INTERVJU Boro Primorac: S juniorima je cilj Liga prvaka, a sa seniorima pobijediti prvu sljedeću utakmicu!

Prvenstvena stanka je bila idealan period za ćakulu s Hajdukovim trenerom Borom Primorcem. Još jednom se osvrnuo na ono što je bilo, ali i bacio pogled prema naprijed...

- Nikako nisam bio zadovoljan prvim poluvremenom protiv Osijeka. Dali smo im puno respekta koji ne vjerujem da zaslužuju jer gledao sam utakmice koje su dobili i nisu igrali puno bolje od drugih, ali su nakon pet pobjeda bili sigurni da su dobri. Kad sam vidio da ne štima, stavio sam napadača. Pa ne igramo protiv Real Madrida, bio sam siguran da ćemo dobiti. Stavio sam Umuta da dobije duel, raširi ih i zabije gol. U drugom poluvremenu je ekipa pokazala da može biti disciplinirana i taktički dobra. Ima tu karaktera i kvalitete.

Kad sagledate cijelu ligu, je li onda to peto mjesto realnost?

- Do sada sam više bio okupiran sa svojima u omladinskom pogonu pa nemam toliko široku sliku. Cilj mi je da Akademija bude najbolja u Hrvatskoj, da imamo dobre igrače i trenere. Na dobrom smo putu, zadovoljan sam kako se trenira i radi. Roditelji u nas imaju povjerenje, što je vrlo važno, a također i da djeca vole igrati za Hajduk.

Vratimo se seniorima, Darko Nejašmić je vječna tema, Vi ste ga vratili u prvih 11, nakon dugo vremena je odigrao cijeli susret...

- On je mlad, u godinu dana nije odigrao puno utakmica. Gledao sam treninge, to je pametan igrač koji 'zna lopte' i Splićanin je. Treba mi više takvih igrača u momčadi.

Nejašmić u siječnju puni 22 godine, do kada je po Vama igrač mlad?

- Mlado je za mene od 18 do 22-23 godine. Sa 24, ako igra stalno, to je sazreo igrač. Neka druga pravila vrijede za vratare. No, ofenzivnije igrače se ne bojim rano staviti ako su dobri, a mladi rade jako dobro.

Dosta se spominju Ljubičić i Biuk iz juniora, pratili ste derbi s Dinamom, kakav je dojam?

- Jako dobra i kvalitetna utakmica s obje strane, visokog tempa i dobrog ritma s puno prilika. Šteta što nismo došli do boljeg rezultata, igrali smo jako dobro u prvom poluvremenu, stvorili puno prilika i došli do vodstva, ali nismo bili na toj razini u nastavku utakmice. Naivno smo primili drugi gol, ali zadovoljan sam kako smo igrali, kao i kvalitetom naših igrača, pogotovo u ofenzivnom dijelu. Vidi se da imamo veliki broj perspektivnih igrača u juniorskoj selekciji, samo trebamo nastaviti kvalitetno raditi i uvjeren sam kako će biti materijala za prvu momčad.

Može li Stanko Jurić igrati 'osmicu'?

- Stanko daje srce. Bilo bi dobro da je malo mirniji, on igra u sredini, njegov zadatak je pronaći napadača. I ne samo njegov, nego svih njegovih suigrača. Hajduk u Splitu po poluvremenu mora stvoriti bar pet šansi.

Ali teško stvara čiste prilike...

- Mislim da su sve to dobri momci koji mogu i moraju igrati bolje. Ne znam što im se dogodilo, je li to strah, nesigurnost. Nešto je bilo. Nevjerojatno je da par utakmica primamo gol u zadnjoj minuti na korner.

Je li pritisak u Hajduku veći nego u Arsenalu? 

- Rekao sam već jednom: Napoli, Marseille i Hajduk su klubovi s najvećim pritiskom. Igrao sam u Splitu, na Starom placu je također bila ludnica. Ljudi žive za nogomet.

A Arsenal?

- Tamo je samo pet kilometara dalje Tottenham, pa onda je blizu i Chelsea. Svi ti klubovi imaju svoje navijače, ali za Hajduk živi cijela regija. Sad češće putujem pa vidim u Čitluku, Posušju, Metkoviću, Kaštelima, Benkovcu, Zadru..., baš svugdje piše 'Hajduk živi vječno' ili neka slična parola privrženosti. Da se razumijemo, Arsenal ima fantastične navijače, ali nije to isto.

