INTERVJU Lukas Grgić: Od dolaska u Hajduk se osjećam 10 centimetara viši!

Hajdukov veznjak Lukas Grgić ostavio je jako dobar utisak od kada je stigao na Poljud. Razgovor smo otvorili pitanjem o njegovim dojmovima...

- Dojam je jednako dobar kao i kad sam dolazio. Atmosfera je top, baš smo klapa u svlačionici. Što se tiče rezultata, oni su ok, ništa posebno, ali ne moramo glavu spuštat dolje. Imamo ispred sebe finale Kupa, u igri smo u prvenstvu. Treba nam samo pozitiva i koncentracija na prvu sljedeću utakmicu.

To je Osijek. Je li vrijeme da svladate i nekoga iz vrha?

- Protivnik je težak, ali mislim da smo mi u formi. Možda nam pauza i  nije došla u najboljem trenutku što se toga tiče, no ima lakših ozljeda kod nekih igrača, pa i kod mene problem s listom...

Nešto ozbiljno?

- Ne, ali dobro mi je došlo par dana da se oporavim. Ništa strašno, nisam upitan za nastup.

I Osijek i Rijeka su tvrde, čvrste momčadi...

- Protiv Osijeka sad prvi put igram, a Rijeka je nezgodna. No, ne mogu se usporediti ta dva sastava. Osijek ima bolju organizaciju, nisu bezveze na drugom mjestu. Rade dobro, svaka im čast, ali mi smo Hajduk i idemo po tri boda. Očekujem našu vrhunsku partiju.

Mnogi od nas su uoči dvoboja s Riječanima bili uvjereni u pobjedu, no dogodio se poraz na Poljudu. Kako to tumačiš?

- Neočekivano oprezno smo ušli u utakmicu, nisko smo stajali. To nam se na Poljudu više ne smije dogoditi. To nije bila ni želja trenera, nije nas tako pripremio ni postavio. Teško je za objasniti, tako više nikad ne želimo igrati. Prvi gol smo primili iz prekida, nisu oni ništa posebno imali, ali mi nismo bili pravi.

Uslijedio je remi protiv Istre, gdje ti nisi igrao, ali kiksavali su i konkurenti za vrh.

- Nije prvenstvo sprint nego maraton. Bole nas ta dva ispuštena boda, ali Istra pruža jako dobar nogomet i koga god pustiš da igra, napravi ti problem.

Je li Dinamo ipak najbolji?

- Ja mislim da smo mi kvalitetniji od Dinama.

To mi je u razgovoru rekao i Nikola Kalinić.

- Takav mi je dojam. U međusobnom ogledu nisu napravili prevagu na terenu. Ostalo je 0:0, malo mlak derbi s obje strane.

Jedni su ga ocijenili siromašnim, a neki čvrstim, pravim derbijem...

- Znalo se tko prvi zabije da će pobijediti. Bila je to tvrda utakmica, obje ekipe su bile oprezne i pazilo se na taktiku. No, nakon svega smo još u utrci i potuć ćemo se dobro do kraja.

Kako je bilo igrati na prepunom Poljudu?

- Na zagrijavanju više osjetiš atmosferu, a čim si na terenu moraš biti u svom filmu. Nisam ono još nikad doživio, vjerojatno i neću. Za mene nema boljeg osjećaja nego kad te pune tribine guraju. Čudo. Ti s travnjaka samo gledaš i uživaš. Osjetiš emociju. Dok sam bio dosta mlađi, bilo je i treme, sad je više neki pozitivan nemir uoči derbija, ali sve u pozitivi. Jedva čekaš istrčati na teren, osvojiti neku loptu.

Ovdje su te navijači super primili.

- Ne možeš danas ljude prevariti s igrom. Ostavljam sve na terenu. Nisam Messi ni Ronaldo. Ni blizu, ali u svakoj sekundi dajem sve od sebe. Posebno sam motiviran i stoga što od malih nogu navijam za Hajduk.

Tvoja priča je baš zanimljiva, odakle su Grgići?

- Otac Grgo je iz Kotor Varoša, a rođen je u Banjoj Luci. Porijeklo nam je ovdje iz Dalmacije.

Je li tata igrao nogomet?

- Ne. Ne znam ni ja na koga imam taj talent, radni elan sam definitivno naslijedio od oca. On je po zanimanju zidar, a malo prije rata je otišao u Austriju. Majka mi je rođena Austrijanka, a njeni su još sredinom osamdesetih preselili tamo iz Bugojna. Ja još nikad u životu nisam bio u Bosni i Hercegovini. Nemamo nikoga više tamo, baka i djed s majčine strane mi žive u Varaždinu, a s očeve su pokojni.

Odakle ta ljubav prema 'bijelima'?

- Otac mi je uvijek navijao za Hajduk. Kad smo dolazili na ljetovanje bi me poveli na utakmicu, tako da pamtim jednu prvenstvenu utakmicu protiv Zadra, zatim onaj dvoboj protiv Barcelone za 100. rođendan kluba. 

Možeš li HNL usporediti s Austrijskom ligom?

- Austrijska je jača što se tiče fizike, ali ljepši se nogomet igra u HNL-u. Ima boljih individualaca. Osobno mislim da je HNL jači.

Najdraže utakmice s LASK-om?

