INTERVJU Marin Ljubić: Kao mali ideš na sve utakmice Hajduka, a onda zaigraš protiv Dinama pred punim stadionom

Marin Ljubić protiv Dinama je osmi put u karijeri nastupio za prvu momčad Hajduka. No, na terenu se to nije vidjelo i 21-godišnji Ljubić bio je jedan od najzaslužnijih što su 'bijeli' svladali 'modre' i zasjeli na vrh ljestvice.

- Drago mi je naravno, tu sam iz Splita, domaći. Kao mali ideš na svaku utakmicu Hajduka, treseš se na tribini, emocije...Sad igraš protiv Dinama pred 30.000 ljudi, iako moram priznati da nisam imao tremu. Bio sam opušten maksimalno, oduševljen sam - rekao je Ljubić, a zatim dodao:

- Protiv Dinama sam branio treću utakmicu u nizu, sigurno da mi je lakše. Protiv Gorice je u početku bilo malo nervoze, ali već u Osijeku je bilo bolje. Protiv Dinama sam se skroz opustio, dao sam sve od sebe i nisam imao što izgubiti.

Imao si nekoliko teških intervencija, a posebno si se istakao obranivši udarac Oršića nedugo nakon pogotka Jradija?

- Osjetio sam dobro prostor i balun, dobro sam zatvorio kut i pravovremeno ušao u blok.

Na kraju si zbog odugovlačenja u finišu dobio žuti karton?

- To je poseban gušt. Pred 30.000 ljudi, svi su za tebe, uživaš u tome. To mi je definitivno najdraži žuti karton u karijeri.

Imaš li na terenu osjećaj da je iza tebe 30.000 ljudi ili se za vrijeme utakmice isključiš?

- Ja sam bio isključen, ali što je bilo od 50. do 60. minute to je bila erupcija. Svi su bili na nogama, svaki naš skok, duel, oduzeti balun, prava erupcija na stadionu.

Hoćeš li dres s utakmice protiv Dinama ostaviti sebi kao uspomenu?

- Neću, nemam taj običaj. Meni je bitnija slika s utakmice, pa ću radije nju uokviriti kući.

Što je rekao trener Burić?

- Čestitao je, najbitnije je da smo dali sve od sebe i pobijedili.

Je li bilo puno čestitki nakon derbija i koju bi posebno istaknuo?

- Bilo je dosta čestitki. Javio se i Pletikosa, rekao je 'bravo mali'. Bio je tu i Lovre Kalinić.

Mnogi pamte tvoje obrane s kraja prošle sezone protiv Šibenika u drugoj ligi, je li možeš taj susret usporediti s onim protiv Dinama?

- To je opet druga liga, tu te gleda 500 ljudi. Protiv Dinama je 30.000 ljudi, derbi, ne može se to usporediti.

Tko ti je golmanski uzor?

- Keylor Navas, a sviđa mi se i Onana iz Ajaxa. Odlično prati igru, izlazi na centaršuteve, odlično igra nogom, baš onako kakav ja želim biti.

Spominjao si u prošlosti kao uzore Danijela Subašića i Huga Llorisa?

- Šteta što Subašić sada ne brani. On mi je najdraži hrvatski vratar.

Koje su ti najjače vratarske strane i što bi mogao poboljšati?

- Vjerujem da je igra nogom moj najjači adut. Doduše, za igru nogom da bih bio pravi moram biti u sustavu.

Bivši trener Siniša Oreščanin i Ivica Roguljić govorili su da od svih vratara koje je Hajduk imao posljednjih godina ti najbolje igraš nogom?

- Kod Despotovića u B momčadi, kad si u sustavu, kad dobiješ puno više na važnosti puno je lakše. Dok je u prvoj ekipi Hajduka najbitnije je da se pobjeđuje. S druge strane ljepota je u drugom planu.

Tko je zaslužan što dobro igraš nogom?

- Cijeli sam život sam na Jadrana, na skalini. Ali, spomenuo bih Zlatka Runju. On je čovjek koji je u Hajduku stao iza mene, dao mi punu podršku.

Jesi li na Jadrana ikad igrao protiv Milana Rapaića?

- Protiv Borisa Rapaića sam igrao, protiv Mikija nisam. Za na Jadrana imam ekipu, teško nas je pobijediti. To su moji prijatelji iz kvarta, iz Varoša.

Iz koje su ulice u Varošu?

- Iz Šenoine.

To je rijetkost, Varošana nema kao nekad?

