INTERVJU Ivan Bulos: Znam zašto sam doveden i što se od mene očekuje!

Ivan Bulos Guerrero u posljednjim je satima prijelaznog roka stigao u Hajduk. Ovaj 26-godišnji peruanski napadač stigao je u zemlju svojih predaka. Njegova baka je Hrvatica, a prije nego što je potpisao za Hajduk nije nikad bio u Hrvatskoj.

- Moja baka je iz Rijeke u vrijeme rata otišla u Peru. Tamo se udala za mog djeda koji je Peruanac, njegovo prezime je Bulos. Moj otac zove se Ivan Bulos Velikosnljsky. Moja baka se zove Tatjana Velikosnljsky Radoš. U Peruu sam od bake često slušao o Hrvatskoj. Ona je sa svojom braćom pričala na hrvatskom jeziku, iako je ja nisam razumio. Naučio sam nekoliko hrvatskih riječi - priča nam na engleskom jeziku Bulos, čija jedna tetovaža ima posebno značenje. I to na hrvatskom jeziku. Na desnoj je ruci tetovirao životni moto: 'Ja sam gospodar moje sudbine, ja sam kapetan svoje duše'.

- Gledao sam film Invictus. Svidjela mi se ta rečenica i poželio sam to tetovirati.

Što kaže baka na dolazak u njenu zemlju?

- Nije mogla vjerovati. Nismo joj ništa govorili dok sve nije bilo riješeno i potpisano. Kada je saznala bila je sretna. Ima 82 godine, želimo je dovesti ovdje. Nakon odlaska u Peru samo se jednom vratila u Hrvatsku, to je bilo prije 30 godina. Ali, moramo biti sigurni da će biti dobro jer let traje 20 sati.

Baka je iz Rijeke, a sada Hajduk u nedjelju gostuje baš tamo...

- Treniram normalno, osjećam se dobro. Mogu nastupiti, ali još uvijek ne znam hoću li igrati, to je trenerova odluka. 

Kada bi mogao zaigrati?

- Kada trener tako odluči. Volim igrati, to je moja strast, nadam se što prije.

Možemo li saznati nešto o tvojoj prošlosti, imao si nekoliko ozljeda?

- Imao sam normalnu ozljedu križnih ligamenata. Dogodila se u nezgodno vrijeme jer sam se borio za mjesto u reprezentaciji Perua za Svjetsko prvenstvo. Čekao nas je meč s Argentinom, a ja sam se ozlijedio na treningu. U to vrijeme naš kapetan Paolo Guerreto je zbog dopinga bio pod suspenzijom, nije se znalo hoće li igrati. Tada sam bio član Boaviste, trebao se vratiti tamo, ali mi je izbornik rekao da ostanem u Peruu kako bi se fokusirao na Mundijal. Ostao sam u Limi u dogovoru s klubom. Peru nije igrao na SP-u više od 30 godina, kada smo se plasirali to je bilo veselje. Želio sam se što prije vratiti na teren, ali nakon tri mjeseca sam shvatio da moram stati, uzeti još više vremena. Ne bi bilo dobro za moju karijeru da nastavim tako. Nakon toga sam se normalno vratio i igrao.

U jednom si dijelu karijere imao i ozljedu leđa.

- To je bilo u Belgiji. Protivnički stoper me koljenom udario u leđa, ali to je bilo normalno. Slično kao što se dogodilo Neymaru. Bio sam mjesec i pol izvan terena, ali nije bilo nikakvih zahvata. Morao sam mirovati i sve je bilo u redu.

Kako tvoje tijelo reagirao na brojne ozljede. Možeš li igrati u kontinuitetu ili te treba dozirati?

- Normalno je sve. Kada se igrač ozlijedi, odradi rehabilitaciju i vrati se na teren. Slično kao s autom. Ideš kod mehaničara, on ti riješi kvar i sve je u redu. Želim igrati svaku utakmicu. Što više igraš, to je veća vjerojatnost da ćeš postići pogodak. Spreman sam igrati u svakoj utakmici, to je moj cilj.

