Ante Đonlić, ili za Amerikance Tony Donlic, je tri godine dijelio svlačionicu New York Cosmosa s legendarnim Peleom. Nije mu lako pala smrt velikog igrača, koji je bio i veliki čovjek, tvrdi Đonlić. No krenimo redom.
Kako ste završili u Americi?
- Moji su bili politički emigranti. Kad sam bio mali, otišli smo prvo u Rim, a zatim u New York. U Americi sam počeo igrati nogomet još kao dijete - govori Đonlić.
Kako ste prešli u Cosmos?
- Sasvim slučajno. Igrao sam za New York Croatia, lokalni klub. Mi smo igrali prijateljsku utakmicu protiv Slavije iz Praga, skauti Cosmosa su došli gledati igrače Slavije, a na kraju su uzeli mene. Igrao sam za Cosmos od 'seventi fajv tu seventi ejt' - tvrdi Đonlić, kojem se po govoru lako prepoznaje Amerika.
S kojim ste poznatim igračima dijelili svlačionicu Cosmosa?
- Pele je došao godinu poslije mene, i otišao malo prije mene. Bili su tu još i Franz Beckenbauer, Carlos Alberto, Johan Neeskens. Ja nisam puno ni igrao, nije se bilo lako izboriti u momčad pored takvih zvijezda, iako sam bio standardni američki reprezentativac. U moje vrijeme su igrali u Cosmosa i Jadranko Topić i Vito Dimitrijević, o njima se pisalo kod nas jer su iz Jugoslavije, dok sam ja kao Amerikanac, iako ja sam najduže igrao s Peleom - objašnjava Đonlić, koji se s guštom prisjeća svojih igračkih dana.
- Bio sam najbolji s Peleom i Carlos Albertom. Stvarno nam ništa nije falilo osim novca, haha. Pele i Beckenbauer su imali oko šesto tisuća dolara, mi 'obični' igrači smo igrali za siću. Igrali smo svaku utakmicu pred 70 tisuća ljudi. To je zlatno doba američkog nogometa, Cosmosa je držala Warner Bros, filmska produkcijska kuća. Elton John je bio kupio klub iz Los Angelesa, Rod Stewart je također imao klub. Svi su se htjeli družiti s nama nogometašima. Puno sam poznanstava izgradio s poznatim osobama. Stvarno sam imao sve osim novca - prepričava Đonlić.
Što se kasnije dogodilo s Cosmosom?
- Kad je Pele otišao, sve se raspalo. Interes za nogomet je pao, i lagano se to sve počelo gasiti. Nisu oni ulagali novac da bi profitirali, već da budu viđeni. Jedno vrijeme je nogomet bio u modi, kasnije više nije.
Rekli ste da ste bili odlični s Peleom. Jeste li ostali u kontaktu nakon završetka karijere? Zbog čega Pele nije nikad igrao u Europi, da li vam je to kad rekao?
- Kako ne, Pele nas je često zvao u Santos. Mi veterani bi igrali prijateljske utakmice, družili se. Nažalost sve nas je manje, nema više Carlos Alberta, ni Pelea. Čujem da i Beckenbauer ima problema sa srcem. Pele je bio krasan čovjek, dobar, skroman i jednostavan. U njegovo vrijeme nije bilo novaca, njegovi suigrači iz brazilske reprezentacije su imali puno djece, Garrincha više od deset. Pele im je svima pomagao, išao je u Ameriku da zaradi novac. Slao je i u Hrvatsku donacije za crveni križ tijekom rata.
Kada ste se vi vratili u Hrvatsku?
- Vratio sam se 1990. godine. Zvao sam i Hajduka u New York tada, u sklopu turneje. Zaista žalim što nikad nisam igrao za Hajduka, nisam mogao u to doba.
Imate li kakvu anegdotu za prepričati za kraj?
- Bio sam odličan s Juricom Jerkovićem. Pele je njega zaista cijenio. Kad bi došao kod Jurice u kafić, on bi uvijek meni rekao hajde, ispričaj im što je Pele govorio za mene hahaha - uz smijeh se prisjetio svog druženja s pokojnim Juricom Jerkovićem Ante Đonlić.