INTERVJU: 'Biuk i Ljubičić nisu jedini, ima tu u perspektivi barem sedam-osam igrača za prvu momčad!'

Hajdukovi juniori su prvaci Hrvatske, što je bio povod za razgovor s trenerom Marijanom Budimirom:

- Iza nas je sezona za pamćenje. Odigrali smo od početka do kraja fantastično, te afirmirali par igrača za prvu momčad. Od prvog do zadnjeg dana su igrači usvojili naše ideje, sezona je čista petica.

Jeste li u iti jednom trenutku posumnjali u momčad, dogodio se i onaj domaći poraz od Dinama?

- Ne, nismo posumnjali jer i kad smo izgubili od Dinama smo bili bolji. Već na poluvremenu smo trebali zabiti tri-četiri gola, ali nismo. I baš obrnuto, poslije tog susreta sam bio još sigurniji u nas. Oni su iz četiri udarca zabili tri gola na individualnu kvalitetu koju nesporno imaju.

Na koga misliš?

- Primjerice Jankovića, pa Vasilja i Baturinu koji su ranije bili kod nas. Oni jednim potezom mogu riješiti utakmicu.

Ali ne vidimo da Dinamo baš ima Biuka i Ljubičića. Je li te iznenadilo što su njih dvojica od prvog susreta pokazali da mogu igrati za prvu momčad Hajduka?

- Nije. Mi smo uoči početka ove sezone jako puno razgovarali i radili, pogotovo s Biukom. On je prirodan talent i cilj nam je bio prebaciti ga s dječjeg na seniorski nogomet. Njegova glava je sad čista, a talent neupitan. Trudili smo se što prije ga pripremiti za seniore, radili na tome.

A Ljubičić? Je li istina da ranije nije bio prepoznat?

- Ne znam kako je bilo prije, u vrijeme dok sam bio u stožeru prve i B-ekipe. Kad sam došao u juniore, a to je prošle sezone, neki su igrači bili ispred njega. Nakon par mjeseci igranja za juniore II on se stvarno pokazao. Uzeo sam ga 'gore' i brzo se nametnuo kao lider, međutim lani je prvenstvo prekinuto zbog korone.

Koliko su ovog proljeća juniori bili oslabljeni bez Biuka i Ljubičića?

- Čujte, to su naša dva kapetana. Ljubičić je zabio 25 golova, a Biuk šest pogodaka i 15 asistencija do priključenja seniorima. Znali smo da ćemo neke utakmice teže rješavati, ali imali smo neke igrače u rezervi, plus juniore koji su već igrali za B-ekipu, te smo ih povukli natrag, poput Šošića, Čubelića, Unušića... Nakon što smo saznali da će se druga momčad ugasiti, spustili smo ih da nam donesu dodatnu kvalitetu, a u juniorima je bio i jači pritisak. Sve smo morali pobijediti, bez obzira radi li se o Dinamu, Osijeku, ili nekome s dna tablice.

Vječno je pitanje: koliko u juniorima ima igrača za prvu momčad?

- Sve je to indivudalno, netko sazrije sa 18, a netko sa 23 godine. Vidimo po Biuku i Ljubičiću da ima njih koji su odmah spremni za taj skok. Tu ima još dosta kvalitetnih igrača, a ovisi o puno čimbenika tko će doći u prvu momčad i koliko će se tamo zadržati. Računam da bi za prvu momčad trebalo biti barem sedam-osam igrača u periodu od dvije godine.

Onda se vidimo za dvije godine s ovom izjavom...

- Dogovoreno, ja sam uvjeren u kvalitet momaka koje treniram.

Ajmo malo na prošlu sezonu, poznato je da si nakon zimske stanke želio zadržati najbolje juniore, ali oni su otišli prema B-momčadi. Potom se dogodio kiks s Rudešom (1:1) pa prekid prvenstva...

- Koji trener ne bi htio zadržati kvaltetne igrače? Po meni još nisu svi bili spremni da idu u B i A momčad, ali tadašnja politika kluba je bila da idu gore. Digli su pet-šest igrača, među njima, Brnića, Čuića, Sentića... 

Ove sezone je Dugopolje svladalo Dinamo sa 1:0, a lani je momčad iz Maksimira u vrijeme prekida imala utakmicu manje, falio je baš taj susret. Ne kažemo da bi Dugopolje i tada ostalo neporaženo, ali jeste li smatrali da se to trebalo odigrati? 

- Službeno za prošlu sezonu nema prvaka. Nakon odluke da Dinamo s drugog mjesta ide u Ligu prvaka smo se osjećali tužno i razočarano. Pogotovo djeca koja su tada izašla iz juniora. Neki su imali pravo nastupa i ove sezone pa imaju satisfakciju, ali dobio sam mnogo poruka od bivših juniora: 'Svaka čast, ovo im je i za prošlu godinu'. Za mene bi tada bila najpravednija majstorica, ali na to nisu pristali.

Koliko je izjednačena i teška juniorska liga? Spomenuli smo Dugopoljce, imali ste s njima dosta problema za prolaz u Kupu...

- Liga je teža nego što ljudi misle jer se može igrati s tri starija igrača, a još ih trojicu mogu imat na klupi. Dakle, čak šestorica 2001. godišta su mogla nastupiti, što su mnogi koristili, a mi nismo, iako smo sami sebi stavili imperativ da moramo dobiti svaku utakmicu. Tako se dogodi da Dinamov Janković igra protiv tri godine mlađeg Brkljače. Mi smo u dvije sezone to samo jednom napravili, Lauš je odigrao jednu jedinu utakmicu protiv Osijeka. I to je sve. Nismo željeli to raditi. 