Kako riješti taj problem s Hajdukovim igračima?

- Pokušavam ih učiniti smirenima i da misle na duel, pas, svoj zadatak na terenu. Želim im prenijeti pozitivu i da rade ono što trebaju raditi na utakmici, a ne da misle samo 'moramo dobiti'.

Za Slaven Belupo se vraćaju Diamantakos i Caktaš. Tko će pucati najstrožu kaznu ako se dogodi u Koprivnici?

- Prvo ću vidjeti kakvo je stanje Diamantakosa jer ne bih želio da se prerano vrati pa opet povrijedi. On je pravi centarfor, ali nisam bio nezadovoljan ni s Umutom protiv Osijeka. Kažem, za igrati u Hajduku moraš biti mentalno jak igrač. A ako bude jedanaesterac, izvest će ga Caktaš.

Povijest pamti Vaš promašaj s bijele točke protiv HSV-a. I tada je bilo malo stanke, htjeli su pucati Šurjak i Gudelj, a Ivić je s klupe pokazao na Vas...

- Penal može izvesti bilo tko. Meni je tada bilo u glavi kako smo glupo primili prvi gol, gdje smo propustili igrača, više ja nego Rožić. To me iznerviralo. Inače, mi smo u Hamburgu promašili pet šansi, a primili gol iz faula na Pudaru. Trener Tomislav Ivić nam je govorio da tamo moramo dati gol, te da je čak 0:0 dobar rezultat za njih. A imao je HSV  Keegana, Magatha, par brzih igrača.

Kad ste već spomenuli Ivića, po čemu je on bio poseban?

- Znao je što hoće. Treninzi su mu bili kratki i brzi, sastanak je trajao kratko, a radio je što treba radti. Želio je da u presing idemo zajedno, ostavio je jak dojam na mene. Ali imao sam još jako dobrih trenera, počevši od Sulejmana Repca u Veleža. Stavio me u prvu momčad sa 17 godina, a mogao me i izbaciti. On je bio drugačiji od Ivića, igrali smo sa dva napadača i dva krila i nikad se nije desilo da ti se napadač vrati u tvoje polje i da ti pomogne.

Neizbježno je ovdje pitanje vezano za Arsenea Wengera. Kakva je bila Vaša uloga u Arsenalu i jeste li razmišljali o tome da biste mogli postati trener prve momčadi u trenutku dolaska u Hajduk?

- Ne, nisam ni pomislio na to da ću biti trener seniora kad sam dolazio na Poljud. Što se tiče suradnje s Arseneom, znamo se još od kada je on bio šef škole Cannesa, a ja tamo igrač. Radio sam sve i došao do toga da mi se navrh glave popelo to što nisam više znao koji je dan u tjednu i nisam imao dovoljno vremena za obitelj. Uvijek je nešto, priprema za Premiership, Ligu prvaka, Liga kup... I tako 22 godine. Nije mi bilo mrsko prestati.

Što to znači da ste 'sve' radili?

- Obranu, navalu, posebno s igračima što god treba. Gledaš utakmice, promatraš ih s vrha stadiona pa na poluvremenu izneseš zaključke, skautiraš... U redu, nakon pet-deset godina su kompjutori pokrili dosta toga, ali odeš, primjerice, pogledati u Dugopolje U-17 reprezentaciju Hrvatske, dok je bio Gudelj, pa na Kvarnersku rivijeru, zatim na Euro za mlade. Sve to da bi donio svoje mišljenje...

Je li takav pristup dao rezultat?

- Pa da, tako sam u Njemačkoj otkrio Hleba, pa Flaminija... Pratili smo mi i Modrića, kako ne, ali smo se odlučili za Fabregasa.

Svo to vrijeme niste davali intervjue?

- Ne volim ih davati ni sada. Da jesam, možda ne bih ni trajao 22 godine tamo, uvijek možeš nešto pogrešno reći.

Je li Vas iznenadio poziv Lukše Jakobušića da preuzmete prvu momčad? 

