Foto: Foto: Miro Gabela / Hajduk.hr INTERVJU Nihad Mujakić: Belgiju gledam kao veliko iskustvo i lekciju

INTERVJU Nihad Mujakić: Belgiju gledam kao veliko iskustvo i lekciju

Sviđaju mi se treninzi u Hajduku, dosta se igra

Nihad Mujakić novo je Hajdukovo ime na stoperskim pozicijama. Mladi reprezentivac Bosne i Hercegovine na Poljud je stigao iz belgijskog Kortrijka na posudbu do ljeta 2021. godine.

- Rođen sam u Sarajevu, kao mali sam živio odmah iznad stadiona Koševo, mjesto se zove Jezero. Roditelji su počeli graditi kuću u Vogošći, stan su ostavili bratu. Preselili smo se u Vogošću, to je pet minuta od Sarajeva - rekao nam je u uvodu Mujakić, a zatim se dotakao svojih nogometnih početaka.

- Nogomet sam počeo igrati u UNISU. Bio sam tamo dvije-tri godine. U početku sam igrao na krilu, bio sam manji i dosta brz. Kada sam kao pionir stigao u Sarajevo prebačen sam na beka, jednu sezonu u pionirima sam bio bek, a onda sam prešao među starije i tu sam igrao stopera. U juniorima sam igrao i zadnjeg veznog. 

Kroz omladinski pogon stalno je igrao, no posljednjih mjeseci u Belgiji je većinom bio promatrač.

- Posljednjih sedam-osam mjeseci je bilo najteže u mojoj karijeri. Imao sam prije tri-četiri godine operaciju koljena, zatim i mononukleozu. Dva puta po šest mjeseci sam bio izvan terena. Lakše mi je bilo to preboljeti nego što u Belgiji nisam igrao. Imam veliki motiv. Hvala Bogu tu je U-21 reprezentacija, Vinko Marinović mi je vjerovao te sam igrao protiv Walesa i Belgije.

Je li odlazak u Belgiju bio pogreška?

- Belgiju gledam kao veliko iskustvo i lekciju. Mogu biti zahvalan na fizičkoj spremi.

Koja je razlika između načina rada u Belgiji i ovoga što je do sada vidio u Hajduku?

- Sviđaju mi se treninzi u Hajduku, dosta se igra. U Belgiji je bila samo trka i teretana. Bilo je posjeda lopte, ali od lipnja, pa do sada smo četiri-pet puta igrali na treningu. Većinom je to bilo trčanje i kondicijske vježbe. 

Hajduk ga je pratio već duže vremena...

- Interes Hajduka je bio prije godinu i pol dana. Tada je Sarajevo odbilo ponudu Hajduka. Moja želja je bila doći tu, bliže sam kući, lakše se adaptirati. Kada je došla sada ponuda Hajduka sve sam stavio na stranu. Kontaktirao me skaut Hajduka. U jednom trenutku mislio ostati u Belgiji. Tamo postoji playoff dva, te svi igrači koji su tijekom sezone manje igrali tu dobiju šansu. Zadnja utakmica me izbacila iz takta. Otišao sam na put s ekipom, nisam bio među 18. Nakon toga je stručni stožer odlučio da nakon utakmice radimo istrčavanje. To sam odradio, ozlijedio se i rekao moram promijeniti sredinu. 

U Belgiji je odigrao samo jednu utakmicu...

- Jednu sam utakmicu odigrao, nisam bio najbolji. Kriv sam za jedan gol. Moram biti samokritičan, ali otac je najveći kritičar. On je isto igrao nogomet, ali stigao je rat, ranjen je i sve je bilo gotovo. Mama je bila atletičarka, trčala je najviše kraće dionice.  Brat je isto bio sportaš, igrao je nogomet za Bubamaru i Sarajevo. Moj rođak Semir Čamaga, bio je blizu Hajduka prije više od deset godina, ali Sarajevo ga nije pustilo.  

Je li osobni cilj ostati u Hajduku?

- Cilj je ostati u Hajduku, ali protiv Belgije nemam ništa. Vratio bih se opet.

Je li prije dolaska znao nešto o Hajduku?

- Hajduk je sam poznat po navijačima, Torcidi. Ja sam tu s Balkana. Svaki klub ima svoje uspone i padove. Navijam za Milan i znam najbolje kako je to. Kada sam tek počeo igrati za seniore Sarajeva jedva smo se izborili za Europu. Ta polusezona je bila katastrofalna, međutim sljedeće sezone smo osvojili duplu krunu. Pratio sam po rezultatima i kada se igra derbi Hajduka i Dinama.

Mnogi ističu da mu je najveća vrlina brzina. Je li to zbilja tako?

- Tek sam došao, nismo imali mjerenja, ali ni ja za sebe nisam mjerio nikada. Suigrači u Sarajevu su mi govorili da sam za svoju poziciju brz, ali to ćemo vidjeti na utakmicama. 

U karijeri je odigrao pedesetak utakmica, a pritom je zaradio samo osam žutih kartona?

- Više je bilo za prigovor nego za startove. Više se volim utrkivati s protivnikom, nego da se lijepim na njega. Malo robusniji napadači mi ne odgovaraju, već oni koji vole lopte u prostor. Sarajevo i Hajduk vole igrati ofenzivno, na svaku utakmicu se ide na pobjedu, na to sam navikao.

Prije deset godina proživio je pravu dramu koja se pukom srećom nije pretvorila u tragediju. 

- Kući sam zaspao, probudio sam se u bolnici. To je bio najteži period za moje roditelje. Ja i brat koji je 13 godina stariji smo bili u komi, nismo znali što se događa. Malo je čudno kada se zaspe u kući, a probudiš se u bolnici. Ništa nije jasno. Bio sam u komi pet dana, hvala Bogu nikakvih problema nije bilo. Curilo je iz bojlera. Vrata od WC-a su blizu sobe, kao mali nisam mogao spavati otvorenih vrata, uvijek je bio upaljen televizor, dok brat ne dođe kući. Dok su otvorena vrata bila nije bilo problema, međutim kada je stigao brat zatvorio je vrata. Mama se probudila tokom noći i spasila stvar.

Kako je u Splitu?

- Tu sam nekoliko dana, našao sam stan. Bio sam tu i ranije s juniorima Sarajeva, bio sam na Poljudu više puta. Split kao grad mi se sviđa. Imam rodbinu s majčine strane, mogu reći da sam vezan za Split. Dosta su mi pomogli. 

U Hajduku je kroz povijest bilo dosta igrača iz Bosne i Hercegovine. Koga pamti od njih?

- Otac mi je pričao o dosta igrača. Nabrojao mi je dosta generacija. Znam iz Sarajeva Turkovića, a od novijih generacija Ibričića, Tina Svena Sušića i Vršajevića.
Hibić
?

- Čuo sam za njega, ali nisam znao da je bio tu.

Što možemo očekivati u Varaždinu?

- Čuvali su me, ne mogu ništa garantirati za utakmicu. Nemam nikakvih problema, treniram s ekipom, vidjet ćemo u subotu što će trener odlučiti. 

Što kaže Igor Tudor?

- Nije samo meni govorio, nego svim igračima koji igraju na mojoj poziciji. Kako se treba kretati, pratiti igrače. Svima je kazivao isto, nije nikome ništa posebno govorio - zaključio je Mujakić.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(58077, "");
Pregledaj komentare