INTERVJU: Marko Livaja o šansama Hajduka za titulu, Gattusu, padelu, hrvatskoj reprezentaciji...

Marko Livaja je od dolaska u Hajduk promijenio krvnu sliku 'bijelih'. Brojke od 83 pogotka i 52 asistencije u 152 nastupa ne govore dovoljno jer ne pamti se kada je jedan igrač toliko značio za igru momčadi. Popričali smo s njim u Španjolskoj, u resortu La Finca, gdje 'bijeli' odrađuju pripreme za nastavak sezone. Otvorili smo priču upitom odakle više izvlači tako atraktivne golove poput onoga u Šibeniku i ovog zadnjeg kontra Osnabrucka sa centra.

- Kako postajem sve stariji, sve više guštam u nogometu. Uvijek jedva čekam vikende i utakmice - rekao je uvodno Livaja.

Osvrt na prvi dio sezone?

 - Stanje nakon polusezone je zadovoljavajuće. Imamo sedam bodova prednosti ispred najvećeg rivala, a imamo isto bodova kao i Rijeka koja je kvalitetna momčad. Mislim da bismo prije prvenstva svi prihvatili ovakvu situaciju, znamo gdje smo bili nakon poraza od Ružomberoka. Nismo iskoristili neke prilike, kiksali smo, ali sve u svemu, polusezona je bila OK. 

Misliš li da vam je ovaj kadar dovoljan za naslov?

- Smatram da nije, ali poznavajući trenera i njegov pristup prema igračima, mislim da možemo osvojiti naslov. Sve što smo napravili ove polusezone napravili smo zbog našeg zajedništva. Možda nemamo toliko kvalitete koliko bi ljudi očekivali, ali, ponavljam, sve smo napravili zbog našeg zajedništva i jakih treninga. 

Kakav je Gattusov pristup igračima?

- On je kao otac. Kada je nešto loše, on će ti to uvijek reći u lice, ništa ne skriva. Imamo dobru zezanciju, a kada se radi jako je ozbiljan. Prošao je velike klubove, osvojio je puno toga, opušten je lik i s njim se može pričati o svemu. 

Nisam očekivao od tebe da ćeš trčati treneru u zagrljaj kad postigneš gol, kao na Šubićevcu.

- Kao što sam rekao, stvorio je zajedništvo unutar ekipe. I 18. i 19. igrač imaju osjećaj kao da su jako bitni. Jedino tako možemo naprijed. Svjesni smo svi da nemamo tu kvalitetu, da možda nismo najbolja momčad u državi, ali na račun tog zajedništva mislim da imamo velike šanse za osvojiti prvenstvo. 

Što se promijenilo u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu?

- Mislim da su nas prošle godine te ozljede dokrajčile. Uvijek je netko bio ozlijeđen. Krenuli smo u drugi dio sezone, a mislim da su Uremović, Prpić i još nekoliko njih bili izvan stroja. I ja sam bio ozlijeđen, pa sam se vratio i onda opet ozlijedio. Mislim da nas je to najviše ubilo i da nije kriv trener nego naši tereni, koji su stvarno loši, ali naviknuli smo. Ja treniram tu već četiri godine, neki momci i više od mene. Nije to alibi, teren je već dugo loš, ali tako se namjestilo u tom trenutku. 

Kako gledaš na svoj zadnji period u Hajduku u odnosu na cijelu svoju karijeru?

- Sazrio sam, ali mislim da sam dobar nogomet igrao i u Las Palmasu i nekoliko godina u Ateni. Ali nije isto, u Španjolskoj imaš kvalitetnije suigrače, lopta manje dolazi do tebe i jednostavno manje sudjeluješ. U Hajduku sudjelujem u svakoj akciji pa možda zato dolazim do izražaja. 

Sve se od tebe očekuje, da nas praktički sam dovedeš do titule. Stvara li ti to pritisak?

