INTERVJU Marko Livaja: Perišić gleda sve utakmice, čestitao mi je čak i nakon pobjede u Belišću!

Marko Livaja je jedini igrač Hajduka koji je imao minutažu za hrvatsku reprezentaciju u ključnoj utakmici kvalifikacija protiv Rusije. S tom temom smo otvorili razgovor...

- Mislim da je bitno za sve ljude u Hrvatskoj što smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo. Dodatne kvalifikacije su nikad teže i dobro je što smo osigurali nastup u Kataru godinu dana prije. Mislim da tamo možemo imati jako dobru i konkurentnu momčad - kaže Livaja.

Kako te se dojmio ambijent tijekom utakmice?

- Bilo je stvarno super. To smo i očekivali, u Splitu je uvijek dobra atmosfera. Svi su bili jako zadovoljni. 

Petković i ti ste ušli zajedno u drugom poluvremenu. Neki su tvrdili da ste slični tipovi igrača, kako je bilo s njim u paru?

- Možemo igrati skupa. Volim biti na terenu s igračima koji znaju igrati i razumiju balun. Petković je sigurno jedan od njih.

Nije daleko ni 5. prosinca, odnosno derbi s Dinamom, kada bi se on trebao naći na suprotnoj strani...

- Nadam se da tada neće igrati, ali ako nastupi, vjerujem da ćemo pobijediti jer Hajduk ima kvalitetu da to napravi.

Zašto Hajduk ne može pritisnuti protivnika onako kao što je Hrvatska Rusiju?

- Teško je o tome pričati. Imamo dosta novih igrača, a i mnogo smo toga propustili u zadnjih mjesec dana. Imali smo dosta prilika izbiti čak i na prvo mjesto u HNL-u. Dosta je krivice na nama, počinjem od sebe, trebamo dosta više davati. Možemo mi pričati da imamo kvalitetu i iskustvo, ali ne pokazujemo dovoljno na terenu. Siguran sam da možemo izgledati puno bolje s obzirom na igrače koje imamo.

U čemu je problem?

- Svi pričamo da smo u ofenzivnom dijelu najbolji, ali premalo šansi stvaramo. Dosta toga moramo popraviti, nadam se da će novi trener izvući ono najbolje od nas.

Je li ti draže igrati 'desetku' ili kad te trener gurne u špicu? 

- Sve ovisi o tome protiv koga igramo. Protiv slabijih momčadi volim igrati 'devetku', čak i da igramo s dvije špice. Kad već stalno napadaš, tada mi je draže biti bliže golu, a ne se previše vraćati po balun. Protiv jačih ekipa se više volim vratiti po loptu. Sve, dakle, ovisi o utakmici.

U čemu je bio problem s trenerom Jensom Gustafssonom? Najprije je bilo da ne možemo dobiti derbi, a potom su se dešavali i drugi kiksevi...

- Protiv Osijeka na Poljudu smo odigrali možda i najboljih prvih 60 minuta, gdje je trebao biti i veći rezultat od 1:0. Fali nam ta realizacija, da zabijemo golove iz polušansi, što je u nogometu jako bitno. Nedostaju nam neki sitni detalji da se psihički dignemo još više. Od Rijeke smo izgubili 1:2. Prethodno smo cijeli tjedan pričali o tome gdje su opasni, a na kraju su nam opet pobjegli dva puta. U redu, dogodila se ozljeda Lovrencsicsa, a ušao je Dellova, kojemu to nije prava pozicija, ali nebitno. Zasluženo su pobijedili. Bili su konkretniji. Mi smo imali posjed, ali nismo bili dovoljno opasni.

Moje je mišljenje da Hajduk ima jači kadar od Rijeke. Barem po imenima...

- Ja isto mislim, ali trebamo to pokazati na terenu.

U nedjelju je prilika...

- Imamo šansu za revanš. Dobili smo ih tamo zadnja dva puta. Moramo biti strpljivi. Razumijem u Hajduku da te ponese atmosfera i ne razmišljaš o nekim taktičkim stvarima nego kako bi dao gol, što može biti dvosjekli mač. To nam se desilo doma. Kao kontrolirali smo utakmicu, ali oni su nam zabili dva gola.

Po mnogima je iznenađenje što je Rijeka na prvom mjestu.

- Momčad koja toliko puta preokrene rezultat ima karakter i vjeruje u sebe. Igraju možda najbolji i najatraktivniji nogomet u HNL-u. Čak su i efikasniji od nas. Respektiramo ih, ali mislim da smo mi bolji, no to moramo pokazati na terenu.