- Najuporniji preživljavaju.

Je li gužva u Varošu, ima dosta apartmana?

- Kada sam bio dijete imali smo teren ispred kuće, umjetna trava.  Doduše, stablo je na sredini terena, ali tu sam se i počeo bacati. Tu je sve počelo.

Zašto si uzeo broj 40, ima li to neko posebno značenje?

- Nema neko značenje. Nakon što je stigao Duka i izabrao jedinicu, ja sam se odlučio za 40.

Nadimak?

- Ljuba.

Ima li netko poseban u tvom životu kome bi volio posvetiti pobjedu protiv Dinama?

- Pokojni otac Zlatko, ali i stari Smoje s peškarije, sa štakom. On mi je izrazito bitan u životu, sve otkad znam za sebe. Ja bih dolazio na peškariju, tu sam blizu živio. Spustiš se malo tu, pa si malo na igralištu, kući dođeš samo ručati.

Znači da znaš sve o ribi?

- Znam sve o ribi, ali ne znam baš čistiti.

Onda je znaš i loviti?

- Išao sam nekoliko puta s prijateljem baciti parangal na pola kanala.

Što je najveće što si ulovio?

- Mole.

S obzirom na igru nogom vjerojatno bi bio dobar i kao igrač. Zašto si se odlučio stati među vratnice?

- Mislim da sam puno bolji igrač na malom nogometu, nego na velikom.

Ušao si u zadnju godinu ugovora, mlad si, želiš braniti. S druge strane Hajduk je skupo platio Posavca i na papiru je u prednosti. Kako gledaš na svoju poziciju?

- Okrenulo se. Prijelazni rok je završio 31. kolovoza, nisam otišao. Tu sam, ugovor mi traje do kraja sezone. Moj agent je taj koji priča s Hajdukom, nadam se da ćemo se do kraja sezone dogovoriti.

Nakon Dinama sad i ti imaš više aduta u rukavu?

- Da, uvijek ima opcija, ali moje želje se znaju. Nadam se da oko toga neće biti problema.

Ne bi bilo dobro za Hajduk da im još jedan vratar ode nakon isteka ugovora. Ne tako davno slična je situacija bila nakon odlaska Grbića i Stipice?

- Sve znam, ne mogu o tome puno govoriti.

Ovog ljeta si bio blizu odlaska u Goricu?

- Da, bilo je blizu. Ovdje nisam bio u prvom planu, a želio sam braniti, napraviti korak nakon drugoligaške sezone. Na kraju je sve dobro ispalo.

Je li bilo trenutaka kada si prestao vjerovati da ćeš dobiti priliku?

- Ako sam u išta vjerovao, to je bila vjera u sebe, da mogu. Sve je stvar podrške, hoće li se stati iza tebe ili neće. Teško je odmah iz juniora i B ekipe stati na vrata prve ekipe. Ali, uvijek sam vjerovao da će doći moj trenutak.

Kakav je odnos s konkurentima, Posavcem, Dukom i Blaževićem?

- Nas četiri imamo odličan odnos. Tko god brani podrška je uvijek prisutna. Najbitnije je da Hajduk pobjeđuje. Imamo fenomenalan odnos, konkurencija je zdrava, guramo jedan drugoga naprijed, to je najbitnije. Šiljo (Goran Blažević nap.a) je malo stariji od nas svih, puno toga je prošao u karijeri, nagleda se svega. Sigurno da nam znači njegova riječ, puno pomogne kroz trening i utakmicu, a često udijeli i savjet. Bit će dobar trener.

Kako je raditi s Tonćom Gabrićem?

- S kim god je radio izbacio je reprezentativce, što više reći o njemu. Ne treba puno govoriti, djela dovoljno govore.

Hajduk je prvi, može li i ostati na vrhu?

- Borit ćemo se, vrijeme će pokazati. Stigao je Filip Bradarić, pojačali smo se. Prvenstvo je tek počelo, dobro smo krenuli, treba nastaviti u tom ritmu.

Slijedi gostovanje kod Rijeke na Rujevici?

- Mi smo Hajduk i očekuje se pobjeda.

Do Rijeke je još deset dana, tko će na vrata?

- Svi su zdravi, najbitnije je da Hajduk pobjeđuje. Trener je taj koji odlučuje.

Nije sada ni njemu lako tebe tek tako maknuti?

- Na meni je da radim i da Hajduk pobjeđuje - zaključio je Ljubić.