- Ne osjećam pritisak. Jedan igrač sigurno neće promijeniti nešto, ali jedanaest hoće. Može se ponekad dogoditi da jedan riješi utakmicu, ali ako nemaš suigrače uz sebe i ako nisi pravi taj dan teško ćeš ikoga pobijediti. 

Što se tiče penala, imali smo prošle sezone tu Lokomotivu, ove sezone Goricu. Je li te to malo pokolebalo?

- Nije, pucam penale kako u tom trenutku mislim da trebam. Možda neki ljudi misle da treba pucati drugačije, ali to nisu laki trenuci. Jednostavno trebaš donijeti odluku, ponekad ispadne kriva. U Gorici sam možda trebao uzeti manji zalet jer je bilo blato pa lopta nije imala dovoljno snage, ali jednostavno ne razmišljaš toliko detaljno. 

Hoćeš li ti pucati sljedeći? Nakon Gorice se spominjao Rakitić.

- Ništa se nije promijenilo, trener donosi odluke i on jedini bira izvođače. Nije me to pogodilo, normalno, svatko želi dati gol, pogotovo u Gorici kad bi nam to donijelo bod. Tamo nismo bili dobri, ali taj bod bi nam sada bio dobar. 

Koliko misliš da je Rijeka ozbiljna u ovoj priči za naslov?

- Pokazali su da su dobri, nemaju poraza ove polusezone. Kompaktna su momčad koja teško prima golove i sigurno da ako budu na tom nivou i dalje, sigurno će se do kraja boriti za prvenstvo. 

Koliko na tebe utječe to vrijeđanje? Događa se gotovo u svakoj sredini u kojoj Hajduk gostuje.

- Ne utječe, naviknuo sam. Igrao sam vanka, u Grčkoj, znam kako je to. Svjestan sam bio toga kad sam dolazio, meni je to sve normalno. Rivalstvo i je bit nogometa, neće te uvijek svatko voljeti, ali bitno je da to završi na toj utakmici i da poslije nje svatko ide dalje o svom poslu. Primjerice, ja sam dobar s Petkovićem i nemam ništa protiv da, ako nas dobiju, on pjeva sa svojim navijačima. Meni to nimalo ne smeta. Kad sve završi, mi ćemo i dalje ostati dobri.

Moram spomenuti i ono što se dogodilo u Rijeci na treningu reprezentacije. To nije bilo baš normalno. 

- Nemam nikakav problem s tim da dođem u Rijeku, u Maksimir ili bilo gdje drugdje i da me se pljuca i svašta govori. Ipak, ako sam u reprezentaciji, to je onda nešto drugo. To nije bio trenutak za takve stvari, ali nema veze. 

Pletikosa je neki dan rekao da je to tvoja odluka da ne želiš igrati, ali nije ona donesena tek tako. 

- On zna kakva je bila situacija, ne želim se više miješati. 

Dalić je isto jednom izjavio da mu se nisi javljao na telefon. Je li to istina?

- Istina je, ali je zvao tek tri mjeseca nakon incidenta. Ne želim više o tome, bit će vremena. 

Možeš li povući paralelu između igranja za Hajduk i za hrvatsku reprezentaciju?

- Na obje stvari sam jako ponosan. Kada si iz Zagreba želiš igrati za Dinamo i reprezentaciju, kada si iz Splita za Hajduk i reprezentaciju. Te dvije stvari su najbitnije, a imao sam čast ispuniti obje. Osvojio sam brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, za Hajduk odigrao preko 150 utakmica. Žao mi je što nisam došao ovdje i prije. Volim biti u ovom klubu, volim ovaj grad i stvarno sam ponosan što sam dio Hajduka koji je dao bezbroj velikih igrača. I čast mi je što sam s reprezentacijom osvojio broncu. I bolji igrači od mene nemaju tu medalju. 

Jednom prilikom sam u podcastu rekao: 'Samo da Livaja ne bude kao Baka Slišković, da svi prepričavamo poteze, a da nema naslov prvaka'.

