudbu u Varaždin?

- Teklić je naš mladi igrač koji ima znanje, moć, okomitost i dobru lijevu nogu. Šteta što je nakon posudbe u Varaždinu došao s bolnim leđima, te je dva mjeseca pauzirao. No, već je u prošlom susretu dobio minutažu. Svaki trener želi takvog igrača jer on svojom kvalitetom može promijeniti tijek utakmice. On je sada s nama, vratio se treninzima, što je najvažnije, a vidjet ćemo kako će se sve završiti. Prijelazni rok još traje.

Je li dovođenje napadača prioritet?

- Jest.  Mi u ovom trenutku imamo samo Diamantakosa, te idemo u smjeru dovođenja još jednoga. Bilo bi super protiv Varaždina da smo mogli zaigrati s dva napadača. No, nije samo stvar da se igra s dvojicom naprijed, nego s još jednim imamo i širinu u rotaciji.

Vaše mišljenje o Gyurcsu kojemu istječe ugovor?

- Gyurcso je nesumnjiva kvaliteta. Trener ne može ignorirati ono što daje prema naprijed. To što on pruža nas zadovoljava, on je u ovom trenutku igrač iz prvih 11, što znači da smo s njim zadovoljni. O ovome drugome iz pozicije trenera ne bih. Mogu jedino dati svoje mišljenje, a drugo nisu moje ovlasti nego onih koji su iznad. 

Stanko Jurić je bio osporavan, a sada je neupitan...

- Uvijek će biti osporavanja, ali u ovom trenutku je to čovjek koji daje razinu više ekipi po pitanju agresivnosti i pokrivanja terena. Sugrači s njim imaju sigurnost, pogotovo oni iz zadnje linije. Kao da mu je pronađena prava pozicija, sve pohvale za njegovu prezentaciju, to je ono što trener želi.

Možemo li reći da više neće biti izlaznih transfera?

- Nema za sada nikakvih novosti, ali nikad ne znaš hoće li doći neka ponuda koja će nas 'izbiti iz cipela'. Imamo par prvotimaca koji imaju veću vrijednost, to se nikad ne zna...

Prije svih su tu Vušković i Čolina kao najmlađi. Mogu li dati još više, dodatno napredovati?

- Sigurno da Čolina može više. On je vrijednost kluba, mladi reprezentativac, jednako kao i Vušković. Od obojice očekujem da će se dizati u formi, te će im tako rasti i vrijednost. To se, doduše, odnosi na sve igrače.

Kako ocjenjujete suradnju s Hajdukom II?

- Ona je na nivou kakav treba biti. Kontakti su na dnevnoj bazi, ne znam može li to uopće biti bolje. Iza Gorice nas čeka Kup, uzet ćemo još nekoliko igrača iz druge ekipe, vjerojatno će neki i debitirati. B-ekipa je baza, dosta momaka je nestrpljivo kad vide da su neki igrači njihovog godišta već priključeni prvoj momčadi. Mi iz stručnog stožera imamo sad ideju povremeno povući jednog-dvojicu iz druge momčadi da dođu i osjete treninge prve, kako bi što bezbolnije ostvarili taj prelazak. Nakon što 10-15 dana osjete atmosferu, starije igrače, vide kako to funkcionira, vratili bismo ih, a onda bi oni morali pokazati 'glavu' i karakter da nemaju drugačije ponašanje kad su s nama u odnosu kad se vrate tamo. Na njima je da izbore, ugrabe priliku, pratimo svaki njihov korak...

Doveden je analitičar Chris Docherty. Kako ste s njim zadovoljni?

- Škot je jako dobar i kvalitetan analitičar. Radi se o zahtjevnom i velikom poslu. Moj zadatak u Tudorovu stožeru je bio analiza i priprema kako igra protivnik, te kako se suprotstavlja kojem sustavu. Također imamo grupnu analizu naših utakmica pa zatim na individualnoj bazi s videima igračevih akcija od dvadesetak minuta. Chris s Tonijem Golemom radi pripremu budućih protivnika, ali ja kao trener moram donijeti završnu odluku.

Na kraju, protiv Varaždina se na stadion vratila publika. Koja je razlika igrati u toj atmosferi i pred praznim stadionom?

- Mi u stožeru znamo reći da je to drugi sport. Nogomet bez publike je kao da dolazite na posao i odrađujete. Igra bez publike je nula, pogotovo u Splitu. Igrati pred 15-20 tisuća ljudi je drugačije i protivnicima, a kamoli nama. Možda drugi klubovi to nemaju, ali nama to puno fali. Igrali smo sad u Turskoj, ne mogu opisati koja je razlika igrati tamo pred punim ili praznim stadionom. Isto je na Poljudu, ne mogu opisati koja je to razlika, zbog toga se nogomet i igra.