Najdraža utakmica sezone?

- Ova zadnja jer smo osigrali naslov u Maksimiru. Ovako je bilo baš slatko.

Kako donosite odluke koga ćete od igrača spustiti, a tko ide prema gore?

- Cijeli klub je ove godine stao iza nas: predsjednik, sportski direktor, voditelj Akademije, trener Hajduka II. I hvala im na tome. Mi u jednom trenutku nismo mogli znati koliko će trener prve momčadi koristiti Biuka i Ljubičića, ali kad smo vidjeli da na njih baš nećemo moći računati, tražili smo i pronašli rješenja kroz igrače iz B-sastava. Da oni nama pomognu, ali da i njih previše ne oštetimo. 

Nismo spomenuli juniorski stožer?

- Primijetili ste da nikad ne govorim 'ja' nego 'mi'. Radimo danonoćno. Odmah nakon susreta Zvonimir Milić i ja analiziramo utakmicu i kreće priprema za sljedeću. On je bio igrač šampionske momčadi od prije devet godina, koliko smo čekali juniorsku titulu. Ivica Roguljić vodi brigu o vratarima, a Ante Jurić je zaslužan za kondicijski dio. Naslov smo osvojili svi zajedno, prvo mjesto je plod timskog rada.

Možemo li izdvojiti još neko igračko ime, Madžid Šošić je bio strijelac u Maksimiru...

- Ne bih nikoga imenovao jer ima tu momaka koji se na prvu ne vide, a mi treneri znamo koliko vrijede. Šošić je stigao iz Željezničara, 2002. je godište i trebalo mu je vremena za prilagodbu. Bio je u drugoj momčadi pa se vratio u juniore. Zadnja tri mjeseca se bitno podigao, karakterno, trkački i igrački je ogromna razlika u odnosu na period kada je tek doišao.

Brkljača i Silić su 2004. godište.

- Čim su toliko mlađi, a igraju za juniore, znači da su kvalitetni. Očekujem od njih puno velikih stvari u budućnosti. 

Pukao bih da ne pitam: je li moguće da nemamo desnog beka u toliko generacija? U prvoj momčadi je tu samo Todorović, ima li netko u svim tim godištima tko bi mogao konkurirati?

- Bekovi u modernom nogometu imaju malo drugačiju ulogu. Prije je bek samo dodavao krilu, a sada se traži da je motoričan, dobar u obrani i još da kreira. Kad sve to zbrojimo, treba dovoljno rano prepoznati igrača, možda napraviti beka od napadača ili veznog igrača. Srna je svojedobno prihvatio te zahtjeve, Juranović u zadnje vrijeme također, ali npr. Kreković nije. Vidite da su te ppozicije problem i u reprezentaciji.

Pa ima li potencijala na tom mjestu?

- Kod nas to igra Unušić koji može biti taj, ali fizički se još nije formirao. Vidjeli smo dosta toga kroz B-ekipu pa smo ga kroz juniore morali čupati da ga vratimo. Ali on ima perspektivu.

Kome sve izlazi juniorski staž? Gdje će svi ti mladići?

- Samo 2002. godištu, kada su rođeni Šošić, Unušić, Škaričić, Buljan, Vladušić, Domančić, Botica... Pošto više nemamo drugu momčad, treba vidjeti tko će na pripreme prvog sastava. To ja ne znam, ne odlučujem o tim stvarima.

I Škaričić se spominjao u kontekstu prve momčadi?

- Mora još dobiti fizikalija, ali sve ostalo ima. On je definitivno taj.

Što je na kraju presudilo da juniorska sezona bude tako dobra?

- Naša struktura, taktika. Mi u svakom trenutku znamo što netko i kada mora napraviti. Sustav je nebitan, važno je njihovo pozicioniranje i prepoznavanje situacije gdje se moraju naći. Inače smo stalno igrali 4-4-2 u rombu, s tim da smo zadnju utakmicu protiv Dinama odigrali s trojicom ili petoricom iza, kako hoćete. Išli smo na rezultat i ostvarili ga.

Kakva je generacija koja dolazi, 2003. godište i mlađi?

- Dosta dobra, ima tu igrača koji su i ove sezone bili s nama. Možda nam fali malo prema naprijed, ali nije isključeno da nekoga i dovedemo, makar to nije lako u juniorskoj dobi jer najbolji uglavnom imaju ugovore sa svojim klubovima. Ali da je sve moguće dokazuje i to što smo uspjeli dovesti Lazara koji je bio kapetan kadeta Rijeke.

Kako gledaš na svoju budućnost, ostaješ li dogodine na juniorima?

- Moramo još o tome razgovarati. Ugovor nam svima istječe za mjesec dana. Meni je zanimljiva juniorska Liga prvaka da vidimo koliko možemo napraviti na tom nivou. Tamo smiju igrati petorica igrača 2002. godišta. Dugoročno imam ambiciju biti više, ispunjenje sna mi je da budem trener prve momčadi Hajduka, kad god to bilo. Možda neću biti originalan, ali svakom domaćem djetetu je san igrati za Hajduk. Ovdje je emocija, a svugdje drugdje je to posao.

Trenerski uzori?

- Tomislav Ivić.  

U redu, njegova je karijera jedinstvena, ali od ovih aktualnih?

- Najbliži mi je Thomas Tuchel iz Chelsea. Igra jako moderan nogomet posjeda i tranzicije. Čovjek je u tri mjeseca sve preokrenuo, svaka mu čast.