- Dat ću sve od sebe da ga osvojimo. Vidjet ćemo kakva je sudbina, neke stvari u životu su ti suđene, a neke nisu. Najbitnije je da damo sve od sebe. 

Ova sezona je stvarno dobra prilika. Prošle sezone izgorjeli smo u direktnim utakmicama s konkurentima, a ove to ne izgleda kao problem. 

- I prošle sezone smo naizgled imali ovakvu prednost, ali je Dinamo imao dvije utakmice manje, Rijeka jednu. Nije to bila prednost kakvu je javnost prezentirala da je. Rijeka je dobila tu zaostalu utakmicu, pa onda i nas na Poljudu i prešli su nas. Ta prednost nije bila toliko dobra, ova je značajnija. Bila je i prošle godina šansa, ali, eto, nije se okrenulo u našu korist. 

Imali ste prije godinu dana u prvom kolu nastavka vodstvo od 1:0 protiv Rijeke, pun stadion, predstavljeni su Brekalo i Perišić, a na kraju doživjeli poraz...

- Mi imamo taj problem kad povedemo da se nesvjesno povučemo i tako damo protivniku da nas stišće. To izgleda loše, a to su trenuci u kojima trebamo prelomiti sami sa sobom.

Koliko je teško uklopiti se u Hajdukovu svlačionicu? Perišić to očito nije uspio, ali Rakitić s druge strane je. 

- Perišić je došao nakon ozljede, malo je forsirao i želio što prije izaći na teren. Ta ozljeda je jako teška u tim godinama, želio je pomoći, ali nije bio na 100%. On nije tip koji će to priznati nego će uvijek reći da je spreman. Što reći o Rakitiću, osvojio je sve s Barcelonom i Sevillom, puno nam je pomogao na terenu i izvan njega, pokazao je da može i zna, te da radi razliku. 

Nikola Kalinić je na početku sezone spominjao da nisi centarfor, te da bi doveo napadača. Što kažeš o tome?

- U Grčkoj sam preferirao desetku, kada sam došao ovdje isto sam igrao na toj poziciji prvih nekoliko mjeseci. Poslije sam se naviknuo na devetci, sve ovisi o tome što trener želi. Meni je svejedno, samo da igramo dobar nogomet. Teško je igrati s dva napadača u današnje vrijeme, trebaš imati specifične igrače da bi mogao igrati takve formacije, da možeš iskoristiti tu dvojicu naprijed.

Hajduk u ovom prijelaznom roku najviše radi na dovođenju krila. Možda se, doduše, Mlakara može percipirati kao špicu.

- Da, istina. S Mlakarom sam igrao dvije godine, on je veliki profesionalac koji može pokriti nekoliko pozicija. Sigurno je željan dokazivanja, pravi je momak i nadam se da će se taj transfer ostvariti.

Šta kažeš o Šegi?

- Pokazao je da radi razliku u HNL-u. Ne znam što se dešava između kluba i njega, ali sigurno je drugačije igrati u Varaždinu i Hajduku. Ovdje moraš biti psihički jak, kada pogriješiš dva driblinga trebaš biti spreman na zvižduke, mislim da ima kvalitet i nadam se ako dođe da će je pokazati. 

Utječu li na tebe ti zvižduci?

- Možda kad sam bio mulac, uvijek osluškuješ što tko kaže. Oglušio sam na to s godinama, svi griješimo. Normalno je da će netko iz 20. reda ponekad vidjeti bolje od mene na terenu pa onda negodovati ako nisam odabrao najbolju opciju. 

Čini mi se da ti u Splitu ne možeš napraviti deset koraka da te netko ne zaustavi za sliku. 

- Imam dva, tri mjesta na koja redovito idem, tamo sam se slikao sa svima, pa eventualno kad dođe netko novi onda pita za fotografiju. Nemam ništa protiv toga, pogotovo kad dođu djeca, svjesni smo svi koliko im to znači. Drago mi je da prate Hajduk, da žive za klub i da jednog dana za njega žele igrati. 