Koja je razlika između trenera Paola Tramezzanija i spomenutog Gustafssona?

- Drugačiji je to mentalitet trenera. Bili smo ove sezone ofenzivniji nego s Tramezzanijem, iako smo s njim zadnjih četiri-pet utakmica prošlog prvenstva odigrali odlično. To nakon što smo se prebacili na četiri u obrani. Eksplodirao je Stipe Biuk i još neki igrači. Ja nikad ne volim kriviti trenera za neuspjeh. To je većinom na igračima. Da ti dođe najbolji trener na svijetu, on ne može pomoći ako mi igrači ne stavimo neke stvari na svoje mjesto. Ako ti svoju glavu ne riješiš sam, niti jedan trener tu ne može pomoći.

Spomenio si Biuka, kako ga doživljavaš?

- Ima klasu. Vidi se u svakom dodiru da je igrač koji može napraviti veliku karijeru. Stavlja mu se pretežak uteg da mora rješavati utakmice, a tek je u ovoj tekućoj godini prošao prve seniorske pripreme. Najbitnije je da mi iskusniji preuzmemo što više na sebe jer ne može nam netko od 18 godina rješavati utakmice. Vidi se da je pod pritiskom, može još bolje, isplivat će kad-tad, samo treba vjerovati u sebe jer ima stvarno dobar kvalitet.

Koliko nedostaje Filip Krovinović?

- Fale on i Josip Vuković. Od kada su se oni ozlijedili, krenuli su i lošiji rezultati. Bili su okosnica u sredini, taman smo se bili privikli jedni na druge i njihov izostanak je bio peh, ali to ne treba biti nikakav izgovor. Bez svakoga se može i mora igrati, nekad neće biti njih dvojice, nekad mene, ali ne treba se vaditi da netko fali. Nedostaje netko i klubovima diljem Europe pa dobijaju.

Ah, ta Europa... Zašto nisi putovao u Tobol?

- Prva tri kola sam igrao pod injekcijama u oba zgloba. Liječnici su tada odlučili da je najpametnije.ostati doma.

Spominje li se Hajduk i u reprezentaciji?

- Pričamo dosta o Hajduku. Svima je drago što se stvorila pozitivna priča, što su se igrači počeli vraćati. Misle da smo na dobrom putu, ali to treba pokazati na terenu. Najidealnije bi bilo kada bi Hajduk osvojio trofej, pa da se još više napunimo pozitivnom energijom.

Pašalić, Vlašić, Grbić, Juranović, Perišić, tvoji kolege iz reprezentacije su već puno toga postigli u životu, ali nitko nema trofej s 'bijelima'... Ti si u prilici ostvariti taj veliki uspjeh.

- Naravno da bi idealan scenarij bio otići na Svjetsko prvenstvo kao trofejni igrač Hajduka. Zato sam i ostao u Hajduku jer mi je cilj osvojiti trofej, posebno prvenstvo. Ali svi spomenuti igrači prate utakmice, iza svake se čujem s nekim od njih pa popričamo.

Navijači pišu 'Perišiću, vrime je', priželjkuje se i njegov povratak na Poljud, trenutno je priča oko njega najaktualnija.

- Perišić komentira praktički sve naše utakmice. Čak i nakon pobjede u Belišću mi je poslao poruku i čestitao. On sve to gleda. Ja ga ne želim forsirati pričom oko povratka. Znam da bi on htio, ali mu nije lako. Na njemu i njegovoj obitelji je da odluče što mu je najbolje za karijeru.

Je li Luka Modrić toliki fenomen koliko ga se ističe?

- Sigurno jest kad sa 36 godina ima toliku volju i želju svaki dan se dokazivati. On ne priča puno, ali kad dobije balun sve pokaže što treba pokazati.

Dakle, slično kao ti u Hajduku. Objavljena je i tvoja fotografija u društvu s Rakitićem, što je zagolicalo maštu mnogih. Koliko je uopće moguće predvidjeti daljnju karijeru?

- Ja se ovdje osjećam jako dobro, a s Rakitićem sam razgovarao, kaže da je u Sevilli sretan i zadovoljan, on je tamo doma. Pitao me kako mi je ovdje, interesirao se. Ja sam ovdje opušten, tu su mi prijatelji, obitelj. Mogu slobodno reći - vidim sebe u Hajduku do kraja karijere.

Spomenuo si Hajduk i prvenstvo. Koliko je to uopće realno?

