INTERVJU Petar Bašić Šiško: Kažu da smo u Cetinskoj krajini svi 'glave', tako da ni sam ne znam zašto sam kao kadet na dvije godine ostavio nogomet

Sinjski Junak, nakon prošlosezonske borbe za opstanak, krenuo je furiozno u 3. HNL-jug. U sedam kola, sedam pobjeda. Teško se sjetiti da je i u nekim jačim ligama hrvatskog nogometa postojao takav start.

Ekipu Junaka krasi kompaktnost i dobra atmosfera u svlačionici, a veliki obol ovom nizu dao je Petar Bašić Šiško, veznjak koji vodi na ljestvici strijelaca s deset golova. S njim smo razgovarali o njegovoj ovosezonskoj eksploziji, dosadašnjoj karijeri i ovoljetnom uspjehu na Europskim sveučilišnim igrama.

Ove subote na Gradskom stadionu dočekujete Neretvanca, koji je na drugom mjestu. Što očekuješ od subotnje utakmice?

- Mi i oni lani smo se borili za opstanak, a na početku ove sezone smo u vrhu. Mislim da oba kluba zaslužuju borbu za vrh. Nisam detaljno upoznat s njihovim kadrom, ali znam da su tu Vasilj i Deak, dvojica iskusnih. Uvijek su bili dobra ekipa, tvrda, ali mi se nećemo opterećivati s njima. Igramo dobro. Treniramo dobro. Dajemo 3 i po gola po utakmici i ide nas. Tako da očekujem, kao i dosad kod kuće, da odigramo dobro i nastavimo niz pobjeda te da ih se ne zasitimo. To je najbitnije. Očekuje se lijepo vrijeme i ispunjen stadion te bi nam bilo drago da i publiku obradujemo osmi put ove sezone.

Junak ima sedam pobjeda u nizu, a ti si dao deset golova, nisi zabio samo u jednoj. Kako gledaš na taj podatak i svoju 'eksploziju' ove sezone?

- Nisam baš očekivao deset golova u šest kola. Tijekom pripremnih utakmica nije me baš išlo, tek sam u generalki zabio prvi gol. Onda je krenulo. Jednostavno kad te krene, krene. Što god uputiš u gol uđe. Međutim, kako je trener rekao to je sve jer smo ekipa i sad je izbacilo mene kao pojedinca u prvih šest kola. Nadam se da će biti i netko drugi, a da nadam se da ću i ja nastaviti.

Od dosadašnjih deset golova, koji ti je ostao najupečatljiviji?

- Gol protiv Splita. Tu utakmicu nije išlo cijelu ekipu. Napadali smo cijelo vrijeme bez uspjeha i onda pred kraj utakmice zabijem, a na stadionu oduševljenje 2 tisuće ljudi. Čudo!

Nisi imao klasičan nogometni put. U jednom dijelu života si čak i prestao igrati. Možeš li nam prepričati svoj put?

- Kao dijete nisam baš imao želju otići negdje trenirati. Igrao bih uglavnom oko škole s ekipom, znate kako to ide kod nas. Onda mi je otac rekao zašto ne bi otišao malo trenirati nogomet. Kad sam počeo trenirati tad sam već bio sedmi razred i počeo kao mlađi pionir u OSK-u. Tu sam bio do starijih pionira, da bi potom došao u Junak gdje me trenirao trener Križanac. Bili smo dobra ekipa i, ako se dobro sjećam, u toj generaciji sam postigao preko deset golova. Kad sam prešao u kadete došlo je do nekog zasićenja i ostavio sam se nogometa na dvije godine. Kažu da smo mi ovdje iz Cetinske krajine svi 'glave', pa tko zna što je meni bilo. Ono, nije mi se dalo više igrati. Išao sam i u gimnaziju i bio dobar učenik, pa mi nogomet nije bio prioritet i posvetio se školi. Nakon dvije godine su me zvali treneri juniora OSK-a Ivan Samardžić i Petar Džaja. Nakon njihovog nagovaranja sam počeo opet trenirati. Tada je trener prve momčadi bio Boris Pavić i on me na treninzima juniora uočio i priključio prvoj momčadi. Moram naglasiti da je on najzaslužniji za ovo što se meni sad događa, jer me prvi upoznao sa seniorskim nogometom i mislim da je najviše napravio za moju seniorsku karijeru. Kao juniora me stavljao da igram 1. ŽNL, koja je bila stvarno jaka i tu sam se kalio. Nakon toga sam prešao u juniore Splita. Tu sam bio dobar, ali mi se dogodila ozljeda ruke, točnije otvoreni prijelom na utakmici. Zbog te ozljede sam izgubio tri mjeseca, a i za to vrijeme mi je istekao juniorski staž. RNK Split mi je ipak ponudio ugovor, a za vrijeme njegova trajanja sam otišao na posudbu u Hrvace. Ta sezona bila mi je prva trećeligaška, a trener mi je bio ponovno Boris Pavić, koji je tad trenirao Hrvace. Potom sam još bio dvije sezone u OSK-u, pa u Hrvacama, i sada na poziv trenera Stipe Grčića i starijih suigrača došao u Junak. Mislim da je ovo sad najljepši dio moje karijere.