Koliko bi dresova trebao štampati da bi zadovoljio sve želje?

- Pa ne znam, stvarno dosta. Iskreno mi je drago, bit nogometa je da nas spaja, da se družimo i pričamo. Normalno je da netko dođe i pita. 

Prošle godine navijači su ti zamjerili što si igrao padel.

- Ljudi će uvijek naći neku zamjerku. Kada imaš neki loš period gleda se svaka mala glupost. Prošle godine sam imao problem s medijalnim i nisam mogao napraviti neke kretnje. Pitao sam doktora mogu li barem igrati padel jer nisam mogao nabiti loptu, boljelo me kada bih je udarao, a nisam želio samo stajati kući na kauču, nisam takav tip. Doktor mi je rekao da mogu i, eto, dogodilo se to sve. Nisam želio izlaziti u javnost jer nije bio trenutak, razumijem sve frustracije ljudi i bilo mi je krivo što se sve tako desilo. Žao mi je za tih zadnjih devet kola, imali smo sve u svojim rukama, a na kraju smo sve prokockali. Nije to bilo zbog padela ili problema u svlačionici, nego zbog ozljeda i manjka kvalitete, nismo bili pravi. 

Igraš li ga još?

- Igram možda jednom tjedno. 

Kažu upućeniji da se i na tom terenu ima od tebe što vidjeti.

- Većinom pobijedim, ali se zna desiti da izgubim, dosta ljudi ga je počelo igrati ozbiljno. Svakako je to zanimljiv sport i pomaže mi malo da maknem fokus s nogometa.

Spomenuo si probleme u svlačionici. Jesu li oni postojali?

- Uvijek se izmišljaju neke priče. Rekao je ovaj, rekao je onaj, ovaj prijatelj od mog prijatelja je rekao da je tu nešto bilo. To većinom bude nezadovoljstvo zbog neigranja, nisu to neki veliki problemi. Normalno, postoje igrači koji ne podnose da stoje na klupi. Dosta tu odgovornosti ima trener, treba pronaći pravi način za smirenje situacije. 

Moram priznati, u jednom trenutku prošle sezone sam pomislio da trener tebe ne smije izvaditi. 

- Iskreno, kad me trener pita kako sam, neću mu sigurno reći da sam loše, uvijek kažem da sam dobro. Na njemu je odluka hoće li on mene izvaditi ili ne, nemam ništa protiv da me se izvadi. Gattuso me vadio, nije to nikakav problem.

Dosta ljudi još od ljeta kada je Gattuso stigao govori da bolje izgledaš, da se više krećeš. Osjećaš li se bolje na terenu?

- Osjećam se bolje jer volim da sam slobodan. Bilo je tu situacija u ovih četiri godine kada bi mi treneri rekli da samo čekam ispred gola i da ću zabiti, nešto napraviti. Ali ja nisam tip koji to može, mene ta lopta uvijek vuče da se spustim po nju, da je osjetim. 

Spomenuli smo već da su vas prošle sezone koštali derbiji. Ove godine umjesto derbija u prvom kolu drugog dijela čeka vas Slaven Belupo, koji lako može biti neugodan. Koliko misliš da smo psihički spremni tu utakmicu eventualno ne pobijediti, a da nas ne ubije odmah?

- Imaju dobrog trenera, pokazali su da mogu igrati protiv velikih momčadi u Hrvatskoj, svladali su Dinamo. Toga se i ja iskreno bojim, ali to nećemo znati dok se ne dogodi. Ne mogu sa sigurnošću reći da ćemo se dignuti ako izgubimo, nadam se da se to neće dogoditi pa da nećemo ni trebati saznati. Ono što znam je da je atmosfera dobra i da svi želimo igrati bolje, biti opasniji, stvarati više šansi.

Kad je Dinamo kompletan, je li bolji od nas?