Peru je sinoć u prijateljskom ogledu svladao Brazil...

- Jutros sam se probudio i shvatio da smo pobijedili. Igrali smo u finalu Copa Americe s njima, tada nije bilo Neymara, a sada je igrao. Ali, ipak je to prijateljska utakmica.

Nadaš li se opet biti dio reprezentacije?

- Pričam s kondicijskim trenerom. Kada sam potpisao za Hajduk svi su mi zaželjeli sreću, da igram što više. Svakom igraču je lijepo kada je u krugu reprezentacije.

Kakav je peruanski nogomet, je li liga kvalitetna?

- Ima nekoliko klubova koji igraju na visinama od 3000 do 4000 metara. Liga je zahtjevna. Mi smo se navikli na to, ali nije lako. U Limi je nadmorska visina puno manja, pa kad dođeš na veće visine moraš biti pametan. Moraš racionalno trošiti energiju za vrijeme utakmice. Na početku susreta moraš biti oprezan da se previše ne potrošiš. U drugom dijelu je lakše jer imaš više zraka.

Kakav je bio prvi kontakt s Hajdukom, s kim si kontaktirao?

- Ja samo pričam sa svojim menadžerom. On brine o svemu.

Bilo je dosta prijepora oko tvog statusa. Neki su mediji objavili da si u Boavistu stigao u srpnju, a onda za dva mjeseca odmah otišao?!

- Bio sam u Boavisti u sezoni 2016/17. Stigao sam iz čileanskog O'Higginsa. Tamo sam igrao, nakon čega sam došao u reprezentaciju. Tamo se dogodila ozljeda koljena. Vratio sam se nakon ozljede u Peru, da bi se potom vratio u Boavistu na ljeto. Ugovor mi je isticao, odluka je bila da nećemo produžiti i onda sam stigao u Hajduk.

Neki peruanski mediji su objavili da si u srpnju stigao u Boavistu i potpisao ugovor.

- Da, znam za to. Oni žele prodati novine, pa se svašta piše.

Tvoj dolazak u Hajduk zaintrigirao je brojne peruanske medije. Svi su pisali o tebi, očito je da si popularan u Peruu...

- Svaki igrač koji je u krugu reprezentacije je vrlo dobro praćen od strane novinara. Sigurno 30-35 igrača imaju takav status. U Peruu je reprezentacija najvažnija i sve se vrti oko nje. Peruanski novinari su uvijek prisutni i svugdje ih ima. Oni žele vijesti, ali nemaju previše respekta prema igračima, ali na to smo se mi dolje navikli.

Jesi li znao išta o Hajduku prije dolaska?

- Gledao sam Svjetsko prvenstvo. Znao sam za ime kluba. Ovo mi je prvi put da sam u Hrvatskoj, ali znam da je Hajduk velik klub. Sve se brzo dogodilo, pa nisam znao neke stvari. Moj menadžer mi je za Hajduk rekao kada su pregovori bili pri kraju.

Odmah po dolasku svjedočio si derbiju Hajduka i Dinama?

- Da, gledao sam taj susret uživo. Bilo je odlično, slično kao u Južnoj Americi. Osjeti se taj duh derbija, kao u Čileu i Peruu. Kada je derbi, grad je paraliziran. To je ono što igrači žele doživjeti. Bio sam na zapadnoj tribini. Stigao sam u 17.30, a utakmica je bila u 18 sati.

Jesi li pričao s ikim na tribinama za vrijeme derbija?

- Nisam, svi su bili fokusirani na utakmicu. Bio sam s menadžerom i djevojkom. Bilo je predivno, odlična utakmica, pobijedili smo i sve je bilo savršeno.

