INTERVJU Josip Vuković: Bio sam na rubu prestanka bavljenja nogometom, ali toj epizodi sam danas najviše zahvalan!

Razgovor s Josipom Vukovićem u Hajdukovoj bazi u Zreču otvorili smo pričom o raznoraznim komentarima po društvenim mrežama. Slažemo se s veznjakom 'bijelih' da je teško, kad već pročitaš članak, sasvim preskočiti taj dio, pogotovo što dosta ljudi izvlači zaključke na temelju one njegove jedine seniorske sezone na Poljudu.

- Meni ona puno znači jer sam ostvario san i zaigrao za prvu momčad Hajduka, ali ipak želim neke stvari pojasniti jer čitam dosta osuđujućih komentara. Dakle, ja sam bio jedini Hajdukov junior u U-19 reprezentaciji, a bila je to generacija Mije Caktaša, Filipa Bradarića, Ivana Pešića..., nakon čega sam otišao u Dugopolje. Mnogi mladi juniori su s Poljuda išli u Primorac iz Stobreča, ali meni je izbornik rekao da me neće moći zvati iz Treće lige, a Dugopolje je igralo 2. HNL. Proveo sam tamo tri godine, od čega dvije na štakama. Dakle, nisam imao normalan prijelaz iz juniora u seniore jer sam dva puta operirao koljeno, nakon ozljede prednjih križnih ligamenata. Tek u trećoj sezoni sam zaigrao za Dugopolje, a utakmice su znali pogledati Igor Tudor i Goran Vučević, te su odlučili da dođem na Poljud. Eto, neka se i to zna.

Kako danas gledaš na tu jednu sezonu u Hajduku?

- Naravno da nisam bio do kraja zadovoljan. No, imali smo i dobrih trenutaka, tada su debitirali Vlašić i Balić, a stigli smo i do play-offa Europske lige, gdje smo jako dobro parirali Dnjipru, koje će u istoj sezoni ući u finale.   

Koja je razlika onda i danas?

- Sad su mi prvi dojmovi super, pozitivno sam iznenađen. Pošto sam na Poljudu prošao omladinski pogon, pa potom odigrao i tu seniorsku godinu, iz prve ruke mogu reći da je klub dosta napredovao po pitanju uvjeta, od teretane, svlačionica, osoblja, popratnih sadržaja... Igrao sam u HNL-u i inozemstvu, te smatram da Hajduk drži jako visok nivo.

Ajmo natrag do tvog prvog odlaska s Poljuda, uslijedile su epizode u Istri pa Splitu.

- U Puli mi je nakon dva tjedna priprema stradao meniskus pa sam opet morao na operaciju. Njima tamo sam bio važan, igrao sam bez obzira na bol koju sam osjećao, šest mjeseci sam nastupao pod injekcijama, što me kasnije koštalo. Kad sam došao u Splita, pubična kost mi je bila na rubu otpadanja, tako da sam pauzirao polusezonu. Po ispadanju kluba iz najvišeg ranga je došao moj najteži period u karijeri, gdje je doslovce bilo 'spašavaj živu glavu'. Došao sam do ruba, razmišljao čak o prestanku bavljenja nogometom.

Koji je razlog?

- Ako te nitko ne može nigdje odvesti, osuđen si sam na sebe. Tražio sam sebi novo rješenje i prešao u Vitez, u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Inače sam borac, nije mi to u prirodi, ali bio mi je to krš od uvjeta i svega. Ne želim nikoga uvrijediti, svaka čast ljudima koji su brinuli o klubu, ali nije to bilo to. Teren blatnjav, nikakav, nema igre, loši uvjeti, odeš na gostovanje sa svojim autom. Rekao sam sebi na polusezoni da se tamo ne vraćam, a nisam imao novi klub. Ako je to to, onda neka bude kraj jer meni ovo ne treba. Tu je baš bila prekretnica. I koliko god je bilo loše, toliko sam najviše u karijeri zahvalan toj epizodi.

Zašto?

- Jer sam naučio cijeniti sve što sam imao, a nisam ranije prepoznavao. I u Hajduka igrači nekad misle da nešto ne valja, pa mogla bi biti bolja umjetna trava, fizio-tretman, ili bilo što drugo... Onda dođeš u Istru pa shvatiš da je to dimenzija dolje, pa u Splita i vidiš da si još skalu niže. Naučio sam cijeniti neke stvari, a poziv Olimpika iz Donecka mi je opet oživio karijeru. Ukrajina je po uvjetima iznad HNL-a, svi imaju po nekoliko pomoćnih terena, kampove. Mi smo zbog ratnih uvjeta preselili u Kijev, te trenirali u bazi Arsenala.

Potom dolazi tvoja najbolja sezona karijere...