- Imaju veću kvalitetu od nas, širi su, to se ne trebamo lagati. Ipak, kao što sam rekao, imamo zajedništvo i trener nas uvijek odlično pripremi za derbije. U njima smo do sada primili pogotke jedino iz prekida, kompaktni smo, linije su nam uske i protivnicima malo dopuštamo. 

Koliko u nogometu znači navika pobjeđivanja koju Dinamo ima posljednja dva desetljeća?

- Naravno da znači. Kada uđeš u ritam pobjeda znaš da i kad odigraš lošu utakmicu da ćeš je pobijediti. Jednostavno usadiš u sebe taj pobjednički DNK, nama za to nedostaje još malo. Prije četiri godine smo bili peti, a sada smo uvijek pri vrhu. Nadam se da ćemo napraviti taj zadnji korak što nam fali i da ćemo takav DNK usaditi u našu momčad.

Dosta se tematizira tvoj tretman kod sudaca. Kako gledaš na to?

- Kod mene je sve to u rok službe. Mislim da sam koji prekršaj više trebao dobiti. Znam da mi ponekad neće dati prekršaj jer i ja koristim ruke, ali ponekad kada imam loptu pod kontrolom, a protivnički igrač me vuče, mislim da je to faul. To su njihove odluke, oni imaju svoje analize, misle da su u pravu, ja to ne mislim i to je to. Mislim da bi neke stvari, kao što je igranje rukom u šesnaestercu, trebali pojednostavniti i da onda ne bi bila tolika hajka. Ne zbog nas igrača, već zbog javnosti. 

Tvoj povratak u Hajduk preokrenuo je cijelu situaciju u klubu. Jesi li to mogao očekivati kada si dolazio i jesi li lako donio odluku o povratku?

- Nisam mogao to očekivati, a ne mogu reći da sam baš lako donio tu odluku. Imao sam nekoliko upita iz klubova Serie A, bio je upit i iz Dubaija. Mogao sam tamo ići igrati za veliki novac, a u Italiju za malo manje, ali igrati ligu petice. AEK mi je nudio novi petogodišnji ugovor, ali ja sam odlučio da je vrijeme za promjenu, proveo sam tamo prelijepe četiri i pol godine. Zadnjih petnaestak dana prijelaznog roka zvao me predsjednik Jakobušić, a ja sam mu rekao da mi da vremena da razmislim. Naravno da sam želio doći, ali kada sam vidio situaciju da smo peti, da se neću boriti za ništa i da bih bio samo tri mjeseca, to mi je, iskreno, bio mali problem. Na kraju me uspio nagovoriti, bio je dogovor da nakon tri mjeseca svatko ide svojim putem, ali na kraju znamo kako je završilo. Nije tu samo prevagu imala navijačka kampanja, nego jednostavno kada dođeš u Split, misliš da može biti puno bolje. Kada igraš u Hajduku, to je kao rupa bez dna, samo te vuče i dalje i dalje. Meni je iz ove pozicije žao što nisam prije došao, ali pitanje bi bilo kako bi se to sve posložilo da sam stigao koju godinu ranije. 

Kad smo već spomenuli Lukšu, ispalo je da su proljetni porazi i njemu presudili.

- Stvarno sam dobar s njim, imao je neke nedostatke koje su mu ljudi zamjerili. Mislim da nam je puno pomogao. U nogometu to tako ide, rezultat sve odlučuje. Da ja u prva tri mjeseca nisam zabio gol niti asistirao, ne bismo mi sada ovdje pričali. Ponekad kada želiš najbolje, ispadne loše. 

Za kraj, kako se osjećaš na pripremama i Španjolskoj?

- Opušten sam, bez stresa. Treniram, razmišljam o utakmicama, gledam u kojim segmentima mogu biti bolji.

Što bi uoči nastavka prvenstva poručio navijačima?

- Nadam se da ćemo svi biti zajedno, da ćemo ispuniti njihovu želju na koju dugo čekaju i da ćemo na kraju svi skupa slaviti.