INTERVJU Lovre Kalinić: Želim da ova mlada momčad priušti veliku radost sebi, svojim trenerima i svim ljudima koji žive za Hajduk

Hajdukov vratar Lovre Kalinić jedna je od glavnih uzdanica 'bijelih' pred odlučujuću utakmicu sa Slovan Liberecom. On je u Češkoj branio na najvišoj razini, a sada slijedi uzvrat, gdje mnogi vide veliku priliku za Hajduk da prođe u skupinu Europske lige...

- Mislim da je Slovan kvalitetna i organizirana ekipa. Mnogi imaju pristup kao 'proći ćemo, to je mačji kašalj', ali ja se s tim nikako ne bih složio. Da imamo veće šanse nego protiv Dnipra, to je sigurno, ali nisu ni oni bezopasni. Nikako to nije ekipa za podcijeniti - rekao nam je Kalinić, pa nastavio:

- Sigurno da je olakotna okolnost što igramo pred našim navijačima. Kad je pun stadion uvijek te to nosi i vuče i bez obzira koliko možeš, uvijek daješ još jednu dozu više od sebe.

Spomenuo si Dnipro, vi ste se s njima jako dobro nosili, iako su oni kasnije dogurali sve do finala...

- Parirali smo im odlično. Šteta što smo tamo primili dva gola, ali imali smo dobre šanse na Poljudu, sjetite se samo prilike Mezge, no nismo uspjeli zabiti gol za prolaz. Nadam se da će u četvrtak to biti druga priča, da ćemo svi dati svoj doprinos i proći u skupinu Europske lige.

Kakva je atmosfera u svlačionici?

- Izrazito pozitivna. Momci žive za svaku utakmicu i svaku pobjedu. To se vidi i na treninzima, stvarno smo kolektiv i zračimo velikom dozom optimizma.

Možeš li ti izdvojiti dvije utakmice koje posebno pamtiš?

- Svaka mi je na svoj način draga, ali možda bih remi 2:2 u Maksimiru, pa čak i taj dvoboj s Dniprom posebno izdvojio jer smatram da sam stvarno branio na vrhunskom nivou.

Zašto ne bi nadodali i da je u Liberecu to bila tvoja sjajna izvedba?

-  Ne želim ništa o tome govoriti jer tu imamo i drugu utakmicu.

U redu, onda se ajmo vratiti na neke već odigrane. Bilo je tu i kritika, po nama nezasluženih nakon Kopra, ali i opravdanih poslije Istre...

- Valjda je to tako, dobre se stvari brzo zaboravljaju. Protiv Istre je to bio loš dan. Svatko ima pravo na loš dan, pa i najveći vratari. Nisam ni ja svemoguć, pa da mogu sve obraniti. Kod mene se osjetilo što nisam prošao cijele pripreme, već sam došao samo osam dana prije Europe. Sad stvarno treniram dobro, a kako prvenstvo odmiče, tako i ja dolazim do sigurnosti.

Da, to se osjetilo i po ona dva istrčavanja protiv Osijeka...

- Kroz treninge i utakmice dolaziš do samopouzdanja. Kako vrijeme odmiče, dolazim do željene forme. Svaku utakmicu idem sto posto. Nekad ispadne dobro, nekad ne, jednostavno se tako odigra, ali moj motiv i želja su uvijek na najvišoj razini.

Zanimljivu nam je priču ispričao trener Burić o tome kako vratar ostaje sam nakon što primi gol, s obzirom da svi igrači krenu prema centru i okrenu mu leđa...

- Da, pročitao sam. Sigurno da nije lako kad primiš gol, ali takav ti je opis posla i moraš to izdržati. Po meni je to najodgovornija pozicija u momčadi.

Promijenio si puno trenera vratara, kako ti je raditi s Gabrićem?

- Bilo je tu svega, od trenera koji je bio sa mnom dva tjedna, pa nadalje... U nekim trenucima ni ti više ne znaš što ti odgovara. S Tonćem Gabrićem radim dugi niz godina, on me praktički uveo u prvu ekipu. Uz njega se i psihički i fizički osjećam dobro i odgovara mi njegov način rada.

On je trenirao i Danijela Subašića kada je Hajduk prije pet godina igrao skupinu Europske lige...