- Kako ne, iznenadilo me. Mene je zvao predsjednik tri-četiri dana prije utakmice i nisam mogao odbiti Hajduk. U utorak još ništa nisam znao. Meni je želja da Hajduk bude jak, ne bojim se preuzeti Akademiju ni biti trener prve momčadi. Došao sam tu da budemo dobri. Učinit ću sve da bude dobra već sljedeća utakmica, a što će biti kasnije ne mogu odgovoriti kad i ne znam.

Pratili ste i ranije prvu momčad...

- Gledao sam sve utakmice i poneki trening, prioritet su mi bili naši juniori, kadeti... Imali ste utakmice koje su sve preokrenule, pri čemu posebno mislim na onu protiv Varaždina na Poljudu. Kad kod kuće protiv njih na poluvremenu stojiš 0:3, onda je to šok za sve. Ima momenata u životu koji su važni, koji te dignu ili spuste, gdje si u vlaku ili nisi.

Stefan Simić nije bio u vlaku kod Tudora, a i Vi ste ga u debiju ostavili izvan kadra?

- On je u prošloj godini bio standardan s Ismajlijem i nismo primili toliko puno golova, a ove ga nema nigdje. Radio je dobro, vrata su mu otvorena. Ne volim ništa pričati o onome što je ranije bilo. Bio je jedno vrijeme i ozlijeđen, dugo je sam trenirao sa strane. Da, nije bio niti rezerva, ali meni treba Simić kao igrač, a ne kao rezerva. Što će mi na klupi sjediti ako nije u kombinaciji za zaigrati? Meni on treba na terenu, da igra.

Teklić i Dolček također u prvom susretu nisu imali minutažu, kao ni Todorović...

- Prva dvojica su stalno s prvom momčadi, a igrali su za B-tim protiv Dragovoljca. Obojica imaju dobru lijevu nogu, jedan je brži, drugi igra u sredini iza napadača. Imamo ih u vidu, tu su, u konkurenciji. Todorović je imao dobrih nastupa u reprezentaciji, a nisam u prvom susretu bio nezadovoljan ni s Jakolišem, iako znam da on prirodno nije bek jer gledao sam ga i kao centarfora.

Tko je najbolji igrač s kojim ste u karijeri radili?

- Teško pitanje. Bajević, Žungul, Henry... Imao sam jednog napadača Simbu iz Konga koji mi je dao 15 golova za Cannes i spasio me, a nitko za njega nije čuo.

Spomenuli ste Henryja? 

- Nevjerojatan igrač. Jak je, ne možeš ga umoriti. Ima lijevu i desnu godinu. Taj profil igrača poput njega, Anelke ili Thurama, svi kao da su isklesani, visoki i brzi. Ali kažem, moji su suigrači bili i Žungul, Đorđević, Šurjak, Jovanić... Zamislite da sad tučemo Ajaxa 4:2, kao onda, imala je i ta šampionska momčad iz 1979. godine kvalitetu.

Naosvajali ste se trofeja, u više navrata bili prvaci s Arsenalom...

- Osim kupova smo osvojili tri prvenstva. Ali niti jedno od preseljenja na novi stadion. To je mučilo i Hajduk, da nismo otišli sa Starog placa, osvojili bismo barem još dva prvenstva. Drugi je to nogomet, sve se promijenilo. Danas kad izbaciš loptu u aut, ona odmah dođe natrag, a tu je i obilata nadoknada...

Možemo li zaključiti priču s upitom o ciljevima za ovu sezonu...

- S juniorima želim u Ligu prvaka, a sa seniorima pobijediti prvu sljedeću utakmicu!

Do kada ostajete na klupi?

- To pitajte predsjednika, ja sam tu da pomognem.

Nismo dotaknuli drugu momčad, spominje se da bi se mogla preispitati njena uloga s obzirom da je moguće da će se druge momčadi preseliti u treću ligu...

- O Hajduku II ćemo sjesti i razmisliti. Tu je ključno kako vidimo prelazak igrača iz juniora u seniore. Koronavirus mi je uništio dosta toga, nismo par mjeseci trenirali kako treba, nego od kuće preko kompjutora, a nije to to. Važno je da kod mladih sve ide u dobrom smjeru, a za prvu momčad želim da mi je svježa, da su momci čvrsti, jaki i da uživaju u igri.