INTERVJU Nikola Kalinić: Samo netko tko ne razumije nogomet može reći da Livaja i ja ne možemo zajedno!

U razgovoru s Hajdukovim napadačem Nikolom Kalinićem pokušali smo dobiti odgovore na sve aktualne teme koje se povlače poslije dvoboja s Istrom, ali dotaknuti i druge zanimljivosti. Prvo pitanje je bilo što je očekivao po povratku iz Italije, a kakvo ga je stanje dočekalo... 

- Zatekao sam odličnu ekipu, a i očekivao sam da je imamo. U svakoj smo liniji dobri, došlo je dosta novih igrača i možemo još puno napredovati. Al pari smo s Dinamom, Rijekom i Osijekom. 

Kako se ti osjećaš?

- Odlično. Napokon sam došao doma. Želio sam se vratiti, pomoći nešto napraviti, osvojiti trofej. Moja želja je bila ogromna još od kad sam se prošlog ljeta sastao s predsjednikom Lukšom Jakobušićem. Par puta smo se nalazili, on je dolazio i u Veronu. Nisam mogao otići tek tako, bio sam s Veronom vezan ugovorom, ali pomogao je i trener Igor Tudor. Na kraju sam, hvala Bogu, uspio doći. U inozemstvu više nisam imao toliko motiva živjeti i igrati, želio sam biti tu jer mislim da još mogu dosta dati. Iako sam imao i druge ponude, ništa me nije moglo odvući. Htio sam se vratiti na Poljud u pravoj spremi, a ne za par godina kad budem u tko zna kakvom stanju.

Stoji li konstatacija da te motiviralo to da osvojiš prvenstvo s Hajdukom?

- Kako ne. Već sam rekao da smo dobri, ima još puno utakmica do kraja, ali tu smo.

Ja bih rekao da je u slučaju domaćeg poraza od Dinama u derbiju priča o tituli završena.

- Mislim da ćemo mi pobijediti u subotu! Da, ima puno utakmica, ali moramo ovu dobiti da ostanemo gore u vrhu. Mislim da smo mi bolji od Dinama.

Mnogi su smatrali da je Hajduk kvalitetniji i od Rijeke, ali dogodio se domaći poraz.

- Jesmo bolji, ali dogodi se utakmica kad izgubiš. Ekipa uđe u malu krizu, ali nije smak svijeta. Izgubi Real Madrid od Levantea, nitko ti ne garantira da ćeš dobiti svaku utakmicu. Bili su napaljeni i dobri protiv nas. Dobili su, svaka čast, ali idemo dalje.

Kroz karijeru si mnogo toga prošao, tko ti je bio najpoželjniji suigrač?

- S Ivanom Perišićem sam volio igrati u reprezentaciji. Uvijek sam znao da će mi šansa doći. Imali smo Modrića i Rakitića, ali kod njega si točno znao što radi, kada će napraviti 'biciklu' i ubaciti, osjećao sam ga. I Džeko je u Romi bio klasa za sebe, Griezmann u Atleticu...

Ovdje se od tvog dolaska postavlja pitanje možete li Marko Livaja i ti igrati zajedno.

- Po meni je Livaja najbolji igrač HNL-a i zaslužuje mjesto u prvih jedanaest u reprezentaciji. Zabio je 22 gola u prvenstvu, što nije slučajno. Meni neke stvari nisu jasne. Kad Hajduk pobijedi protiv Slaven Belupa, onda je sve dobro - 'slažu se'. Kad izgubi od Rijeke, tada ne valja - 'guše se'. Nitko tko razumije nogomet to ne može reći. Mi nismo isti tipovi igrača. On nije klasična 'devetka', špic koji stoji. Livaja se kreće lijevo i desno, ulazi na šut. Samo netko tko ne poznaje nogomet može kazati da se mi ne možemo slagati.

Ajmo na trenersko pitanje. Možemo krenuti od Igora Tudora, čiji drugi mandat u Hajduku nije ispao dobro, ali u Veroni radi jako dobar posao.