Prije nego što si stigao u O'Higgins početkom 2016. navodno te željela Lokomotiva?

- Ne znam ništa o tome, menadžer me nije obavijestio. Znao sam da je postojala mogućnost odlaska u Europu, ali odlučili smo otići u Čile.

Koja je tvoja najveća igračka kvaliteta?

- Želim pomoći momčadi. Svaki igrač mora sa svojim kvalitetama pomoći momčadi. Na kraju mi moramo pobjeđivati, klub se mora boriti za prvo mjesto. Veliki klubovi moraju biti u borbi za vrh, kao što ovaj grad to želi. Želim puno raditi za momčad, a najviše da zajedno pobjeđujemo.

Peruanski mediji su ti nadjenuli nadimak 'kralj šesnaesterca'.

- Nije mi to toliko bitno, znam koji je moj posao.

U kakvom si stanju?

- Osjećam se dobro. Trenirao sam normalno i prošao pripreme s Boavistom. Zadnji trening u Portugalu mi je bio u petak, 30. kolovoza, dan prije nego sam stigao u Hajduk. Možda sam sve skupa u tom razdoblju izgubio četiri dana treninga.

Koja ti je sezona dosad najbolja u karijeri?

- U Peruu sam bio najbolji strijelac lige 2015. godine, onda sam otišao u Čile. Mislim da sam bio na top razini kada sam stigao do reprezentacije. Bio sam u Europi godinu dana, stekao iskustvo. To je bilo u sezoni 2017/18. Napadač s godinama postane pametniji. Moraš biti inteligentan. Kada sam bio mlađi, puno sam se trošio, želio biti na svakoj lopti, na svakom dijelu terena. Ali, sada znam ako si daleko od vrata, onda je teže zabiti, a baš je to zadatak napadača. Iskustvo sa sobom donosi i pamet.

Možeš li sebe usporediti s nekim poznatim igračem po stilu igre?

- Nije mi se drago uspoređivati s nekim poznatim. Volim biti u šesnaestercu, to je moje stanište. 

Jesi li sličniji Guerreru ili Pizarru?

- Guerrero je više devetka, možda sam sličniji njemu.

Možeš li igrati na krilu?

- Ako mi kažu nećeš igrati ili ćeš biti na krilu, rekao bih, OK, igrat ću na krilu. Ali, ja se najbolje osjećam na poziciji devetke.

To je i tvoj najdraži broj?

- Da, devetka mi je najdraža. Ovdje je bila zauzeta, pa sam uzeo broj sedam.

Imaš sličan osmijeh kao Luis Suarez?

- Da, volio bih igrati kao on.

Tko ti je uzor?

- U životu je to moj otac Ivan, a u sportu Kobe Bryant. Sviđa mi se njegov pobjednički mentalitet, i njegovo nastojanje da iz dana u dan bude što bolji.

Jesi li zadao sebi određeni cilj u broju pogodaka?

- Nikad to ne radim. Ali, znam zašto sam doveden i što se od mene očekuje. Znam da je posao napadača zabijati golove, a to sve dolazi s radom, profesionalnošću i predanosti. Kada radiš jako rezultat će doći.

Kakvi su suigrači u Hajduku?

- Već sam tu tjedan dana, upoznao sam se s većinom igrača. Nisam još jedino vidio one koji su bili u reprezentaciji. Vidi se da ima dosta kvalitete i dobrih igrača.

Jesi li se s kim posebno sprijateljio?

- Pričam s Jairom španjolski, s ostalim momcima pričam na engleski. Svi su jako dobri i susretljivi, nastoje ti pomoći razumjeti neke stvari koje ti nisu jasne.

Djevojka Solange je ovdje s tobom, kako ti se svidio Split?

- Grad je prekrasan. Primijetio sam da se ovdje jede dosta ribe, kao i u Peruu, to mi odgovara. Nisam još bio po restoranima, jedem u klubu, sve je fino.