- Daj Bože da i sada postignemo isti uspjeh. Tada sam bio treći golman, pa onda neko vrijeme drugi, kada je Subašić bio ozlijeđen, a branio je Radošević. Išao sam tada na sva gostovanja, bio mi je poseban doživljaj biti dio ekipe u tim trenucima, a mogu misliti kako bih se dobro osjećao da sada izborimo skupinu Europske lige.

Koliko ti znači igra uže obrane?

- Jako puno. Imam veliko povjerenje u svoje stopere. Možda je u početku falilo komunikacije, s Milovićem jesam igrao duže nego s Nižićem, ali opet to sve treba ukomponirati u jedno tijelo i mislim da iz utakmice u utakmicu rastemo.

Ima tu dosta novih igrača, Ohandza, Jefferson, Milić, Roguljić, Velasquez, Bilji...

- Svi ti igrači su pojačanja za ekipu. Mislim da nam donose samo dobro, ali neki su došli i pri samom kraju prijelaznog roka te je potrebno vrijeme da se sve to skupa ukomponira.

Kako na vas utječe cjelokupna atmosfera, zapitkuju li ljudi ulaznice?

- Bilo je poziva, pokušao sam svima izaći u susret maksimalno. Pojedinci kao da ne čitaju novine i ne vide da nema ulaznica, pa uporno zovu i sada kad ih je već nemoguće kupiti.

Je li se moguće izolirati i skoncentrirati isključivo na utakmicu i protivnika?

- Mi stvarno imamo mir kad odemo u karantenu. Ljudi koji mene poznaju znaju da me ne smiju zvati na dan utakmice. Isključim mobitel i ne želim razmišljati o nikakvim drugim stvarima.

Imaš li i nekakav poseban ritual prije utakmica?

- Ne.

Jesi li na internetu, na Facebooku?

- Nisam na Fejsu, nego na Instagramu, al' nije da sam nešto aktivan na njemu. Facebook mi ne predstavlja ništa. Najbolja mi je promocija ono što na terenu pokažem, a nemam se potrebe slikavati i to objavljivati.

Kako se osjeća igrač uoči ovih velikih dvoboja, kada pun stadion pjeva već prije susreta?

- Sigurno je da proradi dodatna doza adrenalina. Igrati pred punim Poljudom je doživljaj od kojega nema ljepšega. Svi mi uživamo i guštamo kad vidimo ispunjene tribine jer je to u HNL-u prava rijetkost.

Ima li neka pjesma s razglasa koja te posebno inspirira?

- Svaka pjesma nosi svoju emociju. Slušaš ih već kao dijete i svaka ti nešto znači...

A koliko cijela ta atmosfera djeluje na igrače? Eto, Hajduk je protiv Kopra poveo dok se činilo da su gosti još impresionirani...  

- Sve te to ponese, to je sigurno.

Koliko je sada potrebno jurišati? Rezultat 1:0 iz prvog susreta je nezgodan...

- Pa ja smatram da ne trebamo žuriti, nego mirno odigrati i čekati da se otvori prostor za gol, a nazad zatvoriti sve prilaze našim vratima.

Nismo spomenuli prvenstvo, u kojemu ste se jako dobro nosili protiv Dinama i Rijeke...

- Sami vidite da u prvenstvu svak svakoga pobjeđuje. Jače ekipe su dosta bodova prosule i za sada je sve neizvjesno. Mi idemo stvarati rezultat iz utakmice u utakmicu pa što Bog da. U Maksimiru i na Rujevici smo odigrali dobre utakmice, a možda smo protiv Rijeke mogli i do pobjede, no i sa 0:0 možemo biti zadovoljni, s obzirom koliko smo utakmica odigrali u mjesec i pol dana. Protiv Rijeke nisam imao niti jedan ozbiljan udarac na gol, što znači da je ekipa stajala kompaktno i zatvorila sve prilaze golu.

Na kraju ovaj razgovor ipak zaključimo najavom utakmice sa Slovanom...

- Šjor Ante Dorić je u dokumentarnom filmu rekao: 'Uvik fali jedan gol'. Ja bih volio da ovaj put ne bude tako, da ova mladost, koje sam dio, doživi tu veliku stvar, te da priuštimo tu radost sebi samima i našim trenerima, a samim time, naravno, i svim ljudima koji žive za ovaj klub.