- U nogometu svaka momčad ima loše periode u sezoni. I ove tri momčadi ispred nas će ga imati, samo je pitanje hoćemo li iskoristiti te prilike ili nećemo. Moramo biti skoncentrirani i ne obazirati se na njihovu trenutnu prednost. Puno je još bodova u igri.

U redu, ali nakon nekih utakmica nema popravnog. Spomenimo Lokomotivu u Kupu, ali i druge do kraja polusezone, gdje biste se morali pokazati protiv vodećih.

- Imamo sada ključnih mjesec dana, gdje ćemo vidjeti jesmo li se u stanju boriti za prvo mjesto ili nismo. Trebamo pokazati pozitivan pomak.

Kako si doživio novog trenera Valdasa Dambrauskasa? 

- Bio sam na jedan-dva treninga. Čujem se sa suigračima, kažu da je veliki radnik, taktičar, dobri su mu treninzi. Za sada su sve samo pozitivni signali.

Bi li danas mladom igraču preporučio rani odlazak s Poljuda? Ti si nakon kadetskog uzrasta prešao u Inter...

- Ne bih im sugerirao da idu tako rano. Kod mene je to bio splet okolnosti, morao sam otići, nisam ovdje imao ugovor. Ali sigurno je pametnije Biuku ili Ljubičiću odigrati tri-četiri sezone seniorskog nogometa u nogama prije nego promijene sredinu.

Zašto?

- Pa, eto, ja tada nisam bio spreman za Inter, koji je malo ranije bio prvak Europe. Bio sam i na posudbi u Ceseni...

Ali u dresu Intera si bio najbolji strijelac u Europskoj ligi...

- Istina, no previše mlad sam bio za Serie A. Bilo je tada dosta teže skupljati nastupe sa 18 godina jer se vjerovalo starijim igračima. Sve ovisi, ima klubova koji su dobri za mlade igrače, tipa Salzburg, no u ligama petice je teže dobiti šansu. Bilo je milijun primjera iz HNL-a gdje su mladi talenti otišli vani i puno više ih se pogubilo nego uspjelo. Moraš biti baš karakter da bi sve to prebrodio jer ima više padova nego uspona.

U čemu je problem. Je li prevelik pritisak istrčati na jedan San Siro?

- Nije čak ni do pritiska. Kad si tamo, očekuješ da odmah igraš, a to možda nije realno. I onda sam sebi stvoriš nepotrebnu konfuziju. Kad si u inozemstvu, trebaš samo biti strpljiv. Nekima je to uspjelo, nekima nije.

Jesi li pronašao sebe u Grčkoj?

- Meni je bilo super i u Las Palmasu, imao sam jako dobru polusezonu, a potom sam u AEK-u proveo odlične tri i pol godine.

Osvajanje prvenstva Grčke ti je jedini trofej u karijeri?

- Da.

Možeš li usporediti navijače tamo i ovdje?

- Malo su divljiji tamo, ali sličan je to mentalitet, pravi fanatici. Možda su u Grčkoj malo više zagriženi za košarku nego za nogomet, ali kad su krenuli dobri rezultati bili su puni stadioni i odlično navijanje.

Jesi li imao status kao ovdje?

- Ne baš ovakav, ali gledali su me jako dobro. I dan danas mi šalju poruke dopredsjednik kluba i kapetan, zovu da se vratim. Imam poziv da dođem pogledati utakmicu protiv PAOK-a 7. siječnja, ali teško da ću otići.

Kako je zapravo došlo do toga da pređeš u Hajduk?

- Bio sam doma za Božić, a 1. siječnja ove godine me nazvao predsjednik Lukša Jakobušić i pitao postoji li neka šansa da dođem. Rekao sam da praktički ne postoji jer znam da me ovi ne bi pustili, a imam i još šest mjeseci ugovora. Tad sam bio u pregovorima za produljenje. Bili su korektni što se tiče ugovora, nudili su mi novi na pet godina. Od tada je prošlo negdje 25 dana i nešto smo se posvađali u AEK-u s bivšim trenerom. Nisam više htio produžiti ugovor. Bilo je još nekih interesa za mene iz Turske, pa su mislili da je novac u pitanju, ali nije to bilo točno. Koliko god mi je tamo bilo super, htio sam nešto promijeniti u životu. Tada me opet zvao predsjednik Jakobušić i pitao postoji li sad neka šansa. Rekao sam: 'Ajmo probati, zašto ne?' U međuvremenu se u AEK vratio trener s kojim sam osvojio prvenstvo i molio me da produžim, ali glavom više nisam bio tamo. Nisam više htio. Krenuli su pregovori oko odlaska koji su trajali desetak dana, a to je bilo u stilu: 'Oprosti nam ovo, korona je, oprosti ono'.