- Najprije, ja sam u Hajduku još igrao s Tudorom. Bio je tada i ozlijeđen, no bili smo dobri. Bilo mi je drago kad je došao za trenera Verone. Imali smo prijateljski odnos, puno smo pričali o Hajduku i drugim stvarima. Komentirali smo svaku utakmicu 'bijelih', razgovarali o ligi. Davao mi je savjete, ali nije se petljao u moju odluku o povratku. 'Kako ti kažeš, ja ću te podržat', govorio mi je. Da je on tamo rekao da moram ostati, tako bi i bilo. Razvio se u odličnog trenera. Veronu je dosta podigao, rezultati puno toga govore.

Da, ali zanima nas usporedba s drugima, u Atleticu te trenirao Diego Simeone...

- Nisu to velike razlike, nego jedan ima veći budžet, a drugi manji. Mnogo toga ovisi i o financijskoj moći. Simeone se više oslanja na blok i kontru, ali kako uspoređivati Atletico Madrid i Veronu? Meni osobno je svakako najbolji onaj trener kod kojega igram dobro. Kod svakoga sam igrao, u Atleticu malo manje, ali s Paulom Sousom u Fiorentini sam imao sjajan odnos.

Je li utakmica Fiorentina - Inter (4:1), u kojoj si postigao hat-trick, tvoj susret karijere? 

- E sad, igrao sam i u Dnjipru odlično, ali to se nije toliko pratilo. Ali u redu, sa Sousom je bilo posebno, dan danas se čujemo. Puno ti znači kad osjećaš sigurnost kod trenera. Nakon što šest utakmica zaredom nisam dao gol, on mi je rekao: 'Samo naprijed, igrat ćeš i sedmu'. Puno znači igraču kad ima takvu podršku.

Osjećaš li je i sada u Hajduku? Dojam je da nisi baš najbolje podnio zamjenu u Puli? 

- Nisan ja više dijete. Neću se prodavati i ne planiram više nigdje igrati osim u Hajduku. Želim da Hajduk ostvari ono što zaslužuje kao najveći hrvatski klub koji ima najviše navijača, odnosno da se do kraja bori za prvaka i igra finale Kupa. Hoće li osvojiti već ove sezone, to ćemo vidjeti. Svatko voli igrati. Ja sam se dobro osjećao na terenu, stali smo 1:1, bilo je i nervoze, ali više od svega želje da dođemo do drugog gola. Prije svega sam bio nezadovoljan odlukom suca kod poništenog gola...

I to smo primijetili na snimci.

- To je to. Rekao sam mu da on na terenu mora procijeniti kakav je intenzitet, je li bilo udarca.

A što ti kažeš?

- Mislim da to nije bilo za poništiti gol. Ja takve kontakte imam uvijek u protivničkom šesnaestercu, još mi stoperi skaču s visoko podignutim laktom. Isplati li se onda pasti pa eventualno čekati VAR? To nije bilo udaranje laktom, tražio sam ga rukom da osjetim gdje je i malo ga pritom zakačio po licu. Po meni to nije bio intenzitet za poništiti gol. Takve udarce vidiš non-stop. 

Kakva je atmosfera u svlačionici nakon Istre, a uoči derbija s Dinamom?

- Svlačionica ne može biti kao da smo dobili. Normalno da ćemo biti ljuti jer nije dobijena utakmica. Ne možeš se veseliti ako rezultati ne idu dobro. No, poslije poraza ili pobjede, svejedno, imaš dan za analizu i onda se okrećeš sljedećem izazovu. Isključivo o nama će ovisiti ishod utakmice s Dinamom. Kako ćemo mi izgledati, tako će biti u derbiju.

U Hajduku se uvijek dosta pričalo o pritisku, no atmosfera je rijetko kada bila toliko pozitivna kao ove sezone. 

- Imaš pritisak i u Milanu jer su to veliki klubovi i očekivanja. Ako nastupaš za Veronu ili Rijeku, koja je osvojila jedan naslov u 50 godina, to nije isto. Kad sam igrao u Milanu, izgubiš dva baluna, počnu lagano zvižduci i negodovanja s tribina, kao i ovdje. Jer publika želi samo najbolje. A i nije normalno da Hajduk bude četvrti.

Ambijent?