- Europske protiv Tottenhama. Nažalost zbog korone bez gledatelja. Zatim i kontra Antwerpena. Protiv Tottenhama smo u Londonu izgubili 3:0, a u uzvratu ostali 3:3. Vidjeli smo da možemo, u Linzu smo ih dobro namučili.

Kako je došlo do prelaska u Hajduk? 

- Prvi kontakt je bio prošlog ljeta uoči sezone. Sportski direktor Nikoličius je baš studiozan, sve je znao o meni. Ja sam samo slušao, znao je više nego ja sam o sebi. Baš me fascinirao. Vidio sam želju koju nisam nikad osjetio. U detalje su me skenirali. To je bilo prije početka sezone pa se nastavilo. LASK me nije htio pustiti, a ja sam tražio da odem. Ali onda se desio Tobol, a mi smo se s LASK-om kvalificirali u grupnu fazu. Tako je sve odgođeno za zimu ili sljedeće ljeto, kad ću biti slobodan igrač.

Prelazak se, srećom po Hajduk, ipak dogodio na zimu.

- Promijenili su se sportski direktor i trener u LASK-u. Austrijanci su mi u prosincu ponudili novi ugovor, ali ja sam rekao: 'Ne, ja idem u Hajduk'. I nitko sretniji od mene što sam to napravio.

Protiv Lokomotive si se dosta priključivao napadu...

- Bio sam ofenzivan. Trener mi je dao slobodu da se dignem više gore, pošto imamo klasični 'šesticu'. Mogu ja igrati jedno i drugo.

Rekao si gore da nisi Messi ni Ronaldo. Ako si Gattuso, to je također pun pogodak.

- Bravo! Ako sam Gattuso, onda je to jako dobro.

Publika voli takve profile, u visokoj pobjedi nad Lokomotivom isplivali ste ti i Sahiti.

- Sahiti je igračina. Svak ima neko svoje oružje, on je jak u driblingu, a ima i moć ponavljanja. Ja ne idem u dribling jer to ne znam, ali mogu dati, podvaliti, zagraditi se... Svak ima svoj kvalitete. Čast mi je igrati s njim, Livajom, Kalinićem, Krovinovićem... Ako svak unese ono najbolje od sebe u momčad, onda je to top. I na najvišoj razini se vidi da samo imena nisu dovoljna, ali mi imamo i karakter. Vjerujem da će se sve posložiti kako treba, treba gledati samo pozitivno.

Tvoj nogometni put je bio izuzetno težak, poznato je već da si neko vrijeme, poput svog oca, radio kao zidar, ali ostalo je nejasno kako si od nigdje dogurao do LASK-a?

- Dakle, u Austriji kreneš na zanat za zidara sa 15 godina i to traje tri i pol godine. Tu školu sam završio, a onda ide praksa cijelu godinu. Ja sam radio kao zidar u firmi Strabag i u jednom trenutku rekao da dajem otkaz jer želim biti profesionalni nogometaš. Svi su mi se smijali, a šef mi je kazao: 'Vratit ćeš se ti nama za godinu dana'. Još dok sam tamo radio, u radnoj odjeći sam odlazio na treninge momčadi Hertha Wels. Ispali smo iz pete u šestu ligu, bilo je jako teško, ali meni se otvorila mogućnost prelaska u Wallern, u treću ligu. Tada sam donio odluku da se želim posvetiti samo nogometu. Tu sam odigrao godinu dana. Najprije lijevog beka! A čuj, nema izbora, igraš gdje trener kaže, najvažnije da nastupaš. Tijekom sezone se dogodilo da su kapetanu momčadi otišli križni ligamenti i trener mi je rekao: 'Ajde ti na zadnjeg veznog'. U trećoj ligi je tada igrao i LASK, koji se s Paschingom borio za prvo mjesto, a ja sam ih razvalio u dvije međusobne utakmice. I odmah su me uzeli. LASK je ušao u drugu ligu kroz kvalifikacije, jer tamo prvoplasirani ne ide direktno naprijed, te sam tako s njima kročio u viši rang.

No, i kasnije je bilo problema...

- U trećoj sezoni smo izborili prvu ligu, da bi oni doveli jednog iskusnog igrača na moju poziciju i kazali mi da će biti teško s minutažom, te me poslali u Ried, koji je taman ispao iz lige, na posudbu. Bio sam tamo, kasnije i u Tirolu na posudbi. Teško sam se probijao, ali na kraju sam došao do toga da me navijači vole, a usred svlačionice LASK-a sam palio Hajdukove pjesme.

Kako su drugi na to gledali?

- Austrijanci su se malo bunili, ali već sam bio postao neki vođa u ekipi i nisam mogao odoliti da u nekim momentima ne pustim pjesmu od Miše Kovača. Bilo ih je još koji su to rado poslušati. 

I koji je konačan zaključak nakon što si već neko vrijeme na Poljudu?

- Imam jednog privatnog trenera koji analizira sve moje utakmice. Rekao mi je nedavno: 'Počeo si dobijati duele glavom'. A ja mu odgovorim: 'Pa otkad sam došao ovamo, osjećam se 10 centimetara viši!' Osjećam se kao igrač, nogometaš, ljudi me prepoznaju, bodre. Došao sam u grad koji živi za nogomet, što u Austriji nije bio slučaj. Znao sam i prije što će me čekati, ali tek kad sam došao sam u potpunosti vidio koliko je velika stvar nastupati za Hajduk.