Priča se da si se odrekao novca zbog dolaska u Hajduk.

- Jesam, odrekao sam se, ali najbitnije je da igraš. Mogao sam uzeti u AEK-u što mi pripada po ugovoru, ali znam da ne bih bio sretan. I puno je kad ne igraš šest mjeseci. Zanimljivo je prvih tjedan dana nakon što te maknu, ali poslije nije baš interesantno stajati izvan momčadi.

Govorilo se i da se povratak događa kako bi supruga Iris rodila u Splitu?

- Supruga je trebala roditi ovdje bez obzira na to igram li ja u Grčkoj. Kad sam igrao u Empolija, rodila je i prvo dijete ovdje. Ja sam nakon prošlog Božića u Grčku otputovao sam. Mislio sam da je odlazak iz AEK-a nerealan, da me neće pustiti do kraja sezone, ali sve smo na kraju uspjeli riješiti i potpisao sam za Hajduk.

Druga situacija se dogodila prošlog ljeta, a odnosi se na potpisivanje novog ugovora. Svi pamtimo kampanju 'Livaja, ostani'. Tko je tu presudio?

- Ja. U početku mi je sve skupa izgledalo malo smiješno, ali kasnije se toliko proširilo da mi je supruga u jednom trenutku rekla: 'Odluči više šta ćeš, nemoj zajebavat ljude'. Ja sam se po dolasku u Hajduk dogovorio na tri mjeseca jer sam imao već neke opcije praktički dogovorene. Ali nisu bile na papiru. Onda se po završetku sezone odvrtjela cijela ta priča. Proradi ti emocija, bolje je ostati kući, pokušati nešto osvojiti. I mislim da smo na dobrom putu, ali fali još nešto.

Što?

- Najveći problem ovdje je što nedostaje rezultat.

Kako to riješiti?

- U AEK-a kad smo osvojili prvenstvo mi nismo imali najbolju momčad, ali imali smo taj pobjednički sklop. Ulaziš u svaku utakmicu s glavom da dobijaš, nanizali smo ih 28 bez poraza. Imali smo dosta karakternih igrača. Nije bila bajna atmosfera u svlačionici, bilo je svačega, ali ništa nije izlazilo vanka. Načelno smo se poštivali, svi smo osjećali da ćemo nešto napraviti. Vjerujem dosta u taj pobjednički mentalitet. Ima ga, primjerice, Juventus u Italiji, kad njima treba, uvijek znaš da će pobijediti.

Vratimo se HNL-u, suci su se ove jeseni dosta spominjali, kakav je tvoj dojam?

- Nemam ništa protiv sudaca. Od njih očekujem da razumiju igru, da znaju kad treba pustiti prednost, a kad zaustaviti. A ovo drugo... Bilo je pogrešaka, ali ne bismo se trebali vaditi na to. Ako si bolji, pobijedit ćeš i bez sudaca.

Zaključak je da dosadašnji dio jeseni Hajduk nije bio dobar onoliko koliko se očekivalo.

- Sve smo upropastili u tri utakmice protiv Šibenika, Gorice i Belupa. S pobjedama bismo bili prvi i svi bi pričali o pozitivi, ali ništa još nije izgubljeno. Pitanje je samo hoćemo li mi znati iskoristiti loše trenutke protivnika, a oni će se sigurno dogoditi. A polusezona još nije ni gotova. Možeš još biti i prvi, u nogometu se sve to u mjesec dana promijeni. 

Za kraj dva brzopotezna pitanja. Mali balun, neki se boje ozljeda.

- Ozlijediti se možeš i pri silasku niz stepenice. Ja ga volim još od kada sam bio dijete. Igrao sam ga na ulici i dolazio na sve turnire koje sam mogao.

Prvak si strpljenja kad su u pitanju navijači. Znaš ostati i za onog zadnjeg dječaka koji želi zajedničku fotografiju ili potpis. Dosadi li to, neke zvijezde bježe od takvih situacija... 

- Nekad zna biti naporno, ali nikad ne znaš odakle je netko došao da bi se slikao. Meni je to sekund, a njemu dosta znači. Ne volim nikoga izbjegavati. Ako se mogu slikati, slikat ću se. Dosta smo mi igrači plaćeni, a ti ljudi vole klub, donose mu i prihod, te takvo ponašanje s naše strane mora biti normalno u svim sportovima.