Marko Ćosić odlučio je završiti karijeru. S 29 godina nekadašnji stoper Hajduka okreće novu stranicu u životu. Pamtit će da je nosio dresove Hajduka i Gzire, a upravo mu je malteški klub kojeg dobro pamte navijači 'bijelih' bio zadnji u igračkoj karijeri.
- Odlučio sam tako. Završio sam preddiplomski studij ekonomije. Upisao sam diplomski, a iz znatiželje sam prije nekoliko mjeseci poslao CV u dvije revizorske firme. Zvali su me iz obje. Nisam htio propustiti priliku. Imao sam ispite, intervjue. Ponudili su mi posao i krećem raditi početkom srpnja u tvrtki PWC - priča nam Ćosić, a zatim otkriva je li mu odluka o napuštanju nogometa bila lagana.
- Nisam previše razmišljao o tome. Mislim da je ovo prava odluka.
U igračku mirovinu si otišao nakon sezone i pol provedene u Gziri. Jesu li ti ponudili novi ugovor?
- U klubu smanjuju budžet, rješavaju se većine igrača. Mene su u međuvremenu zvali neki klubovi, ali pošto mi se otvorila ova prilika odlučio sam da to moram iskoristiti.
Jesi li zadovoljan ostvarenim u karijeri?
- Ponosan sam na ono što sam napravio. Mislim da je moglo biti i bolje, ali to je realnost, tako se odigralo. Ne žalim za ničim, osim promašenog penala protiv Maccabija.
Sjetiš li se i danas tog penala?
- Jesam, ali radije se prisjetim lijepih stvari koje sam doživio igrajući za Hajduk, zabio dva gola tom istom Maccabiju na punom Poljudu. Znam koliko igrača mašta o tome. Hvala Bogu, meni se to ostvarilo.
Je li ti žao što nisi u Hajduku proveo duže od jedne sezone?
- Definitivno. Bio sam sretan na Poljudu. Bilo mi je žao kad sam saznao da me Hajduk neće otkupiti.
Nakon odlaska iz Hajduka otišao si u Haugesund...
- Kada sam došao u Norvešku ozlijedio sam se, pukli su križni ligamenti. U Norveškoj sam proveo godinu i pol dana. Bio sam potom u slovenskom Rudaru, izraelskom Hapoelu iz Afule, Rudešu te Hrvatskom dragovoljcu.
Početkom 2022. otišao si u Gziru, kako je došlo do tog angažmana?
- Zvao me prijatelj, golman Radelić Žarkov. Raskinuo sam s Dragovoljcem i otišao na Maltu.
Kakva je kvaliteta lige na Malti?
- Slabija je liga. Ja bih to smjestio između naše prve i druge lige. Imaju dva-tri kluba koji bi mogli 'zapapriti' našim klubovima iz sredine ljestvice. Sa mnom u Gziri je osim Radelića Žarkova bio i Kolega. U ligi ima puno stranaca. Svaki napadač je dobar, ali nema radne navike. Da im se promijene radne navike svaki bi mogao konkurirati u srednjoeuropskim ligama.
Kakva iskustva nosiš iz Gzire?
- Bilo je sve korektno. Sretan sam što sam tamo bio. Bilo mi je dobro, lijepo. Napravili smo uspjeh, igrali smo treće pretkolo europskih kvalifikacija. Pobijedili smo Radnički, malo je nedostajalo da prođemo i austrijski Wolfsberger.
Pamtit ćeš se po tome što si postao prvi igrač koji je igrao za Hajduk i Gziru...
- Mislim i zadnji, ha, ha... Sve je uređeno, plaća redovna. Klub je ok. Nemam nikakvih zamjerki. Sada su krenuli u rezanje budžeta. Borili smo se za prvaka, igrali europska natjecanja. Draži mi je tako nego da se borim za ostanak.
Kako je uređena malteška liga?
- Nema privatnika, svi klubovi su gradski. Predsjednici ih uzimaju u koncesiju, ulažu, a zauzvrat dobiju beneficije. Uglavnom su na čelu klubova ljudi iz biznisa, imaju novac. Natječu se za prestiž.
Sjete li se u Gziri još čuda na Poljudu?
- Da, kako ne, pričaju i dalje o tome. Njima je to jedan od najvećih uspjeha. Sretni su što im se to dogodilo. Pitali su me dosta o tome, bilo im je zanimljivo jer sam igrao za Hajduk. U klubu je sa mnom bio Brazilac Jefferson koji je zabio na Poljudu. On je odličan igrač. Uz njega su ostala još dvojica-trojica iz te momčadi koja je izbacila Hajduk te pomoćni trener - zaključio je Ćosić.