INTERVJU Mario Čuić: I danas još primam čestitke

Mario Čuić bio je prvo ime najvećeg hrvatskog derbija. Devetnaestogodišnji mladić iz Brišnika kraj Tomislavgrada zabio je Dinamu dva pogotka, a Hajduk je na kraju slavio 3:2. Čestitke za ovog skromnog mladića stižu i dalje.

- Čestitke i danas još primam. Sve su mi drage, nemam nekog favorita među njima. Ima dosta sličnih, 'čestitam, samo tako dalje' - rekao nam je Čuić, a zatim se dotakao osjećaja nakon ogleda na Maksimiru. Pogotovo je upečatljiva bila reakcija nakon izjednačujućeg pogotka kada je Čuić uzeo loptu i trčao prema centru.

- Meni je super zabiti Dinamu dva gola, ali nisam na terenu pokazao emocije. Kod izjednačujućeg pogotka sam vidio da smo bolji i kako možemo doći do pobjede. 

Kakav je bio osjećaj i kada si saznao da ćeš igrati protiv Dinama?

- To se uvijek zna dan-dva uoči susreta. Većinom se prije utakmice osjećaš isto, malo je trema veća. Bilo mi je baš drago što ću igrati. 

Što ti je rekao Igor Tudor uoči derbija?

- Svima govori skupa, pojedinačno svima da ruku. Ništa spektakularno, većinom pojedinačno govori taktičke stvari. 

Kako si se snašao u prvoj ekipi?

- U mjesec dana se sve dogodilo. Snašao sam se dobro, momčad je dobra. Brzo te prihvate, oni imaju dosta utjecaja na prilagodbu. Meni je super, mislim da ćemo nastaviti s dobrim igrama.

Posljednji igrač Hajduka koji je Dinamu na Maksimiru zabio dva pogotka bio je Blaž Slišković 1984. godine. Susret je završio 2:2, za Dinamo je oba pogotka zabio Marko Mlinarić. Jesi li možda na internetu gledao 'Bakine' majstorije?

-  Za taj podatak sam saznao poslije utakmice. Šteta što je u nedjelju bilo tako malo ljudi. Bilo je puno šansi, golova. Sretan sam zbog sebe i pobjede, trebalo nam je to. Što reći o takvom igraču kao što je bio Baka? Ostavio je veliki trag u Hajduku. Nekoliko puta sam gledao njegove snimke, imao je strašan dribling, zabijao iz kornera.   

Debitirao si za prvu momčad 11. lipnja na gostovanju kod Istre...

- Saznao sam da ću igrati dan-dva prije utakmice. Za mene je to bilo posebno. Tjedan-dva prije toga sam počeo trenirati s prvom momčadi, iznenadilo me kada mi je rečeno da ću igrati. Računao sam tada ako debitiram do kraja sezone to bi bilo super. 

Jesi li se iznenadio što si brzo dobio priliku u prvoj ekipi? Većina mladih igrača je prošla kroz drugu momčad.

- Tu je dosta korona utjecala. Možda čak ne bi bio tu da nije bilo korone. 

Koja je najveća razlika između prve i druge lige?

- Najveća razlika u taktičkom dijelu i brzini nogometa.

Ove sezone bio si najbolji strijelac juniorske lige sa 12 pogodaka, a Hajduk je u trenutku prekida prvenstva bio vodeća momčad lige.

- Bila je dobra sezona za mene i cijelu ekipu. Svi su igrali dobro, a onda je ekipa iznjedrila mene i Brnića. Zasluženo smo osvojili prvo mjesto. 

Dosta igrača kada uđe u prvu momčad shvaća kao degradaciju povratak u drugu momčad. Kako ti gledaš na to?

- Većinom je to do pojedinca, kako se postavi u glavi. Najbitnije je biti što opušteniji. 

Brojna je obitelj Čuić. Četiri brata i sestra. Sva braća su u nogometu. Mario i Filip koji je rođen 2003. su u Hajduku, dok su Toma (2008.) i David (2010.) u nogometnom klubu Tomislav iz Tomislavgrada.

- Većinom su napadački orijentirani, ali ne bi bilo u redu da o njima pričam i ističem ih. 

Za jednog od dvojice mlađih kažu da će biti strašan?

- Toma je 2008., igra na poziciji polušpice, govore za njega da bi trebao biti dobar. 

Znaš li da postoji suradnja između Hajduka i NK Tomislava?

- To je već ima dvije godine, znam za to otprije.

Kako si stigao u Hajduk?

- Imali smo turnir u Međugorju. Trebao sam ići sa Splitom na treninge. Preko djeda smo na utakmici došli do Vika Lalića. Čim se Hajduk uključio u igru tu onda nema priče. Nisam dvojio ni sekunde. 

Koga bi od trenera istaknuo u dosadašnjem dijelu karijere?

- Ne bih nikoga posebno isticao. Svaki je trener donio nešto novo. Jednoga istaknuti ne bi bilo u redu.

Puno te ljudi uspoređuje s Marijom Pašalićem?

- Mislim da je to zbog golova i zbog imena. Sigurno da mi je drago zbog toga. On je velik igrač, dao je tri gola jučer. 

Vjerojatno je usporedba dobra i zbog činjenice da se obojica jako dobro ubacujete u završnicu?

- Ako oćeš napraviti veće stvari gol ti može dobro doći. 

Tko ti je igrački uzor?

- Messi mi je bio najdraži. Dok sam bio manji gledao sam neke njegove stvari. Ima još igrača koji su mi dragi.

Ima li neki igrač Hajduka kojemu se diviš?

- Ima dosta dobrih igrača koji su mi se svidjeli. Istaknuo bih Miju Caktaša, dosta je konkretan i dobar i pokazao je dosta. Velika je stvar što Hajduk ima takvog igrača.

Što Hajduk može u posljednja dva kola?

- Mogu obećati da će ekipa dati sve od sebe.

Koji ti je cilj s Hajdukom?

- Najveći mi se ispunio, to je debi za Hajduk. Postići dva gola protiv Dinama, to je također bio jedan od ciljeva.

Valjda će u budućnosti i titula na Poljud?

- To bi bilo super kroz idućih par godina. Ovom gradu i klubu to treba.

Što bi popravio u svojoj igri?

- U svemu se može dosta popraviti. Neke stvari u defenzivi, praćenje igrača, ne bih isticao druge stvari.

Što kaže otac Tomislav, bivši igrač i sudac?

- Dosta je dugo u nogometu, vidio je svakakvih stvari. S njim se čujem svaki dan. Kada igram dobro i loše uvijek ima nešto za reći. 

Nije valjda i nakon Dinama tražio mane?

- Nije tražio mane, ali dan-dva nakon utakmice mi je rekao za dva-tri pasa u kontrama koja nisu prošla, da se to treba što manje događati - zaključio je Čuić.