Student si kineziologije, a prošlog ljeta sudjelovao si s nogometnom ekipom splitskog sveučilišta na Europskim sveučilišnim igrama u Coimbri. Natjecanje ste i osvojili, a to je ujedno i najbolji rezultat hrvatskih sveučilištaraca na europskim prvenstvima. Kakvo je to bilo iskustvo?

- Super! Možda ljudi nisu upoznati koliko je to zapravo teško natjecanje. To su ekipe koje su plaćene da igraju za svoje sveučilište. Kao što su u Americi plaćeni sportaši na sveučilištu, tako je i u Rusiji i Njemačkoj. To su strašne ekipe i puno bolji se nogomet igra tamo nego u primjerice našoj trećoj ligi. Mi smo za otići na to natjecanje jedva skupili novac. Sjećam se da su se novci skupljali do zadnjeg trena. Išli smo bez fizioterapeuta i liječnika, dok su ostale ekipe imale popunjen stožer. Otišli smo tamo opušteno, tipično hrvatski, kako bi se reklo, i nije nam nitko stvarao neki presing. Iz utakmice u utakmicu, kako smo pobjeđivali, potajno smo se nadali nečemu, ali nismo se nadali baš prvom mjestu.

Na tom natjecanju s tobom su igrali još neki od igrača iz 2. HNL, 3. HNL i 1. ŽNL...

- Mislim da bi se ta ekipa, koja je tamo bila, borila za vrh 2. HNL. Tu su bili Mrković i Pavlinović iz Solina, Štimac iz Uskoka, Župan, Barać i Boban iz Primorca, Peko, Katić i drugi.

Na kojoj si godini fakulteta?

- Na trećoj godini kineziologije. Ostao mi je još završni rad, koji sam prenio da se malo posvetim nogometu.

Tko ti je idol u nogometu?

- Ronaldo, ali pravi Ronaldo, ne portugalski. On mi je broj jedan oduvijek.

Gdje se vidiš u budućnosti? Gdje bi volio igrat?

- Nisam to nikad gledao tako. Naravno da je san svakog nogometaša zaigrati u nekoj od liga petice, a Bundesliga mi je uvijek bila najzanimljivija. Što se tiče naših klubova, volio bih nastupati za nekog od prvoligaša.

Koja su tvoja očekivanja s Junakom do kraja sezone?

- Ako pobijedimo Neretvanca, mislim da ćemo biti jesenski prvaci. Svaka nam je utakmica neka vrsta pritiska, pogotovo nakon sedam pobjeda u nizu. Ali mi ćemo ići utakmicu po utakmicu, nećemo se opterećivati i uživat ćemo u nogometu.

Za kraj poruka navijačima za subotnji derbi...

- Nadam se da će biti lijepo vrijeme i volio bih da oborimo rekord ove sezone od 2 tisuće ljudi na tribinama. Sedam utakmica bez poraza i remija nije slučajno, zato bih volio da ljudi dođu u što većem broju i uživaju u nogometu.