- U Olimpik me nazvao jedan agent i pitao bi li želio u Portugal. Rekao mi je da su me iz Maritima gledali nekoliko utakmica i da bi me uzeli. Portugalska liga je šesta po snazi u Europi, nisam ni trenutak dvojio. U Ukrajini su mi kasnile dvije plaće, te sam pitao predsjednika bi li mi dao slobodne papire ako bih im to oprostio. I on je pristao.

Kakvi su bili prvi dojmovi iz Maritima?

- Super. Razgovor s predsjednikom je trajao minutu, ugovor nisam ni pogledao, tražio sam samo gdje je da ga potpišem. Bio sam spreman tamo doći pješke. Sve mi se najednom otvorilo, standardizirao sam se u momčadi, igrao dobro protiv najvećih zvijezda njihove lige. Nogomet je u Portugalu zahtjevan i dosta izjednačen. 

Ta bajka je trajala dvije sezone, u međuvremenu je bilo i nekih ponuda, spominjao se Glasgow Rangers?

- Dakle, u ugovoru kojega sam potpisao po dolasku je stajala odštetna klauzula od 4 ili 5 milijuna eura, ne sjećam se više. To je kod njih običaj. Za mene je bilo ponuda, ali za niži iznos. Ne znam za Glasgow, ali imao sam kontakt iz Francuske i Italije, gdje bi me klubovi uzeli odmah.

Na kraju si iz Portugala otišao kao slobodan igrač. Zašto?

- Imao sam ugovor na dvije plus jednu godinu. Mogao sam ostati i treću, oni su to htjeli, ali ja ne. Kad sam tek dolazio, prihvatio bih bilo kakve uvjete samo da potpišem, ali nakon dvije godine sam smatrao da zaslužujem bolje uvjete. U te dvije sezone sam napredovao i smatrao sam da njihova ponuda nije adekvatna. Odlučio sam se riskirati i uzeti papire.

Je li to bila greška?

- Po meni nisam napravio grešku odlaskom u Osijek. Bilo je tada mnogo upita, već je počela pandemija, ali nisam se bojao. Imao sam kontakt s Bjelicom za Osijek, Tomasom za Riizespor, a čekao sam Hajduk, no oni su odlučili uzeti Atanasova. Odlučio sam se za Osijek zbog trenera, dopalo mi se kako je sa mnom razgovarao.

Ali kasnije nisi uvijek bio standardan?

- Predstavljeno mi je kad sam dolazio da ću biti jedan od ključnih igrača, prvih četiri-pet susreta sam igrao, sve je bilo u redu, pobjeđivali smo. Ne mogu sada govoriti neke pretpostavke što se kasnije dogodilo, ukupno sam skupio 22 nastupa u sezoni, a on je rotirao. Ukupno je moglo bolje, ali ne žalim ni za čim. Da tada nisam odabrao Osijek, možda sada ne bi bio u Hajduku.

Kako sada gledaš na budućnost?

- Čiste sam glave jer znam da sam sve postigao svojim radom. Ovo je moj klub, kad sam bio junior, pa bi me nekad stavili na trening sa seniorima, divio sam se Andriću, a Skoko je za mene bio Xavi. Daj Bože da ja danas pomognem nekim mlađima i da sve skupa bude jako dobro.

Navijači su željni prvog mjesta, dugo se čeka titula...

- Vidjet ćemo kroz prvih par utakmica gdje smo. Ovdje sam par dana, ne znam domete da mogu tvrditi da ćemo biti prvaci. Mene bi veselilo da steknemo gard pobjednika, da te ne iznenađuje kad dobiješ pet utakmica zaredom, nama bi to trebalo biti normalno. I kad se dogodi neuspjeh, da se već u sljedećem susretu nametneš s pobjedničkim gardom.

Već u drugom kolu na Poljud stiže Osijek, prošlo prvenstvo je završilo s ogromnom prednošću za momčad iz Gradskog vrta...

- Ja sam optimist za start prvenstva. Moja odluka je bila da odem iz Osijeka jer sam smatrao da je momčad dosegla vrhunac.

Ovaj novi Hajduk bi trebao biti spoj mladosti i iskustva, kakav su dojam na tebe ostavili brojni 'tići'? 

- Biuk mi se baš sviđa, ima sve za bit top-igrač. Ljubičić također, zatim Čuić, da dalje sve ne nabrajam. Volim kod mladih vidjeti više agresivnosti, ipak su domaći, Brkljača ima taj gard, pozitivni bezobrazluk.

Nedavno si se oženio, što kažu tvoji najbliži, kakve su reakcije na sve skupa?

- Da, oženio sam se prošlog petka, a za kraj želim zahvaliti svim mojim navijačima iz kvarta, ali i ostalima. Dobio sam preko Instagrama negdje 300 do 400 poruka podrške, te iskreno vjerujem i veselim se utakmicama pred publikom, gdje se sam izrazito optimističan glede prvih službenih utakmica i ulaska u sezonu.