- Sudjelovao sam u mnogo velikih derbija, poput Inter - Milan, Roma - Lazio, Fiorentina - Juventus, Atletico - Real Madrid. I baš ništa se ne može usporediti s utakmicom Hajduk - Dinamo. To je nevjerojatno, takva atmosfera ne postoji. Igrao sam ovdje na Poljudu i za Dnjipro, nakon pet minuta više ništa nisam čuo. U dresu Hajduka u takvim susretima nisam osjećao pritisak. Nama je to podrška, vjetar u leđa, a ne uteg. Publika te gura, nosi. To sam i kao mlad igrač osjećao, ja to gledam kao motiv. Draže mi je kad je Poljud pun jer to su tvoji ljudi koji te nose do pobjede. Većina rodbine i prijatelja je na tribini. Kad igraš Milan - Inter, ideš kasnije kući lagano, ne zove te mater poslije utakmice. Ovdje je teže, veća je odgovornost, ali i više želiš uspjeh.

Treba ovdje reći da je tvoju karijeru obilježilo i odbijanje odlaska u Kinu za četiri puta veći ugovor. Ni Firenzu nisi tada htio napustiti, a i sada je trebalo doći do odricanja da bi se vratio u Split. 

- Kao dijete sam bio sirotinja. Živio sam u Rupotini ispod terace, zimi je bilo minus 10 stupnjeva, a ljeti plus 50. Zaradio sam dovoljno. Jedan put u danu možeš ručati i večerati, ne možeš deset. Htio sam ostati u Europi, u Italiji, a ne trčati za plaćom u Kinu. Što se Hajduka tiče, vodio me sportski motiv. Želim nešto napraviti, ostaviti pečat, osvojiti. Hajduk nam je svima dao ime i prezime u nogometu, poslao me u svijet, gdje sam lijepo živio i zaradio. Mogao sam se ne vratiti, otići u Saudijsku Arabiju, ali meni je sad ovdje sve gušt. Vraćaju mi se slike iz doba kad sam bio dijete pa bi u 6 sati ujutro stajao na porti i čekao pokojnog trenera Dragana Sliškovića da krenemo s radom u 7 u dvorani. Uživam sada u svakom treningu i nastupu.

Ti si kao mlad igrač morao na dvije posudbe prije nego si se standardizirao. Sada mnogi smatraju da je juniorima jako teško doći do seniorske momčadi. 

- Nikome mjesto nije zagarantirano. Volio bih da dođe netko mlađi i zabije 10-15 golova. Prvi put kad sam vidio Biuka, odmah sam prepoznao ekstreman talent. Tu ne možeš falit. Volio bih samo da mladi budu malo više sportski bezobrazni. Ja volim te koji su malo mangupi. Što se tiče nogometnih kvaliteta, to nije upitno. Ljubičić je veliki radnik, pričao sam i s njim. Oni samo mogu napredovati.

Na uvodnoj presici si spomenuo i Ivana Perišića. Sada je zamrla priča o njegovu povratku, ali koja je tvoja generalna poruka igračima koji su se afirmirali u inozemstvu?

- Računam da je veliki igrač dobrodošao, ali svatko ima svoj put. Teško mi je iz ove pozicije druge pozivati jer klub ima sportskog direktora i predsjednika koji su nadležni za takve stvari i razgovore.

Koliko ti još misliš da možeš igrati na ovoj razini?

- Stvarno se dobro osjećam. Promijenio sam prehranu još u Dnjipru, gdje sam proveo lijepe godine i baš mi je žao što je sada tamo katastrofa.

Na što se odnosi promjena prehrane?

- Izbacio sam crveno meso i brzu hranu, a i slatkoga uzimam što manje. To sam prelomio u Ukrajini, kada sam osjetio da mi dugo treba da se oporavim poslije treninga. Bio sam nekako trom. Prihvatio sam savjete nutricionista, te već dugo jedem bez puno začina. Kontroiliram krv, nemam masnoća, cijeli sam u tome. Ako jedeš ludosti i ne živiš kako treba, kad-tad će te to koštati.

I na kraju, pratiš li i dalje reprezentaciju? 

- Pratim. Drago mi je što igraju dobro. Četiri-pet igrača, Modrić, Perišić, Brozović, Kovačić sve to drže, a vidjet ćemo kako će biti poslije njih, s obzirom da su neki već u godinama. Ne, nisam državni neprijatelj, kao i svi Hrvati gledam, navijam i nadam se da ćemo i na Svjetskom prvenstvu napraviti dobar rezultat.